REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb
Poslovni broj: 15 Pž-695/2020-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kamelije Parać, predsjednice vijeća, Maria Vukelića, suca izvjestitelja i Lenke Ćorić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KILA ZAPAD d.o.o., Zagreb, Ilirski trg 6, OIB 79652713831, kojeg zastupa punomoćnik Vibor Čulić, odvjetnik u Splitu, Domovinskog rata 29B, protiv tuženika AGENCIJA ZA PRAVNI PROMET I POSREDOVANJE NEKRETNINAMA, Zagreb, Savska cesta 41, OIB 69331375926, kojeg zastupa punomoćnica Željka Pilipović, odvjetnica u Zagrebu, Ilica 210, odlučujući o žalbama tuženika i tužitelja protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-142/19-16 od 25. listopada 2019., u sjednici vijeća održanoj 6. travnja 2022.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-142/19-16 od 25. listopada 2019. u točki IV. izreke.
II. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-142/19-16 od 25. listopada 2019. u točkama I. i III. izreke.
r i j e š i o j e
I. Odbacuje se tužiteljeva žalba kao nedopuštena protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-142/19-16 od 25. listopada 2019. u točki III. izreke.
II. Odbacuje se tuženikova žalba kao nedopuštena protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-142/19-16 od 25. listopada 2019. u točkama II. i IV. izreke.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjski sud je odlučio kako slijedi: „I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Anite Škurjanec, Zagreb, Gajeva 2, poslovni broj Ovrv-3557/18 od 7. prosinca 2018., u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.010.594,35 kn sa zateznim kamatama na iznos od 960.595,20 kn od 9. siječnja 2016. do isplate i na iznos od 49.999,15 kn od 24. travnja 2016. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena i naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 18.887,50 kn, u roku od osam dana.
II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Anite Škurjanec, Zagreb, Gajeva 2, poslovni broj Ovrv-3557/18 od 7. prosinca 2018., u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju zatezne kamate na iznos od 49.999,15 kn za razdoblje od 25. ožujka 2016. do zaključno 23. travnja 2016. i naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 6.743,75 kn te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 44.162,50 kn, u roku od osam dana.
IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 36.587,50 kn, kao neosnovan.
V. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan.“
2. Tako je prvostupanjski sud presudio ocjenjujući da je u ovoj pravnoj stvari tuženik dužan tužitelju isplatiti preostali a dosuđeni iznos naknade za građevinske radove koji su izvršeni, a nisu plaćeni. Također su kao neosnovani odbijeni zahtjevi za nepripadajuće iznose zateznih kamata i troškova, a sve kako je navedeno u pobijanoj odluci.
3. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu osporavajući ju u cijelosti iz svih zakonom predviđenih razloga. Slijedom navedenog predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, sve uz naknadu žalbenog troška.
4. Tužitelj podnosi žalbu protiv odluke o troškovima postupka u točkama III. i IV. pobijane presude, zbog pogrešne primjene materijalnog prava sve uz zahtjev za naknadu žalbenog troška.
5. U odgovoru na žalbu tužitelj ističe da je žalba tuženika neutemeljena, a navodi žalbe uopće ne dovode u pitanje utvrđenja suda prvog stupnja, pa se predlaže žalbu odbiti i potvrditi pobijanu presudu.
6. Tužiteljeva žalba je neosnovana u odnosu na točku IV. izreke pobijane presude; a u odnosu na točku III. izreke žalba je nedopuštena.
7. Tuženikova žalba je neosnovana u odnosu na točke I. i III. izreke pobijane presude; a u odnosu na točke II. i IV. izreke žalba je nedopuštena.
8. Prema odredbi čl. 358. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) žalba je nedopuštena, između ostalog, ako je žalbu podnijela osoba koja nema pravnog interesa za podnošenje žalbe.
9. Stoga tužitelj nema pravnog interesa za podnošenje žalbe u odnosu na točku III. izreke kojom mu je dosuđen parnični trošak.
10. Tuženik nema pravnog interesa za podnošenje žalbe u odnosu na točke II. i IV. izreke kojima je tužbeni zahtjev odbijen.
11. Stoga je temeljem odredbe čl. 367. st. 1. ZPP-a riješeno kao u točkama III. i IV. izreke.
12. Ispitavši pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a u granicama žalbenih razloga pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud donio pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.
13. Predmet spora je naplata ugovorene naknade za radove izvedene temeljem Ugovora o građenju na stambeno-poslovnoj građevini u Splitu, Kila 4. Sporno je da li je tuženik dužan isplatiti tužitelju preostali dio naknade s obzirom na tvrdnju tuženika da je prema tužitelju imao tražbine koje je prebio s predmetnom tražbinom tužitelja. Na temelju provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je zaključio da je tužitelj izveo sve radove koje su stranke ugovorile Ugovorom o građenju kao i da su otklonjeni svi nedostaci na građevini.
14. Tuženik u žalbi ističe kako tužitelj nije uredno izvršio svoje obveze preuzete ugovorom o građenju. Nadalje smatra da iz dopisa tužitelja od 8. prosinca 2012., jasno proizlazi kako je tužitelj pristao da se umanji iduća okončana situacija, te je time faktički nestala obveza tuženika prema tužitelju za utuženi iznos.
15. U odgovoru na žalbu tužitelj osnovano uzvraća kako je izveo sve radove koje su stranke ugovorile Ugovorom o građenju, jer predmetni objekt u suprotnom ne bi dobio uporabnu dozvolu, privremene situacije ne bi bile ovjerene i proknjižene od strane tuženika, niti bi stranke sastavili Završni obračun.
16. Iz stanja spisa proizlazi da je potraživani iznos od 960.595,20 kn sastavni dio računa tužitelja 11-02-91 od 9. prosinca 2015. koji je izdan temeljem 15. privremene situacije u koju su tuženik i nadzorni inženjer u cijelosti ovjerili. Potraživani iznos od 49.999,15 kn sastavni je dio računa tužitelja 1-02-91 od 24. ožujka 2016. koji je izdan temeljem okončane situacije koja je također u cijelosti ovjerena od strane tuženika i nadzornog inženjera.
17. U Zapisniku o okončanom obračunu od 17. ožujka 2016., kojeg su potpisali predstavnici tuženika kao investitora, tužitelja kao izvođača i nadzorni inženjeri, između ostalog navodi se da su obračunati radovi u vrijednosti od 65.141.99,61 kn od kojih je tužitelju plaćen iznos od 64.181.395,41 kn, bez PDV-a, dok je dio 15. privremene situacija u iznosu od 960.595,20 kn zadržan na ime troškova komunalne infrastrukture koju je preko ugovorenog iznosa platio tuženik. Također navodi se da će se izvođaču (tužitelju) privremeno zadržati iznos od 50.000,00 kn za potrošnju vode i struje, prema ispostavljenim računima od ovlaštenih distributera te da će se po isplati troškova izvršiti povrat preostalih sredstava.
18. Iz dopisa od 31. kolovoza 2018., koji nosi naslov Završno izvješće o otklonjenim nedostacima na stambeno-poslovnom sklopu Kila 4 u Splitu, kojeg su tuženiku poslali svi nadzorni inženjeri na predmetnom objektu, navodi se da su otklonjeni svi opravdani nedostaci.
19. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da iz dopisa tužitelja od 8. prosinca 2012., proizlazi kako je tužitelj pristao da se umanji iduća okončana situacija, te je time faktički nestala obveza tuženika prema tužitelju za utuženi iznos. Tuženik osporava da bi iznos od 960.595,20 kn trebao isplatiti tužitelju jer ga tužitelj navedenim dopisom uputio da taj iznos plati HEP-u po ugovoru o priključenju.
20. Pravilno međutim zaključuje prvostupanjski sud da je iz navedenog dopisa jasno vidljivo da iako tužitelj izražava svoju suglasnost da tuženik izvrši navedenu uplatu, tužitelj je istovremeno izričito naznačio da i dalje smatra spornim odbijanje tuženika da plati navedeni iznos tužitelju, slijedom čega time nije prihvatio otpis tražbine u navedenom iznosu, kako to pogrešno pokušava prezentirati tuženik. Međutim, navedenom uplatom tuženik nije podmirio tužiteljevu, već svoju obvezu prema HEP-u.
21. Prema ugovoru o građenju (čl. 5. st. 6.) troškovi priključaka na komunalnu infrastrukturu i komunalni doprinos teretili su tuženika do iznosa od 6.810.425,63 kn. 22. Iz stanja spisa proizlazi da je osnovan zaključak prvostupanjskog suda kako tuženik nije sudu dostavio nikakve dokaze iz kojih bi proizlazilo da je po osnovi priključaka na komunalnu infrastrukturu te komunalnog doprinosa platio iznos koji prelazi ugovoreni iznos koji tereti tuženika i to od 6.810.425,63 kn (tuženik je platio ukupno 6.315.697,56 kn), stoga po toj osnovi ne može imati potraživanje prema tužitelju koje bi se moglo prebiti s njegovim potraživanjem. Stoga je i zadržavanje isplate iznosa od 960.595,20 kn po 15. privremenoj situaciji bez pravne osnove.
23. Nadalje, pravilno zaključuje prvostupanjski sud da stranke nisu ugovorom o građenju ugovorile da je tužitelj dužan snositi režijske troškove koji nastanu u tijeku izvođenja radova, a niti je tuženik dokazao da je po osnovi režijskih troškova isplatio trećim osobama iznos od 49.999,15 kn pa je i zadržavanje isplate tog iznosa bez pravne osnove.
24. Kako je u cijelosti uspio u pogledu glavnog potraživanja, osnovano je prvostupanjski sud tužitelju u točki III. izreke pobijane presude; dosudio troškove ovršnog i parničnog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a). Ostali žalbeni razlozi tuženika nisu od značaja za pravilnost i zakonitost pobijane odluke.
25. Odredbom čl. 620. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) ugovorom o građenju izvođač se obvezuje prema određenom projektu izgraditi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu, ili na takvom zemljištu, odnosno na postojećoj građevini izvesti kakve druge građevinske radove, a naručitelj se obvezuje isplatiti mu za to određenu cijenu.
26. Imajući u vidu sve naprijed izneseno pravilno je i zakonito prvostupanjski sud usvojio tužbeni zahtjev za isplatu cijene neplaćenih radova, a kako je navedeno u točki I. pobijane presude.
27. Iz obrazloženja pobijane presude vidljivo je da je prvostupanjski sud u odnosu na usvojeni tužbeni zahtjev argumentirano i detaljno naveo i obrazložio koje je o činjenice utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a izjasnio se i o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora. Ova utvrđenja i ocjene prihvaća i ovaj žalbeni sud bez potrebe suvišnog ponavljanja iznesenog u prvostupanjskoj odluci.
28. Tijekom postupka nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo. Razlozima svoje žalbe, tuženik nije doveo u sumnju pravilnost pobijane presude.
29. Radi svega naprijed iznesenog, žalba tuženika je odnosu na točku I. i III. izreke pobijane presude odbijena kao neosnovana i u tom dijelu potvrđena je pobijana prvostupanjska presuda. Stoga je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao točki II. izreke ove presude.
30. U odnosu na tužiteljevu žalbu protiv odluke o troškovima postupka iz točke IV. pobijane presude iznosi se kako slijedi:
Nisu osnovani su žalbeni navodi tužitelja u odnosu na podneske tužitelja od 28. lipnja 2019. te 12. rujna 2019. Prema odredbi Tbr. 8. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22) za sastavljanje odgovora na tužbu, prigovora protiv platnog naloga i obrazloženih podnesaka u kojima se odgovara na navode prigovora ili odgovora na tužbu ili se očituje na nalaze i mišljenja vještaka, ali ne više od sveukupno četiri takva podneska u prvostupanjskom postupku – odvjetniku pripada nagrada kao za tužbu po Tbr. 7. t. 1., 3., 6. i 7.
31. Međutim, uvidom u navedene podneske vidljivo je da niti jedan od njih ne spada u navedenu kategoriju već, a kako je to pravilno prvostupanjski sud primijenio, na te podneske primjenjuje se Tbr. 8./3 i Tbr. 43.
32. Također nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja da se na ročištu od 3. lipnja 2019. i 15. srpnja 2019. raspravljalo o glavnoj stvari s argumentom da je punomoćnik tužitelja na oba ročišta izričito naveo da ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti. Iz stanja spisa proizlazi da su oba ročišta odgođena jer su u bitnome obje stranke tražile rok za očitanja na podneske koji su zaprimljeni na ročištu odnosno koji su poslani e-komunikacijom a nisu zaprimljeni do dana ročišta.
33. Stoga je odluka o troškovima postupka pravilna i zakonita i u pobijanom dijelu, te obrazložena u skladu s odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i odredbama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 74/95, 57/96, 137/02 i 26/03 – pročišćeni tekst) uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
34. Radi svega naprijed iznesenog, žalba tužitelja je u odnosu na točku IV. izreke pobijane presude odbijena kao neosnovana i u tom dijelu potvrđena je pobijana prvostupanjska presuda. Stoga je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.
Zagreb, 6. travnja 2022.
Predsjednica vijeća
Kamelija Parać
Broj zapisa: eb309-17b3c
Kontrolni broj: 034ba-21929-e2ae6
Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:
CN=KAMELIJA PARAĆ, L=ZAGREB, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/
unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.
Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.
Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.
