REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

ex. Vojarna Sveti Križ

Dračevac, Split

Pn 236/19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužitelja A. M., OIB:…, iz S., P. .., zastupanog po pun. T.

B., odvj. u S. protiv tuženika E. O. d.d. Z., OIB: …., U. G. V. …, zastupanog po pun. iz odvj. društva G. i

partneri u Z., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 21. veljače 2022. g. u prisutnosti zamjenice pun. tužitelja i pun. tuženika, dana 6. travnja 2022. g.,

p r e s u d i o  j e

I.Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju A. M., OIB: …., iznos od 11.500,00 kn sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja

teče od ….. g. do isplate i to po stopi koja se određuje prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena.

II.Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju na ime parničnog troška iznos od 13.287,50 kn sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja teče od …. g. do isplate i to po stopi koja se određuje prosječnoj kamatnoj stopi na

stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena.

Obrazloženje

Tužitelj je ustao tužbom pred ovim sudom dana ….. g. u kojoj je naveo da je dana …... g. stradao kao vozač u osobnom automobilu K.,

registarske oznake … a za nezgodu da je isključivo odgovorna B. Č.,

koja je upravljala automobilom R. T., registarske oznake …. Vozilo

štetnika da je bilo osigurano kod tuženika po polici osiguranja od autoodgovornosti broj …... Tužitelj da je u nezgodi pretrpio tjelesne ozljede radi čega da mu je povrijeđeno pravo osobnosti na fizičko i duševno zdravlje te mu je bila potrebna tuđa njega i pomoć. Nakon što se tužitelj …... g. obratio tuženiku u mirnom postupku da mu je tuženik isplatio iznos od 6.500,00 kn, te nakon dostave dodatne medicinske dokumentacije dana …... g. daljnji iznos od 4.500,00 kn. Predloženo je donošenje presude kojom će se tuženik obvezati isplatiti tužitelju iznos od 5.000,00 kn s pripadajućim kamatama.

U odgovoru na tužbu tuženik je priznao svoju pasivnu legitimaciju i osnov odgovornosti, potvrdio je da je tužitelju isplaćen nesporni iznos naknade štete od 11.000,00 kn te je osporena visina tužbenog zahtjeva jer je navedeno da je zahtjev postavljen značajno iznad uobičajenih kriterija sudske prakse.

Tužbeni zahtjev konačno je uređen u podnesku od …... g. te je tužitelj zatražio isplatu ukupnog iznosa od 11.500,00 kn s pripadajućim kamatama.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom cjelokupne medicinske dokumentacije za tužitelja i njihovog zdravstvenog kartona, potvrde P. prometne policije S. od …., Cjenika usluga D. za starije i nemoćne osobe L., odštetnog

zahtjeva od ….. g. i dopisa od ….. g., podataka

Državnog zavoda za statistiku od ….. g. o prosječnoj mjesečnoj plaći

NKV radnika, podatka o isplaćenoj plaći radniku u U. za zdravstvenu njegu i rehabilitaciju V., te je izveden dokaz vještačenjem po vještacima ortopedu dr. D.

T. koja je iznijela usmeni nalaz i mišljenje na ročištu od ….. g. i

usmenu dopunu na ročištu od ….. g., neurokirurgu dr. M. J. i

psihijatru dr. S. B..

Stranke su popisale parnični trošak.

Tužbeni zahtjev je u cijelosti osnovan.

Predmet ovog postupka je zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje koju je pretrpio tužitelj te naknade imovinske štete radi potrebe tuđe njege i pomoći u ukupnom iznosu od 11.500,00 kn s pripadajućim kamatama. Šteta je posljedica prometne nezgode koju je tužitelj doživio ….. g. kao vozač osobnog automobila K. registarske oznake …..

Tuženik je priznao svoju pasivnu legitimaciju i osnov odgovornosti te je u postupku bila sporna samo visina štete koju je pretrpio tužitelj. U odnosu na tužitelja, kao vozača osobnog vozila koje je sudjelovalo u štetnom događaju, radi se o primjeni odredbe čl. 1072. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO), koji se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. tog Zakona, prema kojoj, ako je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj.

Što se tiče koncepcije neimovinske štete, potrebno je primijeniti odredbe novog ZOO- a koji je uveo objektivnu koncepciju štete, navodeći u odredbi čl. 1046. da je šteta povreda prava osobnosti čime je utvrđen pojam neimovinske štete. To znači da šteta nastaje samom povredom nekog prava osobnosti, a posljedice takve povrede koje se očituju u fizičkoj i/ili duševnoj boli, predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade, a u skladu s odredbom čl. 1100. ZOO-a.

Zaštićena prava osobnosti samo su primjerice nabrojana u odredbi čl. 19. st. 2. ZOO-a gdje se spominje pravo na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

Prema riječima vještakinje ortopedske struke dr. D. T. tužitelj se, zbog bolova u predjelu vratne kralježnice, jedan dan nakon nezgode javio na H. K. S.

te mu je ustanovljeno istegnuće vratnih mišića. RTG vratne kralježnice je bio uredan i tužitelju je postavljen Schanzov ovratnik. Nakon toga tužitelj se javio neurokirurgu koji je ustanovio lokalno bolni sindrom vratne kralježnice te je predložio fizikalnu terapiju nakon jednog perioda mirovanja. Tužitelj se nakon toga javio fizijataru, a prema priloženom kartonu, s fizikalnom terapijom je započeo krajem lipnja 2018. g. te je uredno obavljao i jednim djelom srpnja 2018. g. U spis je priložen i nalaz EMNG-a od …..

g. nakon koje pretrage je tužitelju preporučena daljnja fizikalna terapija koju je i obavljao kroz listopad 2018. g. Vještakinja je, nakon pregleda zdravstvenog kartona tužitelja, utvrdila da nije pronašla da je imao sličnu ozlijede prije štetnog događaja. U zaključku je navela da je navedena ozljeda ostavila blago umanjenje životnih aktivnosti kod tužitelja što će biti prisutno kod obavljanja težih radova kad je potrebno držanje glave u prisilnom položaju, i to pognutom ili zabačenom straga, što se može izraziti postotkom od 2%. Tužitelj nakon nezgode nije imao bolove jakog intenziteta, bolove srednjeg intenziteta trpio je dva dana, zatim slabog intenziteta kroz slijedeća tri tjedna, te je još dva tjedna po pet sati dnevno trpio bolove za vrijeme fizikalne terapije. Tuđa njega i pomoć tužitelju je bila potrebna za vrijeme nošenja ovratnika odnosno kroz deset dana jedan sat dnevno. Vještakinja je izjavila da je liječenje tužitelja završilo nakon pet ili šest mjeseci od ozljede.

Sud je izveo i dokaz vještačenjem po vještaku neurokirurgu dr. M. J. koji je ponovio da se tužitelj na HKP-u žalio na bolove u vratu, da su mišići vrata bili napeti i pokreti ograničeni. Palpatorno je postojala sumnja na pritisak na trnaste nastavke. Na kontrolnom pregledu neurokirurg je predložio mirovanje, poštedu i otpočinjanje fizikalne terapije koju je tužitelj obavljao kako je to navela vještakinja ortoped. Ni vještak neurokirurg u zdravstvenom kartonu tužitelja nije uočio da je ranije imao ozljede vrata niti bolesti područja vrata. Iz nalaza neurologa iz listopada 2018. g. da proizlazi da kod tužitelja postoje oštećenja za dva sedma vratna živčana korijena, više za sedmi lijevo te ujedno za peti živčani korijen. Vještak se usuglasio s procjenom vještakinje ortopeda o jačini i duljini trajanja bolova koje je nakon nezgode trpio tužitelj uz korekciju duljine trajanja povremenih blagih bolova tijekom terapije: te je bolove tužitelj osjećao u blagom intenzitetu kroz četiri tjedna odnosno dvadeset dana i to pet sati dnevno. Vještak se složio i s procjenom o trajanju tuđe njege i pomoći koja je bila potrebna tužitelju od strane treće osobe. Procijenio je da su kod tužitelja bile reducirane tjelesne aktivnosti u punom obimu kroz prva dva tjedna, a zatim u polovičnom obimu (50%) još kroz tri sedmice. Radi ove ozlijede tužitelj je imao neugodnosti: odlazak na HKP da je za njega bio umjereno stresni događaj, morao je nositi ovratnik i javljati se specijalistima, morao je sveukupno četiri tjedna odlaziti na fizikalnu terapiju i bio je na pretrazi EMNG koja je umjereno nelagodna jer je povezana s bockanjem iglicama. Što se tiče trajnog oštećenja tjelesnog zdravlja i umanjenja životnih aktivnosti s neurokirurške strane izjasnio se da bi bilo bolje da je tužitelj još jednom uradio EMNG, s tim da, na temelju nalaza EMNG koji je učinjen pet mjeseci nakon ozljeđivanja, može kazati da bi se radilo o oštećenju tjelesnog zdravlja od 3%, što će se očitovati kod svih radnji gdje se iziskuje upotreba šaka i to više lijeve šake pri kojim će radnjama tužitelj, za razliku od zdravih muškaraca njegove dobi, osjećati zamor i trebati kraće odmore. Na kraju je preporučio, a s obzirom da se radi o malenim postocima koje su procijenili vještaci i da se radi o posljedicama različitih organskih sustava, da se postotak koji je procijenila vještakinja ortoped doda njegovom procijenjenom postotku umanjenja životnih aktivnosti.

Proveden je i dokaz vještačenjem po vještakinji psihijatru dr. S. B. koja je pregledala cjelokupnu medicinsku dokumentaciju i zdravstveni karton tužitelja u kojem nije našla da je tužitelj imao problema s naslova njene specijalnosti. Navela je da je tužitelj u trenutku ozljeđivanja doživio primarni strah u trajanju od jedne minute, da se nastavio sekundarni strah jakog intenziteta i to slijedeća dva do tri dana, zatim sekundarni strah srednjeg intenziteta u trajanju od sedam dana i strah blažeg intenziteta u različitim vremenskim intervalima još tri do četiri tjedna. Kod tužitelja da nema trajnih posljedica pretrpljenog straha jer je tužitelj trpio povredu duševnog integriteta lakog stupnja i privremenog karaktera.

U dopunskom usmenom nalazu i mišljenju, odgovarajući na prigovore i primjedbe tužitelja, vještakinja dr. D. T., spec. ortoped, je pojasnila da je prilikom davanja svog prvog usmenog nalaza i mišljenja uzela u obzir da se tužitelj nije javio isti dan liječniku pa je radi toga pretpostavila da nije odmah imao bolove jakog intenziteta. Nakon toga se poslije dva dana javio liječniku zbog bolova i dobio je Schanzov ovratnik. Zbog tog ovratnika je bolove imao manje nego što bi ih imao bez njega. Međutim, ipak je korigirala u blagom iznosu bolove srednjeg intenziteta te navela da ih je tužitelj trpio jedan tjedan te slabog intenziteta sveukupno pet tjedana jer je opet trpio bolove za vrijeme fizikalne terapije kada je započeo vježbe kako bi poboljšao kretnje.

Prema odredbi čl. 1100. ZOO-a u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njom ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

Prilikom odlučivanja o visini pravične novčane naknade koja pripada tužitelju sud je vodio računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, jer su to upravo osnovne kvalifikatorne okolnosti o kojima ovisi visina novčane satisfakcije. Tako je sud vodio računa o duljini i intenzitetu fizičkih bolova kojima je bio izložen tužitelj, o tome da se radi o osobi mlađe životne dobi rođenoj 1981. g. i da će tužitelj u daljnjem životu povremeno ali neizostavno osjećati posljedice ove nezgode jer će imati tegobe prilikom obavljanja težih radova kad je potrebno držanje glave u prisilnom položaju, i to pognutom ili zabačenom straga kao i kod svih radnji gdje se iziskuje upotreba šaka kada će osjećati zamor i trebati kraće odmore. Sud je uzeo u obzir i kakav je strah morao proživjeti tužitelj u trenutku nezgode i kasnije tijekom liječenja.

Radi svega navedenog tužitelju, po ocjeni ovog suda, pripada iznos od 23.000,00 kn kao iznos novčane satisfakcije radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a uzimajući u obzir da je došlo do promjene Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002. g. na način da se prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kn) povećavaju za 50%.

Tužitelj je, nadalje, naveo da mu pripada i imovinska šteta radi toga što mu je bila potrebna tuđa njega i pomoć u ukupnom trajanju od 10 sati, s tim da je uz tužbu dostavljena potvrda o cijeni sata od 35,00 kn, a prema podacima D. za starije i nemoćne osobe L. o cijeni pružanja tuđe njege i pomoći nemedicinskog karaktera u kući u spornom razdoblju, što bi iznosilo 350,00 kn. Tužitelj nije odvojio svoje zahtjeve za naknadu imovinske i neimovinske štete nego je zatražio naknadu ukupnog iznosa od 11.500,00 kn, što mu, po ocjeni ovog suda, u svakom slučaju pripada, a budući da je tuženik u mirnom postupku tužitelju isplatio iznos od 11.000,00 kn. Tužitelju, naime pripada na ime neimovinske štete razlika između priznatog iznosa (od 23.000,00 kn) i isplaćenog u mirnom postupku (11.000,00 kn) koja iznosi 12.000,00 kn. S obzirom da je tužitelj zatražio i manje od iznosa koji mu pripada na ime neimovinske štete sud se nije imao potrebe osvrtati na okolnost što je tužitelj uz podnesak od 14. listopada 2021. g. dostavio u spis podatak o cijeni tuđe njege i pomoći nemedicinskog karaktera u istoj ustanovi od 40,00 kn, jer je i uz manju cijenu satnice tužiteljev zahtjev u cijelosti osnovan. Prema stajalištu sudske prakse, naime, cijenu nemedicinske kućne pomoći potrebno je utvrditi pribavljanjem podataka od osoba koje pružaju takvu vrstu pomoći trećima, primjerice od ustanova koje pružaju nemedicinsku skrb osobama kojima je takva pomoć potrebna i to ponajprije na području na kojem oštećenik živi.

Stoga proizlazi da je tužitelju trebalo dosuditi daljnjih 11.500,00 kn na ime naknade štete radi povrede prava osobnosti i radi potrebe tuđe njege i pomoći.

Treba navesti da je sud odlučio dopustiti preinaku tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od ….. g. iako je ta preinaka izvršena nakon zaključenja

prethodnog postupka. Prema odredbi čl. 190. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP) tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. Prema st. 2. ove odredbe, na koju se i pozvao tužitelj, iznimno tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Tužitelj je u podnesku naveo da je nakon zaključenja prethodnog postupka u ovoj pravnoj stvari došlo do promjene Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od …. g. i to na

sjednici Građanskog odjela VSRH od …. g., što je sud prihvatio kao opravdan razlog za dopuštenje preinake tužbenog zahtjeva.

Na dosuđeni iznos tužitelj je zatražio isplatu zatezne kamate i to počevši od slijedećeg dana od dana podnošenja drugog dopunjenog zahtjeva kojim je dostavio daljnju medicinsku dokumentaciju u mirnom postupku odnosno od …. g. do isplate.

Prema odredbi čl. 1103. ZOO-a obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

Tužitelj je uz tužbu dostavio svoj prvi zahtjev od ….. g. i drugi zahtjev (s daljnjom medicinskom dokumentacijom) od ….. g. upućen

tuženiku koji sadrže prijemni pečat tuženika od navedenih datuma. Stoga je sud prihvatio kao dokazan navod tužitelja o tome kad se obratio tuženiku u mirnom postupku, te je od slijedećeg dana od dana drugog dopisa tuženiku tužitelju trebalo priznati zateznu kamatu, pozivom na odredbu čl. 29. st. 1. ZOO-a.

Sud je u izreci presude odredio i stopu zatezne kamate propisane zakonom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a u skladu s odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, budući da je tužitelj u cijelosti uspio u sporu radi čega je tuženika trebalo obvezati na isplatu parničnog troška.

Tužitelju je, tako, valjalo priznati trošak sastava odštetnog zahtjeva u mirnom postupku, tužbe, podnesaka od …. g. i …. g. i zastupanja na

ročištima od …, .. i …. g. po 100 bodova (ukupno 700

bodova) i trošak zastupanja na ročištima od …. g. i …. g. i

sastava podneska od .…. g. po 25 bodova (ukupno 75 bodova.

Ukupan broj bodova od 775 bilo je potrebno pomnožiti s vrijednošću boda iz Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15). Iznos koji se dobije na opisani način (7.750,00 kn) trebalo je uvećati za zatraženi PDV i zatraženu pristojbu tužbe (200,00 kn) i presude (400,00 kn) i za troškove plaćene na ime vještačenja (3.000,00 kn) te tako dobiti iznos od 13.287,50 kn, što predstavlja trošak koji je imao tužitelj vodeći ovaj spor i kako je trebala glasiti odluka o troškovima iz točke II. izreke presude.

Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od … i … …. g. jer sud smatra da ovaj trošak nije bio potreban radi vođenja parnice, a u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

Na dosuđeni iznos parničnog troška tužitelju je trebalo priznati i zatraženu zateznu kamatu propisanu zakonom koja, u skladu s odredbom čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17) teče od dana donošenja odluke do isplate, kako je i presuđeno.

U Splitu, 6. travnja 2022. g.

S U D A C :

SANDI PETRIČIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u 3 primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).