REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-11119/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Gordane Korotaj kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. T.Š., zbog prekršaja iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17., 126/19. i 84/21.), odlučujući o žalbi okr. T.Š., podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 17. rujna 2021., broj: 33. Pp -9331/2021-6, u sjednici vijeća održanoj 6. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okr. T.Š. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. T.Š. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 200,00 (dvjesto) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 17. rujna 2021., broj: 33. Pp-9331/2021-6, okr. T.Š. proglašen je krivim da je na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinio prekršaj iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja, za koji mu je, uz primjenu odredbi o ublažavanju izrečena novčana kazna u iznosu od 3.000,00 kuna, u koju se uračunava vrijeme oduzimanja slobode temeljem Izvješća o uhićenju I Policijske postaje Split od 29. kolovoza 2021. kao 300,00 kuna u novčanu kaznu, pa je okrivljeniku preostalo za platiti novčanu kaznu u preostalom iznosu od 2.700,00 kuna, koju je dužan platiti u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja 2/3 izrečene novčane kazne te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 200,00 kuna.

2. Protiv te presude, okr. T.Š. osobno je pravodobno podnio žalbu naznačujući da se žali zbog svih žalbenih osnova dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik ističe da nije počinio djelo za koje se optužuje, da sud u obrazloženju presude navodi da je u svojoj izjavi naveo kako je možda u afektu izgovorio inkriminirane riječi, a što je pogrešno jer da je na sudu naveo da je možda u afektu izgovorio neke od inkriminiranih riječi, a ukoliko ih je i izgovorio da ih nije izgovorio sa namjerom da suprugu vrijeđa ili uznemirava, a niti da kod nje izazove bilo kakve negativne emocije, a pogotovo da mu nije bio cilj vrijeđati njeno dostojanstvo pa ostaje nejasno temeljem čega je sud ocijenio da su se u mom ponašanju ostvarila subjektivna obilježja prekršaja te da je pravo stanje stvari upravo obratno, da je supruga ta koja njega vrijeđa i uznemirava. Ističe da nasuprot zaključku suda da nije „uvjerljivo osporavao optužbu“ ističe da je optužbu osporavao i osporavam te da pred sudom nije pokušao biti „uvjerljiv“ već iskren, a da je od suda naivno očekivao da će prozreti namjere njegove supruge i prepoznati probleme sa kojima se svakodnevno suočavaju on i njegova djeca te da su u svemu tome žrtva jedino njegova djeca, a ne supruga. Ističe da ga supruga nakon što je saznala da je pokrenuo brakorazvodnu parnicu ustrajno i svjesno provocira upravo s ciljem da kod njega izazove neprimjerene reakcije, a osim toga zbog konstantnih provokacija i uvreda koje doživljava od strane svoje supruge i njenog stalnog odbijanja prihvaćanja stručne pomoći, ukoliko je i izgovorio neke od riječi koje mu se stavljaju na teret, da je to bilo u afektu i pod utjecajem alkohola. Nadalje, ističe da njegova supruga nije izjavila pred sudom da su riječi koje je izgovorio kod nje izazvale povredu dostojanstva ili uznemirenost već je izjavila da je „pozvala policiju zbog toga što već duži niz godina ju suprug vrijeđa i napada…“, a da sud pogrešno zaključuje da su kod nje izazvale povredu dostojanstva i uznemirenost te je to bilo razlogom zašto je pozvala policiju, dakle, njegova supruga da navodi jedan razlog pozivanja policije, a sud utvrđuje drugi razlog pozivanja policije, te napominje da njegova supruga nije pred sudom izjavila da su riječi koje je izgovorio kod nje izazvale bilo povredu dostojanstva ili uznemirenost.

5.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica koja čine obilježja djela prekršaja iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji

5.2. Naime, prvostupanjski sud je s pravom pokloni vjeru iskazu svjedokinje oštećene Ž.Š., obzirom da je ista iskazivala uvjerljivo, objektivno, detaljno u opisu tijeka događaja inkriminirane prilike pa je tako iskazala „…te me je u stanu uz nazočnost djece koja su bila u stanu, A. rođen 2005. je bio u kuhinji s nama, a R. i J. su bili u svojim sobama, međutim kako je moj suprug urlao na mene vrijeđajući me riječima: „ti si luda, jeba ti pas mater, ovo je moje, ti si ovdje da slušaš i radiš, pička ti materina, nemoj ništa govoriti,“, djeca su sve čula, a J. je počela plakati te sam pozvala policiju zbog toga što već duži niz godina me suprug vrijeđa i napada….Ovo je dana 28. kolovoza 2021. bilo ludilo s njegove strane, zato su i djeca čula kako me je vrijeđao i galamio na mene, ne samo djeca u istom stanu, nego čulo se i do četvrtog kata, mi živimo u prizemlju, kako je to urlanje bilo…“ dok je na kraju svog iskaza svjedokinja oštećena iskazala „…Ovaj događaj se negativno odrazio na mene, kao i inače zlostavljanje, srce mi se uzlupalo, reagira mi štitnjača te sam doista bila uznemirena, povrijeđeno mi je dostojanstvo, stoga sam pozvala policiju…“. Iz takvog iskaza svjedokinje oštećene jasno proizlazi da u njezinom iskazu nije bilo kontradiktornosti niti nelogičnosti pa je prvostupanjski sud je imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenik predmetne zgode ostvario zakonsko obilježje prekršaja iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Sve provedene dokaze, prvostupanjski je sud, sukladno odredbi članka 88. stavak 2. Prekršajnog zakona, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak da je okrivljenik predmetne zgode počinio prekršaj za koji se tereti.

5.3. Nisu osnovani žalbeni navodi okrivljenika u kojima ističe da pogrešno prvostupanjski sud zaključuje da su izgovorene riječi kod nje izazvale povredu dostojanstva i uznemirenost te da je to bilo razlogom da je ona pozvala policiju jer da je njegova supruga pred sudom izjavila da je policiju pozvala zbog toga što već duži niz godina ju suprug vrijeđa i napada, a time da nije točno utvrđeno činjenično stanje.

5.3.1. Naime, točno je da iz iskaza svjedokinje oštećene Ž.Š., a koji je reproduciran u odlomku 6. obrazloženja pobijane presude ne proizlazi da su riječi izgovorene od okrivljenika koje mu se stavljaju na teret kod nje izazvale povredu dostojanstva i uznemirenost te je navedeno da je ista iskazala „…te je pozvala policiju zbog toga što već duži niz godina ju suprug vrijeđa i napada…“, kao što i pravilno ističe okrivljenik. Međutim, uvidom u Zapisnik o ispitivanju svjedokinje – oštećene Ž.Š. od 29. kolovoza 2021. proizlazi da je ista na kraju svog iskaza rekla „…Ovaj događaj se negativno odrazio na mene, kao i inače zlostavljanja, srce mi se uzlupalo, reagira mi na to štitnjača, te sam doista bila uznemirena, povrijeđeno mi je dostojanstvo, stoga sam pozvala policiju…“. Propust prvostupanjskog suda da u cijelosti reproducira iskaz svjedokinje oštećene, odnosno zadnju rečenicu u njezinom iskazivanju, ne utječe na pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja. Štoviše, iz te izjave svjedokinje oštećene Ž.Š. potpuno je jasno da je okrivljenik svojim ponašanjem izazvao kod žrtve povredu dostojanstva i izazvao kod iste uznemirenost.

5.4. Isto tako, niti žalbenim navodima okrivljenika da ukoliko je i izgovorio neke od inkriminiranih riječi da ih je izgovorio u afketu i pod utjecajem alkohola, a zbog učestalih provokacija od strane supruge te da ih nije izgovorio s namjerom da kod supruge izazove osjećaj povrede dostojanstava pa da se time u njegovom ponašanju nisu ostvarila subjektivna obilježja prekršaja, nije dovedena u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja od strane prvostupanjskog suda.

5.4.1. Naime, okrivljeniku se ukazuje da je svojim ponašanjem opisanim u izreci pobijane presude, inkriminirane prilike nedvojbeno prešao granicu normalnog i uobičajeno prihvatljivog ponašanja jednog člana obitelji prema drugome te ga eventualno provociranje odnosno ponašanje oštećenice, supruge Ž.Š., ne može opravdati od odgovornosti jer je sam izabrao ponašanje koje u sebi sadrži elemente nasilja. Naime, vika i galama pogrdnih i uvredljivih riiječi supruzi i to u nazočnosti malodobne djece, predstavlja psihički oblik nasilja u obitelji koje je kod oštećene izazvalo povredu dostojanstva i uznemirenost, a takvim ponašanjem je okrivljenik ostvario sva bitna obilježja prekršaja koji mu se stavlja na teret.

5.5. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica pa žalba okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

6. Nadalje, iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavak 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

6.1. Za prekršaj za koji je okr. T.Š. proglašen krivim zakonom je propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 7.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju od najmanje 45 dana, pa izrečena novčana kazna u iznosu od 3.000,00 kuna predstavlja novčanu kaznu izrečenu u iznosu iznad zakonom propisanog minimalnog iznosa za predmetni prekršaj i to kao blaža vrsta kazne. Imajući na umu okolnosti počinjenja prekršaja, pri čemu se prvenstveno misli na količinu protupravnog postupanja i s time povezanu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra i stupanj pogibeljnosti, a imajući na umu da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti, kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, izrečena novčana kazna i više je nego primjerena u cilju ostvarivanja opće svrhe prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

6.2. Stoga, i ovaj sud ocjenjuje da je izrečena novčana kazna u iznosu 3.000,00 kuna primjerena i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

7. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka te po ocjeni ovog, plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 200,00 kuna, dakle, neznatno iznad zakonom propisanog minimalnog iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika ili osoba koje je dužan uzdržavati.

8. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 6. travnja 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Kristina Gašparac Orlić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, oštećenicu i tužitelja.