REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Jž-1656/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. M.H. i dr., zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi okr. T.G., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Kutini od 16. rujna 2020., broj: 10. Pp J-286/2019-27, u sjednici vijeća održanoj 6. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okr. T.G. kao neosnovana te se potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda u odnosu na ovu okrivljenicu.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. T.G. je obvezna naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 200,00 (dvjesto) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Kutini od 16. rujna 2020., broj: 10. Pp J-286/2019-27, proglašeni su krivima okr. M.H., okr. A.H. i okr. T.G. da su, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinili prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji im je izrečena novčana kazna u iznosu 382,00 kuna (što je protuvrijednost 100 DEM odnosno 51 EUR), koje su dužni platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. Istom presudom, okr. M.H. i okr. T.G. su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 100,00 kuna, svaki, dok je okr. A.H. oslobođen obveze naknade istih.

2. Protiv te presude, žalbu je podnijela okr. T.G., putem branitelja odvjetnika I.V., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da ju se oslobodi od optužbe, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovnu odluku.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenica pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. Suština žalbe okr. T.G. se svodi na tvrdnju da je postupala u nužnoj obrani, da ona nije inicirala sukob, već je samo pružila otpor dopuštenog intenziteta kako bi se obranila odnosno odbila od sebe neposrednu i istodobnu ugrozu te da su pobijanom presudom izjednačeni napadači i žrtva.

5.1. Međutim, po ocjeni ovog suda, neosnovana je tvrdnja žalbe da bi okr. T.G. postupala u nužnoj obrani. Zaključak da se ne radi o postupanju žaliteljice u nužnoj obrani proizlazi iz iskaza svih ispitanih svjedoka, očevidaca inkriminiranog događaja. Naime, svjedoci S.K., S.K., J.G. i M.Š. identično su opisali početak fizičkog sukoba na način da je okr. T.G., preko leđa S.K., ošamarila okr. M.H.. Dakle, izvedenim dokazima je nedvojbeno utvrđeno da je upravo okr. T.G. prva tjelesno napala okr. M.H., na koji način je žaliteljica manifestirala svoju volju za tjelesnim obračunom, čime je nedvojbeno isključena mogućnost primjene instituta nužne obrane. Prema čl. 18. st. 2. Prekršajnog zakona, nužna obrana je ona obrana koja je prijeko potrebna da počinitelj od sebe ili drugoga odbije istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad. U ovom prekršajnom predmetu, izvedeni dokazi nedvojbeno ukazuju da je okr. T.G. prva fizički nasrnula na okr. M.H. u trenutku kada nije bila izložena nikakvom napadu na svoj tjelesni integritet. Pritom treba napomenuti da pojam "napada" kod instituta nužne obrane podrazumijeva napad na život i tijelo i pod taj pojam se ne može podvesti nečije verbalno obraćanje, pa ni kada je ono počinjeno vikanjem ili kada sadržava vrijeđanje ili provokaciju. Stoga, za procjenu je li okr. T.G. postupala u nužnoj obrani nije od važnosti je li joj se prije toga okr. M.H. neprimjereno verbalno obratio.

5.2. U odnosu na žalbeni navod kojim se ukazuje na zadnji odlomak na listu 7 pobijane presude, treba navesti da je i više nego očigledno da taj odlomak ne sadrži opis dinamike inkriminiranog događaja, nego zaključak prvostupanjskog suda, na temelju provedenog dokaznog postupka, o radnjama svih okrivljenih i to onim redom kako su okrivljenici poredani u uvodu optužnog prijedloga, a ne onim redom kako se odvijao inkriminirani događaj. Iz predmetnog odlomka obrazloženja pobijane presude, kada bi tumačenje žaliteljice bilo ispravno, proizlazilo bi da je ona ošamarila okr. M.H. nakon što je već bila srušena na tlo, a tako nešto ne tvrdi ni žaliteljica u svojoj obrani.

5.3. Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica pa žalba okrivljenice zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

6. Odluka o prekršajnopravnoj sankciji razmatrana je sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, jer iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenica nije žalila zbog ove žalbene osnove, no žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

6.1. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te je okrivljenici za počinjeni prekršaj izrekao vrstu i mjeru prekršajnopravne sankcije primjerenu stupnju njene krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona. Cijeneći da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti, kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, otklonjena je mogućnost izricanja blaže kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

7. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da bi okr. T.G. bila lošeg imovnog stanja pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 200,00 kuna, dakle neznatno iznad minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njeno uzdržavanje.

8. Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 6. travnja 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Kutini u 4 ovjerena prijepisa za spis, žaliteljicu, branitelja i tužitelja.