Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj 14 Gž Zk-51/2022-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Ramušćaka, predsjednika vijeća, Vesne Težak-Škrbina, suca izvjestitelja i člana vijeća i Vesne Gašparuš-Horvat, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. V., OIB: …, iz G., … zastupanog po punomoćnici mr. sc. G. Š., odvjetnici u Z., protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, radi ispravka pogrešnog upisa, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Zadru Stalna služba u Biogradu na Moru poslovni broj P- 1052/2021 od 3. studenoga 2021., u sjednici vijeća 6. travnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužene Republike Hrvatske i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru Stalna služba u Biogradu na Moru poslovni broj P- 1052/2021 od 3. studenoga 2021.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene Republike Hrvatske za naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 1.250,00 kn.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog ispravlja se zk. stanje u pogledu kč. br. 113 k. o. G. ukupne površine 3345 m2, koja je na skici lica mjesta sačinjenoj po stalnom sudskom vještaku za geodeziju I. G., mag.ing.geod. od 30. studenog 2019. obojana narančastom bojom i označena slovima A-B-C-D-E-A, a koja skica je sastavni dio te presude, na način da se briše upis prava vlasništva sa imena tuženice Republike Hrvatske za cijelo, koji upis je proveden temeljem rješenja Općinskog suda u Zadru pod poslovnim brojem Z-11239/2007/1705 od 23. studenog 2010., te se utvrđuje i upisuje pravo vlasništva tužitelja N. V. što je tuženik dužan trpjeti i slijedom toga dozvoliti tužitelju da to svoje pravo vlasništva i upiše u zemljišne knjige uz istovremeno brisanje upisa prava vlasništva s imena tuženika, temeljem te presude, po njenoj pravomoćnosti (točka I. izreke) te je naloženo tuženici da nadoknadi tužitelju parnični trošak u iznosu 13.812,50 kn (točka II. izreke).

2. Protiv navedene presude žalbu je podnijela tužena Republika Hrvatska u kojoj ističe sve zakonom predviđene žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP). Predlaže da sud drugog stupnja uvaži žalbu i presudu preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno ukine te vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 1.250,00 kn.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj N. V. (dalje: tužitelj) osporava žalbene navode, predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu te potvrditi pobijanu presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za ispravkom upisa u zemljišnoj knjizi provedenog na osnovu rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj Z- 11239/2007/1705 od 23. studenog 2010., na način da se na predmetnoj nekretnini u zemljišnim knjigama briše upis prava vlasništva sa imena tužene Republike Hrvatske te to pravo upiše u korist tužitelja. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je on posjednik i stvarni vlasnik predmetne nekretnine (kč. br. 113 k. o. G. 3345 m2, zvane „V.“, upisane u zk. ul. br. 1705 k. o. G.), a da je u navedenom zemljišnoknjižnom postupku preoblikovanja zemljišne knjige kao vlasnik iste upisana tužena, da je u tom postupku podnio prigovor koji da je odbijen rješenjem zemljišnoknjižnog suda poslovni broj Z-2620/14 od 23. listopada 2015.

6. Donoseći pobijanu presudu, prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje povrede sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

7. Nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju izričito ukazuje žaliteljica. Suprotno žalbenim navodima, izreka presude je razumljiva, presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

8. Suprotno paušalno iznesenim žalbenim prigovorima, sud prvog stupnja je, nakon pravilno provedenog postupka, valjanom ocjenom izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice koje su bitne za donošenje zakonite odluke o predmetu spora. Žalbenim navodima kojima osporava točnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, žaliteljica iznosi svoju ocjenu dokaza koja nema uporišta u stanju spisa odnosno rezultatima provedenog dokaznog postupka. Stoga ti žalbeni navodi nisu doveli u pitanje pravilnost bitnih činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.

9. Tako je sud prvog stupnja utvrdio da je tužitelj u samostalnom i poštenom posjedu predmetne nekretnine, a da je istu naslijedio iza smrti svog pokojnog oca L. V., rođenog 1914. a umrlog 1971., da istu samostalno posjeduje i obrađuje nakon što je sa ostalim sunasljednicima dogovorio diobu nasljeđenih nekretnina (ugovor o diobi zaključen 1972.) u kojoj diobi mu je ta nekretnina pripala u cijelosti. Nekretnina da u naravi predstavlja dijelom vinograd, a dijelom pašnjak i poljski put. Prije tužitelja predmetnu nekretninu za cijelog svog života da je u poštenom i samostalnom posjedu držao otac tužitelja koji je istu naslijedio od svog oca, tužiteljevog djeda B. V. (rođenog 1884.), a ovaj je istu naslijedio od svog oca M. V., tužiteljeva pradjeda.

10. Na temelju navedenih činjenica, sud prvog stupnja zaključuje da je tužitelj, računajući posjed svojih prednika, u posjedu predmetne nekretnine preko 200 godina prije podnošenja tužbe te da ih nikada nitko u tom posjedu nije ometao, pa kako je taj posjed kontinuiran i pošten, sud zaključuje da je tužitelj dosjelošću stekao pravo vlasništva.

11. I prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, tužbeni zahtjev tužitelja je trebalo prihvatiti kao osnovan. Za takvu odluku trebalo je iznijeti djelomično drugačije razloge od razloga koje iznosi prvostupanjski sud, a koji će uslijediti u nastavku ove odluke. Pritom treba reći da je ovaj sud određene činjenice utvrdio na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu neovisno o tome što ih nije u obzir uzeo prvostupanjski sud (čl. 373.a ZPP).

12. Između stranaka nije bilo sporno da je predmetna nekretnina prije spornog upisa u postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga bila upisana kao općenarodna imovina.

13. Na konkretan slučaj valja primijeniti izvornu verziju odredbe čl. 388. st. 4. (iz 1996.) Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17- ispravak pročišćenog teksta – dalje: ZVDSP), prije odluke Ustavnog suda od 17. studenog 1999. ("Narodne novine", broj 137/99). Tom odredbom bilo je propisano da se u rok za stjecanje vlasništva dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana.

14. Budući da je prema pravilnom utvrđenju prvostupanjskog suda tužitelj u trenutku stupanja na snagu ZVDSP, tj. 1. siječnja 1997. bio više od četrdeset godina u poštenom i kontinuiranom posjedu predmetne nekretnine, uračunavajući i posjed svojih pravnih prednika, tužitelj je na temelju dosjelosti postao vlasnikom predmetne nekretnine u trenutku stupanja na snagu tog Zakona.

15. Naime, prema odredbi čl. 159. st. 1. ZVDSP, dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnik te stvari. Prema stavku 2. tog članka samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnog posjedovanja, prema stavku 3. tog članka kojem je posjed barem pošten, protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja dok će prema odredbi stavka 4. tog članka samostalni posjednik nekretnine u vlasništvu Republike Hrvatske dosjelošću steći pravo vlasništva ukoliko mu je samostalan posjed trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavka 2. i 3. tog članka.

16. Prema odredbi čl. 18. st. 1. ZVDSP posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed), posjed je istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja (st. 2.), dok je pošten posjed ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed (stavak 3.). Prema stavku 5. tog članka posjed se smatra poštenim osim ako se ne dokaže suprotno, dakle poštenje posjeda se pretpostavlja.

17. Temeljem odredbe iz čl. 160. st. 2. ZVDSP u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali predmetnu nekretninu, a koji je posjed imao obilježja propisana odredbom čl. 159. ZVDSP.

18. Odredbom čl. 388. st. 2. ZVDSP propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Ako su rokovi koji su za stjecanje stvarnih prava određeni tim Zakonom počeli teći prije njegovoga stupanja na snagu, dakle prije 1. siječnja 1997., tada oni nastavljaju teći sukladno čl. 388. st. 2. ZVDSP ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ako bi počeo teći u trenutku njegovoga stupanja na snagu (čl. 388. st. 3. ZVDSP).

19. Vezano za navedeno, potrebno je ukazati na odluku Europskog suda za ljudska prava (T. protiv Republike Hrvatske broj 35298/04) u kojoj je zauzeto stajalište da je tužitelj u tom predmetu kao pošteni posjednik, posjedovanjem nekretnina u društvenom vlasništvu u razdoblju duljem od 40 godina, ex lege, na temelju čl. 388. st. 4. ZVDSP, stupanjem na snagu tog Zakona 1. siječnja 1997. postao vlasnik posjedovane nekretnine odnosno da posljedicu ukidanja odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP, posebno kada ne postoje drugi suprotstavljeni interesi. Također treba ukazati i na druge odluke istog suda (R. i drugi protiv Republike Hrvatske broj 37685/10, J. protiv Republike Hrvatske broj 22768/12/10) u kojima je izraženo i daljnje shvaćanje da za ocjenu stjecanja prava vlasništva u smislu čl. 388. st. 4. ZVDSP nije odlučno vrijeme podnošenja tužbe, odnosno da nije odlučno da li je tužba podnesena nakon 17. studenog 1999.

20. Slijedom navedenog, tužbeni zahtjev za ispravkom pogrešnog upisa određenog u korist ovdje tužene je osnovan, budući da se pogrešan upis sastoji u činjenici da tužena nije vlasnica predmetnih nekretnina, niti je ona to bila u trenutku obnove zemljišne knjige, već da je to pravo, iz iznesenih razloga, stekao tužitelj.

21. I prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda tužitelj je u provedenom postupku dokazao (čl. 219. st. 1. ZPP) činjenične navode u tužbi odnosno da je u konkretnom slučaju vlasništvo predmetne nekretnine stekao po sili zakona (ex lege), izvanknjižno, dosjelošću. Prema iznesenom pravnom shvaćanju ovog suda tužitelj je to pravo stekao u trenutku stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (1. siječnja 1997.), sukladno njegovom izvornom tekstu (iz 1996.) u smislu odredbe čl. 388. st. 4. ZVDSP, a sve u skladu s pravnim shvaćanjima zauzetim u navedenim odlukama Europskog suda za ljudska prava.

22. S druge strane, tužena nije tijekom postupka dokazala svoje paušalne navode koje ponavlja u žalbi da posjed tužitelja i njegovih prednika na predmetnoj nekretnini nije imao potrebnu kvalitetu, tj. da nije bio pošten. Razloge koje u pogledu te odlučne okolnosti u obrazloženju pobijane presude iznosi prvostupanjski sud u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Isti su naime argumentirani, kako rezultatima pravilno provedenog dokaznog postupka i pravilnom ocjenom svih provedenih dokaza, tako i pravilnim pravnim pristupom predmetu spora.

23. Nisu osnovani žalbeni navodi kojima tužena tvrdi da se prvostupanjski sud u ovoj parnici trebao ograničiti na raspravljanje isključivo o pitanju je li u prethodnom zemljišnoknjižnom postupku sud pravilno proveo postupak (da li je upis na temelju navedenog rješenja donesenog u zemljišnoknjižnog postupku pogrešan) te da prvostupanjski sud u ovoj parnici nije bio ovlašten (bez tog utvrđenja) upuštati se u utvrđivanje činjenica u pogledu ispunjenja pretpostavki za stjecanje prava vlasništva tužitelja na predmetnoj nekretnini.

24. Žaliteljici treba odgovoriti da u postupku koji je pokrenut tužbom za ispravak u smislu odredbe čl. 197. ZZK, o kakvoj se parnici u konkretnom slučaju radi, raspravlja se o osnovanosti tužbenog zahtjeva za ispravkom upisa u zemljišnoj knjizi. U takvoj parnici sud prvog stupnja je ocjenom svih izvedenih dokaza dužan utvrditi jesu li ispunjene sve materijalnopravne pretpostavke za uknjižbu upisanog prava u spornom zemljišnoknjižnom postupku. U tom parničnom postupku sud je dužan provesti (a tužitelj predložiti) sve dokaze koji su nužni za utvrđivanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, odnosno tvrdnju tužitelja da mu pripada određeno knjižno pravo, odnosno da to pravo ne pripada protivnoj parničnoj stranci ukoliko je to pravo u njezinu korist upisano, kao što je to ovdje slučaj. Jednako tako, tužena je u takvoj vrsti parnice dužna predložiti sve dokaze kojima pobija navode i dokaze tužitelja (čl. 219. st. 1. ZPP) te dokazati svoju tvrdnju da sporno stvarno pravo pripada upravo njoj. Sud u takvoj vrsti parnice donosi odluku na temelju svih provedenih dokaza nužnih za pravilno i potpuno utvrđivanje činjeničnog stanja u pogledu postojanja određenoga knjižnog prava, njegovog nositelja, sadržaja i opsega.

25. Nisu osnovani niti žalbeni navodi kojima se ukazuje na pravomoćnu presudu Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2968/02 od 25. travnja 2007. potvrđenu presudom Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1694/07 od 1. lipnja 2009. kojom je odbijen tužbeni zahtjev ovdje tužitelja protiv ovdje tužene radi utvrđenja da je tamo tužitelj stekao valjani pravni osnov za upis prava vlasništva na dijelu kč.br. 484/1 k. o. G.. Uzimajući u obzir sadržaj navedene presude, proizlazi da ne postoji identitet predmeta spora u toj parnici u odnosu na predmetnu česticu (tamo se radi o šumi dok predmetna čestica predstavlja u naravi vinograd). Jednako tako, pravno je neodlučno postojanje pravomoćne presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P- 648/93 od 10. siječnja 2000. kojom je utvrđeno da je tamo tuženik (ovdje tužitelj) smetao tamo tužitelja „Hrvatske Šume“ u posljednjem posjedu šume G. oznake kč. br. 481/1 budući ne postoji identitet predmeta spora (u tom sporu prema sadržaju navedene presude radi se o „hrastovoj šumi“). Pritom, u pogledu identiteta predmeta spora treba reći da iz isprave naziva „Povijest posjedovanja“ izdane od strane Područnog ureda za katastar Z. od 1. prosinca 2017. (list 27. spisa) proizlazi da predmetna čestica odgovara dijelu stare kč. br. 484/41, da je matična čestica prema najstarijim podacima nosila oznaku 484, da je od nje 1907. formirana kč. br. 484/1, a 1986. da se od nje odvojila kč. br.484/41 kao građevinsko zemljište u realizaciji razgraničenja šumskog od građevinskog zemljišta. Osim toga, tužitelj se u ovoj parnici tijekom postupka, očitovao da se nekretnine koje su bile predmet navedenih drugih parnica nalaze udaljene od sporne oko 1 km zračne linije, koju tvrdnju tužena tijekom postupka nije osporavala već to čini tek u žalbi.

26. I odluka o parničnom trošku je zakonita i pravilna, kako po osnovu tako i po visini (čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP) s time da žaliteljica pobijanu odluku u tom dijelu niti ne osporava konkretnim žalbenim prigovorima.

27. Slijedom navedenog, temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i djelomično čl. 368. st. 2. ZPP, žalbu tužene je trebalo kao neosnovanu odbiti i pobijanu presudu potvrditi.

28. Odluka o žalbenom trošku pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP. Tužena u smislu navedenih zakonskih odredaba nema pravo na nadoknadu žalbenog troška, budući sa žalbom nije uspjela.

U Velikoj Gorici 6. travnja 2022.

Predsjednik vijeća

Nikola Ramušćak, v.r.