REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-12449/2021
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. B.M., zbog prekršaja iz čl. 53. st. 1. i 3. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17 i 70/19.), odlučujući o prigovoru okrivljenika, podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaje prometne policije Split, od 18. kolovoza 2020., broj: 511-12-36/05-3-1712-1/2020, u sjednici vijeća održanoj 6. travnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se prigovor okr. B.M. kao neosnovan i potvrđuje pobijani prekršajni nalog.
II. Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18., dalje: PZ), okr. B.M. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 100,00 (sto) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom, proglašen je krivim okr. B.M. da je, na način činjenično opisan u izreci pod t. 1. počinio prekršaj iz čl. 53. st. 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, na temelju kojeg propisa mu je utvrđena novčana kazna u iznosu od 10.000,00 kuna, na način činjenično opisan u izreci pod t. 2. počinio prekršaj iz čl. 44. st. 2. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, na temelju kojeg propisa mu je utvrđena novčana kazna u iznosu od 300,00 kuna te na način činjenično opisan u izreci pod t. 3. počinio prekršaj iz čl. čl. 199. st. 2. i 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, na temelju kojeg propisa mu je utvrđena novčana kazna u iznosu od 3.000,00 kuna pa mu je izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 13.300,00 kuna, koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne. Osim navedenog, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 500,00 kuna te mu je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju četiri mjeseca.
2. Protiv navedenog prekršajnog naloga, okr. B.M. osobno je pravodobno podnio prigovor zbog izrečene novčane kazne i zaštitne mjere. Predlaže da se, iz razloga navedenih u prigovoru, isti prihvati.
3. Obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. toč. 2. PZ-a, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. PZ-a, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba PZ-a o žalbenom postupku.
4. Prigovor nije osnovan.
5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prekršajni nalog, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
6. Okrivljenik u prigovoru priznaje prekršaj te izražava svijest i kajanje zbog istog, ističući da je zaposlen kao sezonski radnik u caffe baru kao konobar te su mu prihodi zbog COVID 19 znatno smanjeni, živi s roditeljima, otac je nezaposlen, a majka radi samo sezonski, zbog čega moli ublažavanje novčane kazne te izricanje zaštitne mjere u manjem trajanju od jednog mjeseca jer mu je automobil potreban radi odlaska na posao.
7. Prije svega, sukladno odredbi čl. 237. st. 2. PZ-a, okrivljenik je bio dužan podnijeti dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor, što okr. B.M. nije učinio pa su navodi prigovora o njegovom lošem imovnom stanju, ostali na razini paušalnog isticanja.
7.1. Razmotrivši odluku o utvrđenim novčanim kaznama, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljeniku za počinjene prekršaje izreklo vrstu i mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. PZ-a. Naime, za prekršaj iz čl. 53. st. 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, zakonom je propisana novčana kazna od 10.000,00 do 20.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana, pa je okrivljeniku izrečena, prije svega, blaža vrsta propisane kazne, a osim toga i najniža zakonom propisana novčana kazna za predmetni prekršaj. Nadalje, za prekršaj iz čl. 44. st. 2. i 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, zakonom je točno propisana visina novčane kazne od 300,00 kuna, koliko je okrivljeniku i izrečena, dok je za prekršaj iz čl. 199. st. 2. i 6. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, zakonom propisana novčana kazna od 3.000,00 do 5.000,00 kuna te je okrivljeniku izrečena najniža novčana kazna propisana za taj prekršaj. Ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne, jer nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti. Naime, kako je to već navedeno, okolnosti lošeg imovnog stanja okrivljenik nije dokazao ni jednim relevantnim dokazom, a izražena svijest i kajanje zbog počinjenog prekršaja nisu, same za sebe, okolnosti koje bi činile osnovu za ublažavanje kazne ispod zakonom propisanog posebnog minimuma.
8. Nadalje, razmotrivši odluku o izrečenoj zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je već samo inkriminirano ponašanje okrivljenika koji je istom prilikom počinio tri prekršaja, takvo ugrožavanje ostalih sudionika u prometu da upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa. Stoga je izrečena zaštitna mjera u konkretnom slučaju nužna zbog otklanjanja okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje predmetnog prekršaja i dodatno će preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika. Okolnost koju okrivljenik navodi u prigovoru, a odnosi se na nužnost upravljanja motornim vozilom radi odlaska na posao, sama za sebe ne predstavlja okolnost koja bi dovela u pitanje opravdanost izrečene zaštitne mjere. Duljina trajanja izrečene mjere od četiri mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, dakle u trajanju bližem donjoj granici trajanja zaštitne mjere, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i s tim povezanu jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog te je u skladu s načelom razmjernosti propisanim u čl. 51.a PZ-a.
9. Stoga, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikovog prigovora.
10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Naime, ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 100,00 kuna, dakle u minimalnom iznosu paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje niti uzdržavanje njegove obitelji.
11. Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 6. travnja 2022.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, Postaji prometne policije Split, u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.
