Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Poslovni broj Gž R-259/2022-

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji dr. sc. Sanji Zagrajski, u pravnoj stvari tužiteljice A.S. iz G., OIB ..., koju zastupa punomoćnik K.P., odvjetnik u R., protiv tuženika DZ P.-g. županije, R, OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik D.K.-A., odvjetnik u Odvjetničkom društvu K., K. i partneri d.o.o. R., radi: isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-1603/2020-11 od 3. veljače 2022., 6. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Pr-1603/2020-11 od 3. veljače 2022. potvrđuje u pobijanom dosuđujućem dijelu pod toč. I. i odluci o troškovima postupka pod toč. III. izreke.

II. Zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku DZ P.-g. Županije, R., OIB: ..., da tužiteljici A.S., G., OIB: ..., na ime razlike bruto plaće za razdoblje od 1. prosinca 2015. godine do 31. siječnja 2017. godine isplati bruto iznos od 5.098,76 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a u slučaju promjene po stopi koja se određuje sukladno članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima i to:

- na iznos od 367,50 kuna počev od 16. siječnja 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 366,76 kuna počev od 16. veljače 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 367,04 kuna počev od 16. ožujka 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 364,33 kuna počev od 16. travnja 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 364,61 kuna počev od 16. svibnja 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 367,19 kuna počev od 16. lipnja 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 366,91 kuna počev od 16. srpnja 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 369,15 kuna počev od 16. kolovoza 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 368,71 kuna počev od 16. rujna 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 369,43 kuna počev od 16. listopada 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 333,97 kuna počev od 16. studenog 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 351,08 kuna počev od 16. prosinca 2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 365,26 kuna počev od 16. siječnja 2017. godine pa do isplate,

- na iznos od 376,82 kuna počev od 16. veljače 2017. godine pa do isplate. sve u roku od 15 dana

II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima naknade plaće sadržanih u točki I. izreke kao neosnovanim.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka u iznosu od 4.687,50 kn uvećan za zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude odnosno od 3. veljače 2022. do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

2. Iako u žalbi ne navodi u kojem dijelu pobija presudu suda prvog stupnja, prema odredbi čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP) uzet će se da tuženik presudu suda prvog stupnja pobija u dijelu u kojem nije uspio u sporu, a to je u dosuđujućem dijelu pod toč. I. izreke i odluci o troškovima postupka pod toč. III. izreke. Kao razloge pobijanja presude suda prvog stupnja tuženik navodi razloge iz čl. 353. st. 1. ZPP-a, a posebno ističe bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, te predlaže da se presuda suda prvog stupnja u pobijanom dijelu preinači i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, a tužiteljicu obveže da tuženiku plati trošak parničnog postupka, podredno ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje, s tim da potražuje trošak za sastav žalbe, sudske pristojbe na žalbu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja u pobijanom dosuđujućem dijelu pod toč. I. i III. izreke, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tuženika, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi na temelju odredbe čl. 467. st. 1. ZPP-a.

6. Suprotno žalbenim navodima tuženika, presuda suda prvog stupnja u pobijanom dosuđujućem dijelu pod toč. I. izreke, kao i u odluci o troškovima postupka pod toč. III. izreke, je jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća, pa se može ispitati, tako da donošenjem iste sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

6.1. Budući da je u konkretnom slučaju riječ o presudi donesenoj u sporu male vrijednosti (čl. 458. st. 1. ZPP-a), prema odredbi čl. 467. st. 2. ZPP-a ista se ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa žalbeni navodi tuženika koji se odnose na pravilnost i potpunost činjeničnog stanja nisu razmatrani.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice protiv tuženika za isplatu razlike plaće za razdoblje prosinac 2015. do siječanj 2017., na temelju odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i pozivom na Arbitražnu odluku od 7. prosinca 2011.

8. Sud prvog stupnja prihvatio je tužbeni zahtjev kao osnovan pozivom na odredbu čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine“ broj 27/01. i 39/09., u daljnjem tekstu: ZPJS), te odredbe čl. 2. i 3. Zakona o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj 39/09. i 124/09., u daljnjem tekstu: ZOPJS).

9. U postupku pred sudom prvog stupnja utvrđeno je slijedeće:

- da je tužiteljica zaposlenica tuženika u utuženom razdoblju i da se na tuženika kao javnu službu primjenjuju odredbe ZPJS-a,

- da je tuženik u utuženom razdoblju tužiteljici isplaćivao plaću primjenom osnovice u iznosu od 5.108,84 kn,

- da su 23. studenog 2006. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi i to: Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara - medicinskih tehničara i Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi, zaključili Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama kojim su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., 2008. i 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine, te su odredili osnovicu u visini od 5.415,37 kn (u daljnjem tekstu: Sporazum);

- da je 13. svibnja 2009. između Vlade Republike Hrvatske i istih sindikata javnih službi, sklopljen Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama kojim je privremeno zamrznuta osnovica za izračun plaća na razini iz 2008. godine odnosno, u visini od 5.108,84 kn, dok je čl. III. utvrđen način povrata osnovice na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog bruto društvenog proizvoda (u daljnjem tekstu: BDP) za dva tromjesečja uzastopno prosječno 2 ili više % u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, a u čl. IV. odredili su i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om (visokom stručnom spremom) u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj (u daljnjem tekstu: Dodatak),

- da su 26. listopada 2011. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi zaključili Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama a koje Izmjene nisu potpisane od strane Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen čl. III., čl. IV. i čl. VII. Dodatka, na način da se uskladba odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanim u čl. III. do V. tih Izmjena i dopuna (u daljnjem tekstu: Izmjene i dopune);

- da su navedene Izmjene i dopune utvrđene i Odlukom od 7. prosinca 2011. Arbitraže sastavljene temeljem Sporazuma o arbitraži (u daljnjem tekstu: Arbitražna odluka),

- da su 28. prosinca 2012. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi koji su potpisali Izmjene i dopune donijeli Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna u odnosu na čl. IV. u vezi sa čl. VII. Dodatka (u daljnjem tekstu: Vjerodostojno tumačenje),

- da je prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku negativni rast BDP-a trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014. tj. 12 tromjesečja uzastopno, s tim da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, u trećem tromjesečju 2015. od 2,8%, što daje aritmetičku sredinu od 2%,

- da je Odlukom Vlade Republike Hrvatske od 29. prosinca 2016. o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama ista određena u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017. odnosno počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. koja će biti isplaćena u veljači 2017.,

- da je u utuženom razdoblju bio na snazi Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj: 141/12., 115/10., 150/13. i 153/13., u daljnjem tekstu: TKU) i da je relevantna odredba čl. 51. st. 4. tog TKU-a.

10. Suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja pravilno je prihvatio tužbeni zahtjev kao osnovan uz primjenu pravnog shvaćanja prema kojem Izmjene i dopune predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor sklopljen sukladno odredbama čl. 2. ZOPJS-a i da su uvjeti za povećanje osnovice ispunjeni krajem 2015. godine s početkom primjene od 2016.

11. Naime, prema odredbi čl. 192. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17. i 98/19., u daljnjem tekstu: ZR) predmet kolektivnog ugovora mogu biti prava i obveze stranke koje su taj ugovor sklopile a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnih odnosa te druga pitanja iz radnih odnosa ili u svezi s radnim odnosom, pa prema tome i pregovaranje o plaći kao važnom segmentu radnog odnosa, a između ostalog i čl. 51. TKU-a uređuje te definira plaću zaposlenih u javnim službama. Prema tome, sindikati su mogli pregovarati i potpisivati određene anekse, odnosno izmjene i dopune pojedinih kolektivnih ugovora, odnosno sporazuma zaključenih sa Vladom Republike Hrvatske, u ovom slučaju poslodavcem, a gdje se odlučivalo osnovicama te dodacima na plaću za zaposlene u javnim službama.

12. Sporazum o osnovici plaće, njegove dodatke te izmjene dodatka potpisale stranke koje mogu biti stranke, dok je predmet ugovora osnovica plaće iz radnog odnosa a što može biti predmet kolektivnog ugovora prema čl. 192. ZR-a, pa slijedom toga ti dokumenti formalno i sadržajno predstavljaju i potpadaju pod zakonski pojam kolektivnog ugovora.

13. Odredbom čl. 2. ZOPJS-a određeno je da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom, s tim da je odredbom čl. 3. propisano da danom stupanja na snagu ZOPJS-a prestaju važiti odredbe čl. 5. st. 2. i 3. Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine“ broj 27/01., u daljnjem tekstu: ZPJS/01) i sve odredbe drugih zakona, kolektivnih ugovora i drugih sporazuma, bez obzira na njihov naziv i potpisnike, kojima je propisana osnovica plaće u javnim službama odnosno način njenog određivanja, a koji su doneseni na temelju ZPJS/01 ili na bilo kojem drugom pravnom temelju, te je ZOPJS stupio na snagu 24. listopada 2009.

14. I prema stavu ovog suda, ugovorne strane su potpisivanjem TKU-a (2007., 2010., 2012. i 2013.) ugovorile da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje prema uvjetima specificiranim u Izmjenama i dopunama, odnosno Arbitražnoj odluci. U preambuli Izmjena i dopuna navedeni su uvjeti za povećanje osnovice za određivanje plaće odnosno, navedene su četiri faze za osiguranje primjerene i pravedne cijene rada: očuvanje postojeće razine plaća i standarda zaposlenika u vrijeme krize i recesije, vraćanje osnovice za plaće koja je vrijedila za mjesec siječanj 2009. (čl. III.), vraćanje pariteta između plaća koji su bili u 2008. (čl. IV.), i dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njenoga dostizanja. Izmjene i dopune donesene su nakon Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj 124/09.), koji je stupio na snagu 24. listopada 2010., slijedom čega su iste na snazi u utuženom razdoblju, pa je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je naložio tuženiku da tužiteljici isplati razliku manje isplaćenih plaća.

15. Nadalje, Vlada Republike Hrvatske donijela je Odluku o pokretanju postupka pregovora o sklapanju izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama 16. ožujka 2016., u kojoj su u čl. I., kao važeći dokumenti navedene i Izmjene i dopune i Arbitražna odluka iz čega jasno proizlazi da je Vlada Republike Hrvatske te dokumente prepoznala kao obvezujuće tj. da isti imaju snagu kolektivnih ugovora.

16. Također, temeljem izričite zakonske odredbe čl. 2. ZOPJS-a, Odluka se očito primjenjuje godinu dana, slijedom čega ne može vrijediti neograničeno, a stupanjem na snagu Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama, koji određuje da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, te potom sklapanjem kolektivnih ugovora, navedena Odluka je stavljena izvan snage. Konačno, čl. VII. st 1. Izmjena i dopuna određeno je da za slučaj da realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u čl. III. - V. Izmjena i dopuna, usklađenje se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao. Dakle, odgađa se usklađivanje pariteta koje je propisano čl. IV. Izmjena i dopuna, dok se navedeni uvjeti ne odnose i na povrat osnovice, odnosno na čl. III. istog. Naime, čl. IV. Izmjena i dopuna određeno je da će se nakon šest mjeseci nakon objave podataka iz čl. III. utvrđivati odnos pariteta, te je potom propisan postupak mijenjanja plaća kako bi se smanjio paritet, s tim da je ugovoreno da će se navedeno usklađenje prolongirati za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao. Navedenim odredbama nije dana mogućnost prolongacije primjene osnovice iz čl. III. Izmjena i dopuna, već je time ugovorena odgoda uskladbe.

17. Osim toga, u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 1111/2020-2 od 1. prosinca 2020. izraženo je pravno shvaćanje da dan početka primjene uvećane osnovice iz čl. III. u javnim službama nije odgođen primjenom odredbe čl. VII. st. 1. Izmjena i Dopuna Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011., za tri godine, iako je realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježio negativni rast, od listopada 2011. do rujna 2014. (za 12. tromjesečja)., te da ispunjenje uvjeta iz čl. III. nije preduvjet primjene čl. IV., a ispunjenje uvjeta iz čl. III. i IV. nije preduvjet primjene čl. V., a čl. VII., na čl. III. do V., na sve faze koje se odnose na buduća postupanja u vidu vraćanja osnovice za plaće koja su vrijedila za siječanj 2009., vraćanje pariteta (jednakosti) između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi koji su bili u 2008., i dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njenoga dosezanja (konvergenciji).

18. Neosnovano tuženik ponavlja u žalbi navode koje je isticao i u tijeku postupka pred sudom prvog stupnja, jer je sud prvog stupnja valjano odgovorio na te navode, a obrazloženje odluke suda prvog stupnja je valjano i zakonito.

18.1. Glede žalbenih navoda tuženika o propustima Vlade Republike Hrvatske u proceduri prilikom donošenja III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., ispitivanje zakonitosti odluka tijela izvršne vlasti nije u nadležnosti redovnih sudova, pa tako niti ovog žalbenog suda.

19. Slijedom navedenog, pravilno je sud prvog suda prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu razlike plaće tužiteljici u iznosu od 5.098,76 kn sa pripadajućom zateznom kamatom, budući da je tuženik trebao obračunavati i isplaćivati plaću tužiteljici prema osnovici u visini od 5.415,37 kn bruto u utuženom razdoblju, a sve prema Izmjenama i dopunama i Arbitražnoj odluci, s tim da tuženik visinu tužbenog zahtjeva nije osporavao.

20. Odluka o troškovima pod toč. III. izreke je pravilna i zakonita, te valjano utemeljena na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 155. ZPP-a, te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22., u daljnjem tekstu: Tarifa)

21. Zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu, odbijen je kao neosnovan, jer sa žalbom nije uspio (čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 154. st. 1. ZPP-a).

22. U nepobijanom dijelu pod toč II. izreke (glede zatezne kamate na iznos poreza i prireza porezu) presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena.

23. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Osijek, 6. travnja 2022.

Sutkinja

dr. sc. Sanja Zagrajski, v.r.