Poslovni broj: 65 Pn-201/2020-39

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7, 31000 Osijek

Stalna služba u Valpovu

31550 Valpovo, K.P. Krešimira IV br. 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A I R J E Š E NJ E

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Zdravku Mamiću, u pravnoj stvari tužiteljice M.G. iz V., K. P. Svačića 6, OIB: …, zastupane po pun. pun. D,M., protiv tuženika U. d.o.o., Ružina 11a, O., OIB: …, zastupanog po pun. H.Š., odvjetniku iz V., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika – G.O.zastupanog po pun. F.G., odvjetniku iz O., i umješača na strani tuženika A.O d.d. Zagreb, zastupanog pun. M.V, odvjetniku iz O., radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 14. ožujka 2022.g. u nazočnosti pun.tužitelja i pun.tuženika te pun. umješača na strani tuženika – A.O d.d., a na ročištu za objavu dana 6. travnja 2022.g.

p r e s u d i o  j e

l - Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti iznos od 52.560,00 kn, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe dana 20. listopada 2020.g. pa do isplate, po stopi koju određuje čl.3. ZIDZOO (NN 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena.

ll - Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati na ime naknade imovinske štete – materijalnog troška putovanja u vezi odlazaka na liječenje u bolnicu u Osijeku, iznos od 1.120,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja 6. travnja 2022.g. pa do isplate, po stopi koju određuje čl.3. ZIDZOO (NN 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena.

lll - Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati prouzročen parnični trošak u iznosu od 13.792,53 kn, zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja dana 6. travnja 2022.pa do isplate, po stopi koju određuje čl.3. ZIDZOO (NN 78/15) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena.

i  r i j e š i o  j e

Tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda kao neutemeljen odbija se.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je protiv tuženika dana 20. listopada 2020. podigao tužbu radi naknade štete. U tužbi navodi da je dana 13. siječnja 2020. godine, prilikom prolaska na pješačkoj površini u Ul. K. Trpimira u O., u blizini “Eurodoma” (kčbr. …, k.o. Osijek), tužiteljica pala zbog neočišćene zaleđene i skliske površine na tlo, pri čemu je teško ozlijedila desnu nogu.

2.Usprkos poledici i niskim temperaturama, tuženik kao pravna osoba odgovorna za održavanje javnih površina na opisanoj lokaciji nije izvršio neophodno čišćenja istih te saniranje posipanjem soli, a što je istog datuma rezultiralo teškim ozljeđivanjem pješaka, ovdje konkretno tužiteljice, na području Grada O.

3. Uz pomoć prolaznika koji su odmah kontaktirali hitnu pomoć, tužiteljica je prevezena i hospitalizirana na Odjelu za traumatologiju KBC Osijek, kojom prilikom je istoj utvrđen “višeiverni prijelom desne tibije”, te je učinjen hitni operativni zahvat saniranja utvrđenog višekratnog prijeloma i ugradnja “čeličnih spongioznih vijaka”, dakle; dijagnoza teška tjelesna ozljeda.

4. Nakon otpusta sa bolničkog liječenja, postoperativni oporavak zakompliciran je nekrozom i infekcijom rane, uslijed čega je tužiteljica ponovno hospitalizirana u KBC Osijek u period od 16.02. do 24.02.2020. godine, te je nakon izoliranja bakterijskog uzročnika ista upućena na postoperativnu fizikalnu terapiju i rehabilitaciju.

5.Također, tužiteljica usprkos provedenom rehabilitacijskom procesu i nadalje nije u mogućnosti kretati se bez tehničkih pomagala (štake, hodalica) ili pomoći druge osobe, te će ista prema procjenama specijalista liječnika posljedice predmetne ozljede osjećati do kraja života, imati trajne posljedice (smanjena noga za 1 cm, trajna naruženost zbog vidljivog ožiljka i sl.), uz neizostavne dodatne operativne zahvate, postoperativne oporavke i rehabilitacijske procese radi pokušaja djelomičnog saniranja posljedica predmetne teške ozljede.

6. Osim toga, tužiteljica tvrdi da je imala i materijalni trošak puta prilikom odlaska u dnevnu bolnicu KBC u Osijeku, u mjesecu veljači 2020.g., i to dva puta dnevno tijekom četiri dana, kojom prilikom je jedino mogla putovati autom, na način da ju netko u točno vrijeme odveze, dakle; od mjesta prebivališta - Valpovo, do KBC u Osijeku. Kako udaljenost od mjesta prebivališta tužiteljice do KBC Osijek iznosi 35 km, to je dakle; dnevno bilo nužno prijeći 140 km, sve kako bi tužiteljica valjano obavila sva preporučena liječenja, što u konačnici iznosi ukupno 560 km, sve pomnoženo sa 2,00 kune po kilometru

.

7.Sukladno odredbama čl. 22. i 23. Zakona o komunalnom gospodarstvu (NN 68/18, 110/18, 32/20) i Programu održavanja komunalne infrastrukture za 2020. godinu donesenom na sjednici Gradskog vijeća održanoj 29. studenog 2019. a temeljem čl.72. Zakona o komunalnom gospodarstvu, tuženik U.d.o.o. za komunalno gospodarstvo Osijek odgovora za komunalno održavanje javnih površina u Gradu Osijeku, slijedom čega je isti pasivno legitimiran u predmetnoj parnici za naknadu štetu koju potražuje tužiteljica.

8.Imajući u vidu ranije navedeno, posebice težinu ozljede tužiteljice, dugotrajnog liječenja te posljedice povrjeđivanja koja su nažalost trajnog karaktera, ista putem punomoćnika potražuje naknadu imovinske i neimovinske štete i to kako slijedi: za pretrpljene fizičke bolove jakog, srednjeg i slabog intenziteta te povremene bolove 36.000,00 kn, za pretrpljeni strah, jakog, srednjeg i slabog intenziteta 15.000,00 kn, za duševne bolove zbog smanjene životne aktivnosti 22.500,00 kn, za naruženost 7.500,00 kn, putni troškovi 1.120,00 kn te trošak tuđe pomoći i njege iznos od 15.000,00 kn, s tim što je tužiteljica kao nedovoljno stručna osoba na polju medicine pridržala pravo da točnu visinu pojedinih vidova neimovinske štete odredi nakon provedenog sudsko-medicinskog vješačenja.

9. Stoga je tužiteljica nakon provedenog medicinskog vještačenja po vještaku dr.sc.I.L iz O., podnijela konačan tužbeni zahtjev na ime naknade neimovinske štete na ročištu od 14. ožujka 2022.g., (str. 202 spisa) usklađujući pojedine vidove neimovinske štete s nalazom vještaka, a također na istom ročištu tužiteljica je podnijela konačan tužbeni zahtjev na ime neimovinske štete, kao u prvobitnoj tužbi, i kao u izreci ove presude.

10.Tužiteljica je prije pokretanja predmetnog postupka tuženiku uputila dopis s prijedlogom izvansudskog rješenja spora, međutim isti na prijedlog nije odgovorio do dana podnošenja tužbe.

11.U pisanom odgovoru na tužbu (str. 62-73 spisa) tuženik je prvenstveno istakao prigovor mjesne nenadležnosti s obzirom da se radi o pravnoj osobi sa sjedištem u Osijeku, a da se i sam navodni štetni događaj dogodio na području Grada

Osijeka.

12. Nadalje, tuženik ističe da iz same tužbe, kao i dokaza priloženih uz tužbu (Z.k. izvatka) proizlazi kako je tužiteljica doživjela navodnu nezgodu u Trpimirovoj ulici u O., odnosno na kč.br. … k.o. Osijek, a koja je površina, odnosno, čestica, u isključivom vlasništvu Grada Osijeka te tuženik pojašnjava da sukladno odredbama čl. 21. i 22.Zakona o komunalnom gospodarstvu (NN 68/18, 110/18, 32/20) komunalna djelatnost predstavlja i održavanje javnih površina na kojima nije dopušten promet motornim vozilima, a obavljanje komunalne djelatnosti, pa tako i održavanje komunalne infrastrukture nalazi se u djelokrugu jedinice lokalne samouprave, u konkretnom slučaju, Grada Osijeka.

13.Tuženik potvrđuje točnost tužiteljičinih navoda da je Gradsko vijeće Grada Osijeka donijelo Program održavanja komunalne infrastrukture, ali da se radi o aktu Grada Osijeka, tako da iz njega, po stavu tuženika, ni na koji način ne proizlazi pasivna legitimacija tuženika u ovoj parnici.

14.Stoga, sve i da je točno ono što tužiteljica u tužbi tvrdi, odnosno da je postojao propust tuženika u izvršavanju radova čišćenja i posipanju soli, navedenu štetu tužiteljici sukladno zakonskim odredbama odgovara jedinica lokalne samouprave, odnosno Grad Osijek. Po stavu tuženika, prenošenjem obavljanja pojedinih komunalnih djelatnosti na druge osobe, Grad Osijek se ne oslobađa obveze vršenja nadzora i poduzimanja mjera radi osiguravanja pravilnog djelovanja tih osoba, a ne oslobađa se niti od odgovornosti za štetu koja nastane radi eventualnih propusta u njihovom radu, a slično određuje i sudska praksa.

15.Prema tome, a s obzirom na sve navedeno, po stajalištu tuženika u konkretnom predmetu za održavanje predmetne javne površine odgovoran je i pasivno legitimirani Grad Osijek, a ne tuženik, pa stoga predlaže sudu odbiti predmetnu tužbu, a čak i da postoji odgovornost tuženika za naknadu štete, ona bi bila solidarna s Gradom Osijekom , sukladno odredbi čl. 1108. ZOO-a pa bi se konkretni spor mogao riješiti samo i isključivo na jednak način prema tuženiku i Gradu O., tako da bi tuženik i Grad O. u ovoj parnici imali položaj jedinstvenih suparničara sukladno odredbi čl. 201.ZPP-a te bi se imali smatrati jednom parničnom strankom.

16.Stoga tuženik smatra da je tužiteljica u konkretnom predmetu tužbu trebala i morala usmjeriti isključivo na Grad O. ili svakako tužbom obuhvatiti Grad O., a kako to nije učinila, te kako tužba po stavu tuženika nije podobna za raspravljanje, to bi ju trebalo odbaciti, podredno odbiti.

17.Nadalje, tuženik ukazuje da je Grad O. s tuženikom kao izvršiteljem radova sklopio Ugovor o redovnom i izvanrednom održavanju nerazvrstanih cesta, javnih parkirališta i javnih prometnih površina na kojima nije dopušten promet motornim vozilima na području Grada O. za 2019., koji je bio u primjeni i 13.01.2020., a po kojem je Ugovoru tuženik dužan izvršavati radove održavanja prometnih površina, ali isključivo na način i u granicama ugovornih i zakonskih odredbi. Stoga tuženik smatra da je njegova eventualna odgovornost za predmetnu štetu podredna, ugovorna i ugovorom ograničena, pa tako i uža od odgovornosti Grada O., jer tuženik odgovara za isključivo za neispunjenje ugovornih obveza, do kojeg neispunjenja nije došlo.

18.Također, tuženik tvrdi da je svoju ugovornu obvezu koja proizlazi iz citiranog Ugovora u cijelosti ispunio, sve sukladno odredbama Ugovora, odnosno Operativnog plana radova na održavanju pješačkih površina, biciklističkih staza, tramvajske pruge i perona javnog gradskog prijevoza na području Grada O. u zimskom razdoblju 2019./2020. te odredbama Pravilnika o ophodnji javnih cesta, kao i ostalim aktima.

19.Nadalje, tuženik u odgovoru na tužbu ukazuje da je predmetna pješačka staza prioritetnog razreda te da je kritičnog dana bila sukladno Operativnom planu očišćena od snijega, što tužiteljica niti ne spori, a da je, osim toga, kritičnog dana angažirao mehanizaciju radi sprječavanja poledice, posipavši samo tog dana 5 tona soli, a da je isto učinjeno i prethodnog dana. Osim toga, tuženik tvrdi da je njegova gospodarska služba ophodila u rokovima i intervalima određenim Pravilnikom o ophodnji javnih cesta (NN 75/14) nerazvrstane ceste, pa tako i predmetnu.

20.Prema tome, a s obzirom da tvrdi da je uredno i u potpunosti izvršavao svoje obveze u skladu i na način kako je to definirano Ugovorom i Operativnim planom, kao i ostalim zakonskim i podzakonskim aktima, tako da nije odgovoran za predmetnu štetu jer da ne postoji njegova štetna radnja, a niti uzročno-posljedična veza između bilo koje radnje tuženika i nastale štete tužiteljici.

21.Osim toga, tuženik ističe kako je tužiteljica prouzročila vlastitu štetu jer nije postupala s dužnom pažnjom s obzirom da iz liječničkog nalaza od 13.01.2020. (neposredno nakon nezgode) te otpusnog pisma od 17.01.2020., koji su dokumenti dostavljeni uz tužbu, jasno proizlazi da je do ozljeđivanja tužiteljice došla na način da je ona zapela i pala te slijedom zapinjanja ozlijedila potkoljenicu, što jasno ukazuje na njenu nepažnju, a za koju ozljedu ne može biti odgovoran tuženik.

22.Nadalje, a u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, tuženik ističe kako je on neosnovan i previsoko određen te da osim toga tužiteljica navodi kako je po otpustu iz bolnice došlo do naknadnih komplikacija uslijed infekcije rane i nekroze, što je prouzročilo ponovno hospitaliziranje i produljenje liječenja, a za ovu, naknadnu štetu i pogoršanje zdravlja tužiteljice, ne može biti odgovoran tuženik, već eventualno osobe odgovorne za adekvatno liječenje.

23.Stoga, a s obzirom na sve navedeno, tuženik osporava kako osnovu, tako i visinu tužbenog zahtjeva, predlažući da sud tužbu odbaci, podredno odbije tužbu i tužbeni zahtjev, kao neosnovan u cijelosti te da tužiteljicu obveže na naknadu parničnog troška tuženiku.

24. Grad O. koji je podneskom od 21.travnja 2021.g.(str. 107-109 spisa) pristao stupiti kao umješač na strani tuženika u ovu parnicu, očitovao se da ima pravni interes pridružiti se tuženiku s obzirom da je, sukladno Zakonu o komunalnom gospodarstvu, dužan da se komunalna djelatnost obavlja trajno i kvalitetno, odnosno, kontinuirano, na način koji osigurava održavanje komunalne infrastrukture u stanju funkcionalne sposobnosti. Osim toga, ukazuje da je čl.6.citiranog Ugovora propisano da U.preuzima odgovornost za štetu koja bude nanesena fizičkim i pravnim osobama zbog neizvedenih ili nepravodobno izvedenih radova na održavanju javnih prometnih površina, dakle, U. je odgovoran za stručno i kvalitetno održavanje te za pravovremeno izvršavanja radova prema dinamici iz Ugovora, pa je stoga u smislu odredbe čl. 1184.ZOO-a U. pasivno legitimiran u ovoj parnici, odnosno na njemu je teret dokaza da je šteta nastala bez njegove krivnje.

25.Umješač se u cijelosti pridružuje navodima iz odgovora na tužbu, smatrajući da tužiteljica nije obratila dovoljno pozornost s obzirom na uvjete snijega i leda, gdje i kako staje, nije imala adekvatnu obuću, kritične zgode zapela je i pala, odnosno, nije se poskliznula, a da je tome tako, po stavu umješača, potvrđuje činjenica da na tom dijelu nije bilo istih ili sličnih nezgoda.

26.Stoga umješač osporava u cijelosti osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, stavljajući prigovor isključive odgovornosti tužiteljice za nastalu štetu.

27.Također, i A.O. d.d. Zagreb kod koga je tuženik zaključio policu osiguranja br…. što nije sporno, podneskom od 4.svibnja 2021. (str. 110-111 spisa) pristao je biti umješač na strani tuženika jer da za to ima pravni interes, sukladno odredbi čl. 211. ZPP-a te ističe da se, na temelju činjeničnih navoda iz tužbe i odgovora na tužbu, kao i dokaznih prijedloga koje su istaknule obje strane, pridružuje navodima, kao i dokazima koje je tuženik naveo u odgovoru na tužbu, odnosno, ovaj umješač smatra da ne postoji pasivna legitimacija tuženika, kao i odgovornost za nastanak štetnog događaja, sve iz razloga koje je tuženik naveo u odgovoru na tužbu, a također, pridružuje se navodima tuženika u pogledu osnove za naknadu štete, kao i visine imovinske i neimovinske štete, a protivi se navodima tužiteljice da usprkos provedenom rehabilitacijskom procesu i dalje nije u mogućnosti kretati se bez tehničkih pomagala (štake ili hodalice), ili pomoći druge osobe. Stoga, umješač smatra da na temelju navedenih dokaza tužiteljici nije potrebna pomoć prilikom hodanja te da se može kretati bez tehničkih pomagala.

28.Osim toga, umješač A.O d.d. predlaže da tužiteljica dostavi kompletnu medicinsku dokumentaciju nakon 23.09.2020.g., s obzirom da je iz dostavljene dokumentacije vidljivo da njeno liječenje još uvijek traje.

29.Slijedom svega navedenog, umješač se pridružuje navodima tuženika kojim ovaj osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, kao i prijedlogu da se tužba odbaci, a podredno da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan u cijelosti, uz naknadu prouzročenog parničnog troška tuženiku.

30. U dokaznom postupku, radi utvrđivanja okolnosti u svezi provjere osnovanosti činjeničnih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva, sud je izveo, kako one materijalne dokaze koje je predložila tužiteljica (sudsko-medicinsko vještačenje i uvid u priloženu medicinsku i drugu dokumentaciju), tako i personalne koje su dokaze predložile obje strane (saslušanje tužiteljice kao stranke te predloženih svjedoka E.M.- , D.Č, A.Š i I.L, a usmeno je ispitan i vještak I.L na zaključnom ročištu od 14. ožujka 2022.g.), a nakon provedenog cjelokupnog i iscrpnog dokaznog postupka ocjenjujući da je činjenično stanje kao podloga za donošenje odluke u ovoj parnici dovoljno i sa sigurnošću utvrđeno, sud je zaključio raspravu i odredio ročište za objavu presude.

31. Glede uvida u dokumentaciju koja se nalazi u spisu, sud je pročitao kompletnu medicinsku dokumentaciju koju je tužiteljica dostavila u spis, kao i ostalu dokumentaciju koju su stranke dostavile i priložile spisu, pa je tako izvršio uvid u dokumentaciju koja mu prileži, i to fotografije na str. 6-11 spisa, izvadak iz Z.k.na str. 12, Program održavanja komunalne infrastrukture Grada Osijeka za 2020. na str. 14- 15 spisa, rengenske snimke na str. 16-21 spisa, prijem iz Hitne službe KBC Osijek na str. 22, kao i preostalu medicinsku dokumentaciju za tužiteljicu na str. 22-58 spisa, izvršio uvid u Ugovor u redovnom i izvanrednom održavanju nerazvrstanih cesta, javnih parkirališta, javnih prometnih površina…na str. 75-79 spisa, pročitao Operativni plan radova na održavanju pješačkih površina, biciklističkih staza…na str. 80-87, Dnevnik rada zimske službe na pješačkim površinama na str. 88, članak objavljen u tisku Osijek news na str. 91-92 spisa, Policu osiguranja br. … A.O d.d. na str. 88-89 spisa, izvršen je uvid u 9 fotografija u boji koje se nalaze u posebnom plavom omotu, na str.118-120 spisa, a ostim toga, izvršen je uvid u daljnju medicinsku dokumentaciju za tužiteljicu na str. 123-128 spisa, kao i u karton pacijenta za tužiteljicu na str. 133- 151 spisa.

32.Tijekom dokaznog postupka sud je odbio kao nepotreban i nevažan prijedlog tužiteljice za saslušanjem svjedoka dr. J. iz KBC Osijek koji je kritičnog dana bio dežuran za prijam pacijenata na Odjelu kirurgije KBC Osijek. Ovo stoga što je po ocjeni suda činjenično stanje do tada bilo dovoljno utvrđeno, a osim toga, provedbom ovog dokaza po ocjeni suda ne bi se mogla utvrditi niti jedna bitna okolnost u ovoj parnici.

33.Iz cjelokupnog nalaza i mišljenja vještaka dr.sc. I.L na koji je pun.tužiteljice stavio primjedbu, ali nije predložio novo vještačenje po drugom vještaku, i koji je prilikom ispitivanja na ročištu od 14.ožujka 2022.g. uvjerljivo i iscrpno odgovorio na sva pitanja stranaka, tako da i sud njegov nalaz prihvaća u cijelosti kao uvjerljiv i vjerodostojan dokaz, proizlazi da je tužiteljica kritične zgode pretrpjela opisane fizičke bolove jakog, srednjeg i lakog intenziteta, kao i povremene bolove lakog intenziteta koje će trpjeti do kraja života, a imala je i određene bolove i nelagode tijekom liječenja u što je uključena klinička i dijagnostička obrada, operacijski zahvati, kontrolni pregledi, dodatna dijagnostička obrada, dodatna hospitalizacija na Odjelu za infektologiju radi aplikacije adekvatne antibiotske terapije te obavljene fizikalne terapije.

34.Također, vještak je mišljenja da su ozljede tužiteljice, s obzirom na tip, lokalizaciju, intenzitet, kao i konačan ishod cjelokupnog liječenja, s nastalim posljedicama uvjetovali kod nje smanjenje životne aktivnosti od 15%.

Nadalje, vještak je ozljede tužiteljice okvalificirao kao tešku tjelesnu ozljedu čije se anatomsko-funkcijske posljedice očituju u smanjenju pokretljivosti desnog nožnog zgloda u lakom stupnju te hipotrofiji muskulature desne potkoljenice, a vještak je ocjenom smanjene životne aktivnosti obuhvatio i moguće povremene bolove lakog intenziteta tijekom života.

35.Glede pretprljenih i budućih duševnih bolova zbog naruženosti, vještak je mišljenja da se radi o naruženosti lakog stupnja, odnosno, došlo je do naruženosti i skladnosti tijela u lakom stupnju – ožiljci opisani u Objektivnom kliničkom pregledu, a u vezi pretprljenog i budućeg straha, vještak je mišljenja da se radi o kratkotrajnom primarnom strahu jakog intenziteta te nastalom sekundarnom strahu jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg u trajanju od 15 dana te lakog intenziteta u trajanju od 30 dana, a koji je uvjetovan zabrinutošću o mogućim posljedicama nakon ozljeđivanja.

36. U vezi potrebe za tuđom pomoći i njegom, a imajući u vidu karakter i lokalizaciju ozljede, kao i konačan ishod liječenja, vještak je mišljenja da je tužiteljici bila potrebna tuđa njega i pomoć do nemedicinske osobe 30 dana po 6 sati dnevno,

potom još 60 dana po 3 sata dnevno, i to u obavljanju osnovnih životnih aktivnosti (osobna higijena, odijevanje, pripremanje hrane, odlasci liječniku i slično).

37. Nakon što je pun.tužiteljice stavio određene pisane primjedbe na nalaz vještaka te nakon što je vještak podneskom od 2.prosinca 2021.g. (str. 186 spisa)

ostao u cijelosti kod nalaza, odnosno, ocjene neimovinske štete te predložio da ga sud pozove na ročište radi usmenog pojašnjenja i odgovora na pitanja, sud je saslušao vještaka na ročištu od 14.ožujka 2022. (str. 200-201 spisa), kada je vještak ostao u cijelosti kod svog temeljnog nalaza i mišljenja te pojasnio svoju ocjenu u svezi svih vidova neimovinske i imovinske štete, odgovorivši na pitanja stranaka te ustvrdivši u vezi mehanizma nastanka ozljede kod tužiteljice da je ona mogla nastati na dva načina:

ili da se poskliznula na zaleđenoj podlozi te pala i iskrenula zglob, ili da se zatepla za nešto na tlu i pala i iskrenula zglob.

38. Kako je naprijed obrazloženo, a s obzirom da se radi o stalnom i iskusnom sudskom vještaku po zanimanju kirurg-traumatolog koji je samo u zadnjih 10 godina vještačio preko 200 puta u sudskim predmetima, kao i s obzirom da stranke, osim pun.tužiteljice koji nije predlagao novo vještačenje po drugom vještaku,nisu imali primjedbe na njegov nalaz, a na kraju ga je de facto prihvatila i tužiteljica usklađujući tužbeni zahtjev s njegovim nalazom, to nalaz i mišljenje vještaka L. prihvaća u cijelosti i ovaj sud, zasnivajući na tom dokazu ocjenu o visini dosuđenog tužbenog zahtjeva tužiteljice.

39. U vezi ocjene tzv.personalnih dokaza, sud nalazi da su sve ispitane osobe u bitnim okolnostima točno i istinito iskazivale, pa stoga sud prihvaća iskaze svih svjedoka, kao i tužiteljice M.G.. Ovo stoga što su, prvenstveno iskazi svjedoka- očevidaca predmetnog štetnog događaja, dakle, svjedokinje E.M. i D.Č, kao i iskaz tužiteljice međusobno potpuno sukladni, a kako su dani iscrpno, detaljno i razložno o okolnostima koje su neposredno opažali te s obzirom da imenovani svjedoci nemaju razloga iskazivati neistinito, to ih i ovaj sud u potpunosti prihvaća i temelji na njima, dakle, na tim iskazima, svoju ocjenu u vezi nastanka i uzroka štetnog događaja. S tim u vezi, a nakon kritičke ocjene i uspoređivanja njihovih iskaza s iskazima ostalih ispitanih osoba , sud nalazi da su i svjedoci A.Š i I.V u bitnom točno i istinito iskazivali, premda je pun.tužiteljice stavio određene primjedbe na njihove iskaze. Dakle, sud nalazi da je svjedok I.V. u bitnom točno iskazivao, premda je tek na kraju iskaza, navodeći što je bila njegova dužnost, dakle, očistiti nogostup prema križanju kako bi pješaci imali prolaz, ali ne cijele površine oko Eurodoma, već samo jednog njegovo dijela kojega je vlasnik Grad Osijek, putem odgovarajućeg stroja posipao solju površinu na kojoj se dogodila i predmetna nezgoda, ali tek oko 6:30 sati, kada je došao na mjestu nezgode u Trpimirovoj ulici (nezgoda se dogodila oko 6:50), a sam je istakao da je potrebno oko sat i pol do dva da bačena sol počne djelovati. Dakle, u konkretnom slučaju tek oko 8:00 sati bi bačena sol mogla početi djelovati i spriječiti klizanje prolaznika, a tada je tužiteljica već bila na obradi u KBC Osijek. Prema tome, i sam svjedok V. na neki način priznaje da njegova tvrtka kritičnog dana nije učinila dovoljno i na vrijeme sve što je potrebno da se površine kojima su se kretali pješaci očiste od snijega i leda. Naime, kritične zgode, odnosno jutra,a to proizlazi iz iskaza svih ispitanih svjedoka, pa tako i svjedoka V., padala je kiša koja se u kontaktu s tlom ledila, a s obzirom da je podloga na mjestu pada tužiteljice od kamenih ploča, to se voda nije mogla upijati, već se ledila.

40.Ocjenjujući sve izvedene dokaze po svom uvjerenju, kao i na osnovi rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, a uzimajući u obzir načelo o teretu dokazivanja, odnosno da je svaka stranka u postupku dužna dokazati one tvrdnje koje iznosi, sud je našao da je tužiteljica svoje tvrdnje iz tužbe, i to nastanak štetnog događaja, uzročno-posljedičnu vezu između štetnog događaja i nastale štete kao posljedice, dakle, tužiteljica je uspjela dokazati da je nastupjela šteta na njenoj strani u vidu ozljede i dodatnih – kompletnih zdravstvenih komplikacija uzročno-posljedično povezana s predmetnih štetnim događaja od 13.siječnja 2020., a do kojeg ne bi došlo da je tuženik svoju obvezu održavanja javne površine u vlasništvu Grada Osijeka ispunjavao na način propisan zakonom i samim internim aktima tuženika i Grada Osijeka.

41.Dakle, sud nalazi da je tužiteljica uspjela u cijelosti dokazati kako i odgovornost tuženika za naknadu cjelokupne nastale štete uslijed pada na kliskoj podlozi i nastale štete, dakle osnovu naknade kako imovinske štete glede potrebe za tuđom pomoći i njegom, tako i visinu naknade neimovinske štete na ime povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje. Stoga je, po ocjeni suda, tužiteljica uspjela dokazati pravo na naknadu imovinske i neimovinske štete, kako po osnovi, tako i po visini, a visinu pojedinih vidova neimovinske štete sud je utvrdio temeljem nalaza vještaka L.

42. Pritom, odnosno kod utvrđivanja visine naknade štete, sud je našao da ne postoji tužiteljičin doprinos nastanku štete, odnosno, tuženik i umješači koji su ovu okolnost isticali to nisu mogli ničim dokazati.

43. Dakle, sud nalazi da je na temelju nalaza i mišljenja medicinskog vještaka dr. I.L., a koji sud, kako je naprijed navedeno, prihvaća u cijelosti, sa sigurnošću utvrđeno, kako kvalifikacija ozljeda tužiteljice, tako i ostale okolnosti ključne za donošenje odluke o pravu na pravičnu novčanu naknadu zbog naknade neimovinske štete, kao što su intenzitet i trajanje bolova i straha, potreba za tuđom pomoći i njegom,

naruženost te trajno umanjenje životne aktivnosti. Dakle, sud, prihvaćajući u cijelosti nalaz vještaka glede svih navedenih okolnosti, te nalazeći da u konkretnom slučaju povreda prava osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, kao i ostale okolnosti slučaja, kao što su okolnost da je tužiteljica nastradala idući na posao, da se radi o mladoj osobi koja je zbog posljedica ozljede premještena na drugo radno mjesto, opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade, sukladno odredbi čl. 1100.st.1. i

2. te čl. 1106. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 128/15), tužiteljici dosudio odgovarajuću naknadu, vodeći pri tom računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha te cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se time ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom. Pri tom, odnosno kod odlučivanja iznosa naknade za svaki vid neimovinske štete, sud je uzeo u obzir nove Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda RH te važeću sudsku praksu, s tim da navedene Kriterije nije uzeo čisto matematički, već ih je primijenio s obzirom na sve, naprijed navedene okolnosti kod tužiteljice.

44. Tako je sud tužiteljici za pretrpljene fizičke boli dosudio iznos od 18.975,00 kn, za pretrpljen strah koji nije ostavio trajne posljedice iznos od 9.210,00 kn, za naruženost lakog stupnja, a s obzirom da se radi o relativno mladoj ženskoj osobi, iznos od 7.500,00 kn, dok mu je za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti od 15% koje će tužiteljica trajno trpjeti, s obzirom da se radi o mlađoj osobi koja je ozljedu pretrpjela idući na posao u kojoj nije bilo njenog doprinosa, kao i s obzirom da joj je zbog posljedica ozljede ograničeno dosadašnje zaposlenje, dosudio iznos od 16.875,00 kn na ime pretrpljenih duševnih boli zbog umanjenja životnih aktivnosti, smatrajući da je tim iznosom, jer Orijentacijski kriteriji nisu puka matematika, dosuđena pravična novčana naknada za ovaj vid neimovinske štete.

45. Glede imovinske štete, a s obzirom da je tužiteljica dokazala priloženom medicinskom dokumentacijom da je bila na više kontrolnih pregleda i terapija te laboratorijskim obradama i operacijama, kao i na fizikalnoj terapiji, te s obzirom da je uzimala i danas također svakodnevno uzima lijekove za bolove koje još uvijek osjeća i osjećat će ih do kraja života, a s obzirom da se radi o manjim iznosima za koje nije bilo nužno provoditi vještačenje, jer bi to tužiteljici uzrokovalo daljnje nepotrebne troškove, a niti je te troškove tužiteljica dokazala posebnim računima, ali kada se uzme u obzir da su ti troškovi tužiteljici zaista nastali, što je razvidno iz priložene dokumentacije i nalaza vještaka, sud je, sukladno odredbi čl. 223. ZPP-a, po slobodnoj ocjeni utvrdio novčanu svotu koja tužiteljici pripada kako bi njeno financijsko stanje bilo onakvo kakvo bi bilo da nije bilo predmetne ozljede, odnosno radi se o iznosu od 1.120,00 kn (560 km x 2,00 kn = 1.120,00 kn).

46. Slično vrijedi i za naknadu za tuđu pomoć i njegu koju su tužiteljici pružali članovi njene obitelji, a kako je to naveo vještak u svom nalazu da je tužiteljica imala potrebu za takvom pomoći 30 dana po 6 sati dnevno i još 60 dana po 3 sata dnevno,

dakle ukupno 3 mjeseca po 3.000,00 kn mjesečno, a s obzirom da tužiteljica nije mogla samostalno obavljati osnovne i svakodnevne životne potrebe, kao što su oblačenje,

kuhanje, pranje i slično, sud je tužiteljicu za ovaj vid imovinske štete po slobodnoj ocjeni dosudio iznos od 9.000,00 kn, smatrajući taj iznos dovoljan za podmirenje ove štete, a s obzirom na važeću sudsku praksu i cijenu osobnog dohotka u vrijeme donošenja presude od cca 3.000,00 kn mjesečno, kao visinu izgubljene zarade člana obitelji koji je tužiteljici pružao svakodnevnu pomoć i njegu.

47. S obzirom da je tuženik kao dužnik došao u zakašnjenje s plaćanjem, dužan je tužiteljici kao vjerovniku platiti i zateznu kamatu, sukladno odredbi čl. 29.st.1. ZOO- a i to za imovinsku štetu od dana presuđenja, s obzirom da tužiteljica ne posjeduje račune, pa se iznosi štete smatraju nesumnjivo utvrđenim danom donošenja presude,

a za neimovinsku štetu od dana podnošenja tužbe 20. listopada 2020.g.

48.S obzirom da se tuženik protivio u cijelosti tužbi i tužbenom zahtjevu, kako po osnovi, tako i po visini, to je tužiteljica uspjela u cijelosti u ovoj parnici, pa joj pripada i pravo na naknadu prouzročenog parničnog troška koji je sud ocijenio nužnim za pravilno vođenje ove parnice, temeljem odredbe čl. 154.st.1 ZPP-a, i to također u cijelosti. Pritom, odnosno kod odlučivanja o trošku postupka, sud nije mogao prihvatiti navode tuženika i umješača A.O koji su smatrali da se radi o djelomičnom povlačenju tužbe i tužbenog zahtjeva te da stoga tužiteljica za povučeni , odnosno, smanjeni dio tužbenog zahtjeva, treba tuženiku i umješaču naknaditi trošak. S tim u vezi sud se priklanja stavu tužiteljice da se ne radi o preinaci tužbenog zahtjeva već o usklađenju, odnosno, preciziranju tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja, a što je tužiteljica navela već prilikom podnošenja tužbe, dakle, da će specificirati tužbeni zahtjev tek nakon provedenog medicinskog vještačenja. Dakle, ne radi se o djelomičnom povlačenju tužbe i tužbenog zahtjeva, već o usklađenju, odnosno, određenju tužbenog zahtjeva, sukladno odredbi čl. 186.b. st.2.i 3. ZPP-a.

49. Tužiteljičin trošak se sastoji od troška sastava tužbe te zastupanja na dva ročišta na kojima se raspravljalo o meritumu spora, te sastavu dva obrazložena podneska, sve od po 1.000,00 kn, kao i za zastupanje na dvama ročištima na kojima se raspravljalo samo o procesnim pitanjima (od 10.3.21.i 7.4.21.) u pola tog iznosa, te za sastav dva neobrazložena podneska (od 31.5.21 i 16.6.21.), u iznosu od po 250,00

kn, ili sveukupno 7.500,00 kn, čemu valja dodati PDV od 25% u iznosu od 1.875,00 kn, kao i predujmljeni trošak medicinskog vještačenja 3.817,53 kn (3.000,00 kn za nalaz i 817,53 kn za dolazak vještaka na sud i davanje usmene dopune nalazu), kao i trošak plaćene pristojbe na tužbu u iznosu od 200,00 te dospjele pristojbe na presudu u iznosu od 400,00 kn, ili sveukupno 13.792,53 kn, sukladno Odvjetničkoj tarifi i Zakonu o sudskim pristojbama, a prema početno utvrđenoj i konačnoj vrijednosti predmeta spora od 10.001,00 kn.

50.Stoga, a kod odlučivanja o troškovima tužiteljice, sud nije mogao prihvatiti kao nužne i stoga osnovane zahtjeve za naknadom troška sastava podneska od

4.3.2021. u iznosu od 1.000,00 kn (bez PDV-a), jer je navode iz tog podneska pun.tužiteljice mogao iznijeti na zakazanom pripremnom ročištu za nekoliko dana, odnosno, 10.3.2021.g., a koji mu je trošak priznat, a također po ocjeni suda trošak naknade za sastav podnesaka od 26.7.2021. i 9.9.2021., nije bio nužan niti ga treba priznati, jer se radi o obavijesti o plaćanju predujma za vještačenje, što je bilo moguće i bez sastava podneska.

51. U vezi tuženikovog prigovora mjesne nenadležnosti kojeg je istakao u odgovoru na tužbu, ali ga više nije ponavljao tijekom postupka, dakle, istaknut je samo formalno pa je formalno o njemu trebalo i odlučiti s obzirom da sud o tome nije odlučio tijekom provedenog postupka, valjalo je to učiniti rješenjem izvan ročišta, odnosno, slijedom ove presude. Naime, prigovor je neosnovan jer je tužiteljica podnijela tužbu pred Općinskim sudom u Osijeku dana 20.10.2020.g., dakle, pred sudom za kojega sam tuženik tvrdi da je nadležan, a nakon toga je e-spis automatskom dodjelom predmeta predmet dodijelio u rad Stalnoj službi u Valpovu.

52. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

U Valpovu 6. travnja 2022.g.

S U D A C

ZDRAVKO MAMIĆ

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu putem ovog suda pismeno u 3 primjerka, u roku od 15 dana od dana objave presude.

Dostaviti:

1. Tužiteljici putem punomoćnika

2. Tuženiku putem punomoćnika

3. Umješačima putem punomoćnika