Broj: 90 Pr-4388/2021-12

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijalista Gorana Jokića, a po sutkinji Tatjani Varžić, u pravnoj stvari tužiteljice S.Š. iz V., …, OIB …, zastupane po punomoćniku D.M., odvjetniku iz O., protiv tuženika R. H., OIB: … za M. u. p., zastupana po O. d. o. u . radi isplate razlike plaće, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 7. ožujka 2022., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i zakonske zastupnice tuženika, dana 6. travnja 2022. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku R. H., OIB: … za M. u. p., da tužiteljici S.Š. iz V., …, OIB …, s osnove razlike u plaći isplati novčanu tražbinu u iznosu od 8.700,39 kn bruto (slovima: osamtisućasedamstokuna i tridesetdevetlipa), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 901,44 kn od 16.10.2019. pa do isplate,

- na iznos od 563,32 kn od 16.11.2019. pa do isplate,

- na iznos od 410,64 kn od 16.12.2019. pa do isplate,

- na iznos od 436,56 kn od 16.01.2020. pa do isplate,

- na iznos od 234,54 kn od 16.02.2020. pa do isplate,

- na iznos od 489,46 kn od 16.03.2020. pa do isplate,

- na iznos od 489,29 kn od 16.04.2020. pa do isplate,

- na iznos od 378,43 kn od 16.05.2020. pa do isplate,

- na iznos od 349,19 kn od 16.06.2020. pa do isplate,

- na iznos od 289,13 kn od 16.07.2020. pa do isplate,

- na iznos od 491,68 kn od 16.08.2020. pa do isplate,

- na iznos od 116,93 kn od 16.09.2020. pa do isplate,

- na iznos od 491,68 kn od 16.10.2020. pa do isplate,

- na iznos od 491,68 kn od 16.11.2020. pa do isplate,

- na iznos od 350,81 kn od 16.12.2020 .pa do isplate,

- na iznos od 428,41 kn od 16.01.2021. pa do isplate,

- na iznos od 341,48 kn od 16.02.2021. pa do isplate,

- na iznos od 459,98 kn od 16.03.2021. pa do isplate,

- na iznos od 511,54 kn od 16.04.2021. pa do isplate,

- na iznos od 279,06 kn od 16.05.2021. pa do isplate,

- na iznos od 195,14 kn od 16.06.2021. pa do isplate,

u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, osim u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamatna na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima iz točke I. izreke ove presude.

III. Nalaže se tuženiku R. H., OIB: … za M. u. p, da naknadi prouzročeni parnični trošak tužiteljici S.Š. iz V., …, OIB …, u iznosu od 5.077,50 kn (slovima: pettisućasedamdesetsedamkuna i pedesetlipa) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 6. travnja 2022. godine pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 7. listopada 2021. podnijela tužbu protiv tuženika sa zahtjevom za isplatu iznosa od 10.818,86 kn na ime razlike manje isplaćenih plaća u razdoblju od plaće za rujan 2019. do plaće za svibanj 2021. Naknadno je u podnesku zaprimljenom 16. veljače 2022. specificirala tužbeni zahtjev i to prema izračunu koji je prethodno sačinio tuženik na način da za naprijed navedeno razdoblje potražuje ukupnu razliku od 8.700,39 kn. U bitnome navodi da je zaposlena kao namještenica u M. u. p., P.u. O. b. na radnom mjestu djelatnik na tekućem održavanju – domar. Iako je zaposlena kao namještenica, prema usmenom nalogu nadređenih, a zbog povećanog obima posla radila je u vremenu od 1. rujna 2019. do 13. svibnja 2021. poslove veće složenosti na šalteru u Sektoru …, koji poslovi spadaju u opis radnog mjesta državnog službenika upravnog referenta. Budući joj je tuženik za utuženo razdoblje propustio obračunati i isplatiti plaću za stvarno obavljeni rad, tužbenim zahtjevom potražuje isplatu razlike od stvarno obračunate i isplaćene plaće namještenika- domara s propisanim koeficijentom 0,776 do plaće obračunate za državnog službenika- upravnog referenta s propisanim koeficijentom 0,854.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je istaknuo prigovor stvarne nenadležnosti, jer smatra da je odlučivanje o rasporedu na radno mjesto upravna stvar o kojoj odlučuje čelnik tijela rješenjem. Također, smatra da se plaća državnom službeniku i namješteniku može isplaćivati samo sukladno rješenju o rasporedu na radno mjesto. Tužiteljica je rješenjem Klasa: UP/I-112-02/19-02/98 od 12. rujna 2019. bila raspoređena s danom 10. rujna 2019. na radno mjesto spremačice, a rješenjem broj 511-07-14-16/83-2019 od 9. listopada 2019. raspoređena je s danom 9. listopada 2019. na radno mjesto domar. Ne spori da je tužiteljica u razdoblju koje utužuje obavljala poslove u Sektoru … PU O.-b. zbog povećanog obima posla, međutim zbog svega naprijed navedenog, smatra da ista nema pravo na isplatu razlike plaće sve dok ne ishodi rješenje o rasporedu na radno mjesto. Također navodi da je PU O.-b. 7. travnja 2021. raspisala javni natječaj za prijem u državnu službu za popunu radnog mjesta na kojem je tužiteljica privremeno zbog povećanja obima posla radila u utuženom razdoblju, na koji se javni natječaj javila i sama tužiteljica, ali prijava iste je odbačena kao nepotpuna.

3. Tijekom postupka stranke su u cijelosti ostale kod svojih navoda iz tužbe, odnosno odgovora na tužbu, s tim da je tuženik u cilju smanjenja daljnjih troškova postupka dostavio svoj obračun razlike plaće između plaće koja je stvarno isplaćena tužiteljici i plaće radnog mjesta upravni referent, te je uz izračun (str. 56 spisa) dostavio i tablični prikaz u kojem su sadržani svi podaci iz evidencije prisutnosti na radu (str. 57 spisa). Prema tom izračunu tužiteljica je konačno specificirala svoje potraživanje u podnesku od 16. veljače 2022. (str. 58-59 spisa).

4. U dokaznom postupku izvršen je uvid te je pročitana materijalna dokumentacija koja je sadržana u e-spisu, a koju je tužiteljica dostavila uz tužbu kao priloge i to: obračunska lista za isplatu plaće (str. 7 spisa), rješenje PU O.-b.(str. 8 spisa), dopis PU O.-b. S. p. (str. 9 spisa), rješenja PU O.-b. (str. 24-25 spisa), dopis PU O.-b. tužiteljici (str. 26 spisa), dopis prijave na javni natječaj tužiteljice (str. 27 spisa), izvod iz zapisnika (str. 28-29 spisa), obračun razlike manje isplaćene plaće za evidenciju prisutnosti na radu (str. 56-57 spisa).

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće koja razlika je nastala zbog toga što joj plaća nije bila obračunata i isplaćena za stvarno obavljeni rad koji je privremeno obavljala radeći poslove koji odgovaraju opisu radnog mjesta državni službenik-upravni referent, već joj je plaća isplaćivana za radno mjesto namještenice-spremačice-domara.

6. Među strankama nije sporno da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika u utuženom razdoblju, da je ista bila rješenjima tuženika raspoređena s danom 10. rujna 2019. na radno mjesto namještenice-spremačice, odnosno s danom 9. listopada 2019. pa nadalje na radno mjesto namještenice-domara. Također, nije sporno da je istoj plaća u utuženom razdoblju obračunata za naprijed navedena radna mjesta. Nadalje, nije sporno da je ista prema nalogu nadređenih, zbog povećanog obima posla, obavljala poslove u Sektoru za … PU O.-b. koji poslovi odgovaraju poslovnima radnog mjesta državnog službenika-upravnog referenta.

7. Sporno je među strankama ima li tužiteljica, koja ima status namještenika, pravo na plaću radnog mjesta državnog službenika na kojem je zbog povećanog obima posla privremeno radila, odnosno ima li pravo na tu plaću iako rješenjem čelnika tijela nije bila privremeno raspoređena na poslove tog radnog mjesta.

8. Iz dokumentacije koja je pročitana u dokaznom postupku u cijelosti proizlaze činjenice koje među strankama nisu sporne pa ih zbog toga sud ne smatra potrebnim posebno obrazlagati. Kao sporno ostaje pravno pitanje o kojemu sud treba zauzeti stav primjenom relevantnih odredbi materijalnog prava.

9. Člankom 138. st. 1. Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine" broj: 92/05, 140/05, 142/06, 77/07, 107/07, 27/08, 34/11, 49/11, 150/11, 34/12, 49/12, 37/13, 38/13, 01/15, 138/15, 61/17, 70/19 i 98/19; dalje Zakon), propisano je da se na prijam i prestanak službe te prava, obveze i odgovornosti namještenika odgovarajući primjenjuju odredbe Zakona o prijmu, pravima, obvezama i odgovornostima državnih službenika, osim odredbi o vježbeničkom stažu i obvezi polaganja državnog ispita. Stavkom 2. istog članka propisano je da se iznimno namještenici zapošljavaju putem oglasa, a izbor kandidata se obavlja na temelju rezultata provedenog intervjua i po potrebi provjere sposobnosti i vještina ovisno o vrsti radnog mjesta. Nadalje, stavkom 4. istog članka propisano je da se namještenik ne može rasporediti odnosno premjestiti na radno mjesto državnog službenika bez javnog natječaja za prijam u državnu službu. Člankom 29. Zakona propisano je da se od državnog službenika može zatražiti da u iznimnim ili hitnim slučajevima, a najduže 30 dana neprekidno sukladno svojim stručnim sposobnostima i vještinama obavlja poslove koji nisu u opisu poslova radnog mjesta na koje je raspoređen. Iz čl. 80. st. 2. Zakona proizlazi da se državni službenik po potrebi službe može privremeno premjestiti najduže na godinu dana, odnosno do povratka odsutnog službenika kojeg premješteni službenik zamjenjuje, s tim da u tom slučaju isti prema st. 2. istog članka ima pravo na plaću koja je za njega povoljnija.

10. Pravo na plaću proizlazi iz čl. 10. Zakona kojim je propisano da državni službenici imaju pravo na jednaku plaću za jednaki rad, odnosno rad jednake vrijednosti te iz čl. 90. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine broj: 93/14, 127/17 i 98/19, dalje: ZR) kojim je propisano da je poslodavac dužan radniku obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu, s tim da iz čl. 92. st. 3. ZR-a proizlazi da ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu. Iz čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO) proizlazi da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate, a iz čl. 183. st. 1. ZOO-a da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje. Člankom 433. a. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje ZPP), propisano je da kad utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koji se utvrđuje u bruto iznosu, radnik ih je dužan utužiti u tom iznosu, te se smatra da je utužio bruto iznos iako ne navodi da utužuje bruto iznos.

11. Odredbom čl. 45. st. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine broj 187/04) i čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine broj 95/05, 96/06 i 68/07), propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. tog Zakona i članaka 11., 12. i 15. Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitaka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. tog Zakona te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. tog Zakona. Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitaka od nesamostalnog rada kao porez po odbitku.

12. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. ZPP-a, te primjenjujući pravne izvore i odredbe mjerodavnog materijalnog prava, sud je odlučio kao u izreci ove presude pod točkom I. i II.

13. Prije svega treba naglasiti da je neosnovan tuženikov prigovor stvarne nenadležnosti jer je tužiteljica podnijela tužbu i u konkretnom slučaju zahtjeva samo isplatu razlike plaće, između plaće koja joj je stvarno obračunata i isplaćena u skladu sa rješenjem o rasporedu na radno mjesto i plaće poslova veće složenosti, koje je poslove zbog povećanog obima posla po nalogu nadređenih radila u utuženom razdoblju. Pri tome je potrebno naglasiti da čl. 63. st. 1. Zakona u djelu u kojem on govori o odlučivanju o plaći treba tumačiti isključivo u kontekstu donošenja rješenja u upravnom postupku u kojemu će se utvrditi koeficijent i ostali parametri za obračun plaće sukladno rasporedu na radno mjesto i važećim zakonskim i podzakonskim aktima. Očito je da je tuženik u upravnom postupku donio rješenje prema kojem je plaća tužiteljici obračunavana sukladno rješenju o rasporedu na radno mjesto namještenika spremačice, nastavno radno mjesto namještenika domara, jer među strankama nije sporno da je tužiteljici plaća isplaćena za ta radna mjesta. Međutim, ista je u razdoblju koje utužuje sa statusom namještenika radila poslove državnog službenika i to isključivo po usmenom nalogu zbog povećanog obima posla pa ista zbog toga s pravom ima pravo zahtijevati od suda da utvrdi ima li ili ne pravo na isplatu razlike plaće. To stoga što je zakonski zastupnik tuženika odbio zahtjev za mirno rješenje spora pa ista niti na koji drugi način, nego isključivo u okviru radnog spora pred sudom može ostvarivati svoja prava. Mjesna nadležnost ovog Suda proizlazi iz čl. 65. ZPP-a jer je tužiteljica rad nesporno odrađivala na području nadležnosti ovog Suda.

14. Budući među strankama nije sporno da je tužiteljica, iako ima status namještenika, u utuženom razdoblju radila poslove državnog službenika, a koje poslove nije mogla raditi prema čl. 138. st. 4. Zakona bez javnog natječaja, sud smatra da tužiteljica opravdano zahtijeva isplatu razlike plaće. Naime, tužiteljica je kroz period od 20 mjeseci radila službeničke poslove koji odgovaraju radnom mjestu upravnog referenta, a koji poslovi ni približno nisu slični poslovima radnog mjesta na koje je ista bila raspoređena rješenjem tuženika. To stoga što je rješenjem o rasporedu ista u utuženom razdoblju bila raspoređena kao namještenica na mjesto spremačice odnosno nastavno domara, te je očito da niti status, a niti složenost poslova između tih radnih mjesta nije približno jednak. Iz spisa proizlazi da je tuženik iskoristio okolnost da tužiteljica ima srednju stručnu spremu te sposobnosti da obavlja i složenije poslove od poslova na koje je raspoređena pa je istu u utuženom razdoblju, iako za to nije imao nikakvo zakonsko uporište, budući je ista namještenica, a ne državna službenica, zbog potrebe posla usmenim nalogom rasporedio na poslove državnog službenika-upravnog referenta te je na taj način sebi omogućio nesmetano obavljanje poslova. Tužiteljica je kroz utuženi period očito uspješno odrađivala sve radne zadatke na mjestu upravnog referenta, jer tijekom postupka tuženik to nije niti osporavao pa je stoga ovaj sud mišljenja da ista ima pravo na isplatu razlike plaće, jer upravo ta razlika predstavlja razliku između plaće radnog mjesta na kojemu je stvarno radila u utuženom periodu i radnog mjesta na kojem je prema rješenju bila raspoređena. To stoga što je to u konačnici i pravično, jer bi u suprotnom bilo narušeno temeljno pravo na plaću iz naprijed citiranih odredbi čl. 10. Zakona i čl. 90. ZR-a jer tužiteljica kao namještenica u konkretnom slučaju ima pravo da bude plaćena za jednak rad, odnosno rad jednake vrijednosti kao i državni službenik. To niti u kojem slučaju ne znači priznavanje tužiteljici statusa državnog službenika već samo pravičnu novčanu naknadu za stvarno odrađeni rad. Sudsku praksu na koju se tuženik pozivao tijekom postupka sud ne smatra relevantnom, budući se ista odnosi na slučajeve kad je državni službenik zbog povećanog obima posla raspoređen na složenije poslove, a što u ovom primjeru nije slučaj jer se sudska praksa odnosi na rad u istom statusu (državni službenik), a u konkretnom slučaju je riječ o radu u različitim statusima, to jest odnosu namještenik- državni službenik.

15. Slijedom svega navedenog, sud je tužiteljici dosudio razliku manje obračunate isplaćene plaće prema izračunu koji je usuglašen među strankama, čiji zbroj iznosi ukupno 8.700,39 kn, te je odlučio kako je to navedeno u izreci pod I. uz primjenu čl. 433. a ZPP-a. Rok za izvršenje predmetne činidbe određen je u skladu s čl. 328. st.2. ZPP-a.

16. Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos glavnice temelji se na čl. 29. ZOO-a, s tim da je tužiteljica odbijena u dijelu koji se odnosi na zatezne kamate na porez na dohodak i prirez na porez na dohodak sadržan u pojedinim dosuđenim iznosima razlike manje isplaćene bruto plaće, budući iz citiranog čl. 45. st. 4. i 5. Zakona o porezu na dohodak i čl. 61. st. 1.i 9. Pravilnika o porezu na dohodak proizlazi da isti dospijevaju tek sa isplatom.

17. Tužiteljica je u ovom parničnom postupku u cijelosti uspjela sa svojim zahtjevom. Slijedom navedenog, sud je odluku o trošku parničnog postupka utemeljio na čl. 154. st. 1. ZPP-a, kojim je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove postupka, s tim da su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12,103/14 i 118/14, dalje Tarifa).

18. Tužiteljici su dosuđeni troškovi sastava prijedloga za mirno rješenje spora po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 750,00 kn (Tbr. 7.1. Tarife), sastava tužbe po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 750,00 kn (Tbr. 7. 1. Tarife), troškovi sastava obrazloženog podneska po punomoćniku odvjetniku od 8. siječnja 2022. u iznosu od 750,00 kn (Tbr. 8. 1. Tarife), budući se tužiteljica tim podneskom očitovala o tuženikovom odgovoru na tužbu, troškovi zastupanja pred sudom po punomoćniku odvjetniku na ročištu održanom 10. veljače 2022. i 7. ožujka 2022. u iznosu od 2 x 750,00 kn (Tbr. 9.1. Tarife), kao i pripadajući PDV po stopi od 25 % na te iznose, kao i troškovi prijevoza iz Tbr. 46. 3. Tarife za pristup punomoćnika odvjetnika na navedena ročišta u visini 30% cijene bezolovnog benzina od 98 oktana za svaki prevaljeni kilometar na relaciji Osijek-Valpovo i Valpovo-Osijek u iznosu od 390,00 kn (4x30 km x 3,25 kn), a što što ukupno iznosi 5.077,50 kn.

19. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Valpovu, 6. travnja 2022.

SUTKINJA:

TATJANA VARŽIĆ

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana objave presude u tri primjerka, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1.Punomoćniku tužiteljice,

2.Tuženiku po ODO O. na broj P-DO-314/2021