REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-8821/2021
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. D.V. i dr., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17. i 126/19.), odlučujući o žalbi okr. D.V., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sisku od 6. svibnja 2021., broj: 25. Pp-1435/2021-8, u sjednici vijeća održanoj 6. travnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba okr. D.V. kao neosnovana i potvrđuje se pobijana prvostupanjska presuda u odnosu na ovu okrivljenicu.
II. Na temelju čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona(„Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. D.V. se oslobađa obveze da naknadi troškove žalbenog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Sisku od 6. svibnja 2021., broj: 25. Pp-1435/2021-8, proglašeni su krivima okr. D.V. i okr. D.V. da su, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinili, jedan prema drugome, prekršaj iz čl. 22. st. 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji im je, uz primjenu odredbe o ublažavanju kazne, izrečena kazna zatvora u trajanju pet dana i, na temelju čl. 44. Prekršajnog zakona, primijenjena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora, umanjena za dva dana lišenja slobode (4. i 5. svibnja 2021.), neće izvršiti ako okrivljenici u roku tri mjeseca od pravomoćnosti presude ne počine jedan ili više prekršaja za koji im bude izrečena ista ili teža kazna od izrečene ovom uvjetnom osudom. Istom presudom, oboje okrivljenih su oslobođeni obveze naknade troškova prekršajnog postupka.
2. Protiv te presude, žalbu je podnijela okr. D.V. osobno, ne naznačujući žalbenu osnovu, no iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajnopravnoj sankciji. Predlaže da se žalba prihvati.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenica pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.
5. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, okrivljenica ističe da je postupala u krajnjoj nuždi, da nije ona prva uzela sjekiru, nego njen suprug, da je ona zgrabila sjekiru u bježanju od supruga kada je upao u prostoriju u kojoj je ona bila i to ne radi simetrije, nego zbog straha i gole nužde da razbije kvaku i bravu da može pobjeći iz prostorije u kojoj se nalazila. Nadalje, ističe da je suprug neusporedivo više i jače konstitucije od nje, da ona ni svađu nije izazvala te da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio simetriju u njihovim ponašanjima.
6. Međutim, valjanom analizom provedenih dokaza, ovaj sud smatra da je ispravno stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica. Da su se u ponašanju okrivljenice ostvarila sva bitna obilježja počinjenja prekršaja nasilja u obitelji prema suprugu okr. D.V., prvostupanjski sud je osnovano zaključio već iz same obrane okrivljenice, koja ni prilikom ispitivanja u PP Glina, a koje je bilo isti dan kad je prekršaj počinjen, niti prilikom ispitivanja na prvostupanjskom sudu, koje je bilo jedan dan nakon počinjenja prekršaja, nije dinamiku događaja opisivala na način kako je sada opisuje u žalbi. Naime, okrivljenica uopće nije spominjala da bi njeno udaranje sjekirom po ulaznim vratima bilo radi obrane od napada njenog supruga okr. D.V., nije rekla da je njen suprug „upao u prostoriju u kojoj je bila“, da li se to onda radilo o prostoriji kupaonice s obzirom da je okr. D.V. proglašen krivim da je udario sjekirom po vratima kupaonice, nije iznosila u obrani da ju je okr. D.V. „napao u bjesnilu“, niti kojom točno radnjom ju je napao, nije rekla da je njeno udaranje sjekirom po ulaznim vratima bilo usmjereno na bravu i kvaku kako bi mogla pobjeći odnosno zašto je uopće bilo potrebno da uzme sjekiru i zašto nije mogla pobjeći uobičajenim načinom otvaranja vrata (ovu okolnost ne obrazlaže ni u žalbi). Također, u Izvješću o pruženoj intervenciji povodom dojave o nasilju u obitelji nije zabilježeno da bi ulazna vrata bila oštećena u predjelu brave i kvake. Prema tome, ovaj sud smatra da prvostupanjski sud nije imao nikakve osnove za zaključak da bi postupanje okr. D.V. bilo postupanje u nužnoj obrani (koju okrivljenica u žalbi pogrešno naziva krajnjom nuždom).
6.1. U vezi isticanja novih činjenica u žalbi, okrivljenici se napominje da se takvi žalbeni navodi nikako ne mogu prihvatiti osnovanim, sukladno odredbi čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, koja zakonska odredba propisuje da se nove činjenice i novi dokazi u žalbi mogu iznositi samo ako nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao, a koji uvjet u ovom konkretnom predmetu očigledno nije ostvaren. Zbog navedenog, žalbeni navodi okr. D.V. o postupanju u nužnoj obrani ne mogu biti s uspjehom isticani u žalbenom postupku.
6.2. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica pa žalba okrivljenice zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.
7. U žalbi zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, okrivljenica navodi da je „kazna ne samo protiv logike i promašena tim izjednačavanjem, nego je i neprimjerena ugroženosti koju je izazvao II. okrivljeni“.
7.1. Međutim, razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud smatra da su okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, i više nego dostatno vrednovane pa njihova preocjena nije potrebna. Naime, okrivljenici je izrečena najblaža moguća prekršajnopravna sankcija koja se uopće može izreći odnosno primijeniti za prekršaj za koji je okrivljenica proglašena krivom, pri čemu ovaj sud smatra da je odredba o ublažavanju kazne primijenjena u punom opsegu s obzirom da je zakonom propisana kazna zatvora u trajanju od najmanje 70 dana, a okrivljenici je izrečena u trajanju od pet dana. Osim toga, primjenjujući uvjetnu osudu, prvostupanjski sud je odredio rok kušnje u trajanju tri mjeseca, dakle u zakonom propisanom minimalnom trajanju. Zbog navedenog, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okr. D.V. za počinjeni prekršaj izrekao vrstu i mjeru prekršajnopravne sankcije (koja čini prijetnju zatvorom) koja je i više nego primjerena stupnju njene krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.
7.2. U odnosu na žalbene navode kojima se okrivljenica referira na prekršajnopravnu sankciju koja je izrečena okr. D.V., treba navesti da okrivljenica nije ovlaštena podnositi žalbu na štetu suokrivljenika. Naime, prema odredbi čl. 192. st. 3. Prekršajnog zakona, samo tužitelj može podnijeti žalbu i na štetu i u korist okrivljenika, a u ovom prekršajnom predmetu je tužitelj tijelo državne uprave koje je podnijelo optužni prijedlog, dok žaliteljica ima samo procesnu poziciju okrivljenika. Iz navedenog razloga okr. D.V. nije ovlaštena prvostupanjsku presudu pobijati zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji u dijelu koji se odnosi na okr. D.V., zbog čega ovaj sud taj dio njene žalbe nije ni razmatrao.
8. Odlučujući o troškovima prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, ovaj sud je okrivljenicu oslobodio obveze naknade istih, budući da iz podataka u spisu proizlazi da je umirovljenica s malim mjesečnim primanjima, zbog čega bi, po ocjeni ovog suda, plaćanjem troškova bilo dovedeno u pitanje njeno uzdržavanje.
9. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 6. travnja 2022.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sisku u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenicu, žrtvu nasilja i tužitelja.
