REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Jž-1251/2017
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjane Margetić kao predsjednice vijeća, te Anđe Ćorluka i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljene Ž.C., zbog prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (NN 41/77, 55/89, 5/90 – pročišćeni tekst, 47/90 i 29/94), odlučujući o žalbi okrivljene Ž.C., podnesenoj protiv presude Prekršajnog suda u Zadru, broj: Pp 21 J-56/17 od 15. veljače 2017., na sjednici vijeća održanoj 19. veljače 2020.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomično se prihvaća žalba okrivljene Ž.C., preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način, da se okrivljenici zbog prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira na temelju te zakonske odredbe izriče novčana kazna u iznosu od 379,89 kuna što je protuvrijednost 100 DEM odnosno 51,13 EUR, koju je dužna platiti u roku 30 dana od primitka ove presude, s tim da će se novčana kazna smatrati u cijelosti plaćenom ako okrivljenica u tom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne sukladno odredbi čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18).
II. U ostalom dijelu žalba okrivljene Ž.C. odbija se kao neosnovana i prvostupanjska presuda u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje.
III. Na temelju odredbe čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona okrivljena Ž.C. se oslobađa obveze naknade troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
Pobijanom presudom okrivljena Ž.C. je proglašena krivom zbog prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično pobliže opisanog u izreci pobijane presude i kažnjena novčanom kaznom u iznosu od 754,00 kune što je protuvrijednost 200 DEM odnosno 102 EUR koju kaznu je dužna platiti u roku 30 dana od dana pravomoćnosti presude a ako u tom roku uplati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini.
Okrivljenica je na temelju odredbe čl. 139. st. 3. Prekršajnog zakona dužna naknaditi i troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 kuna.
Protiv te presude okrivljena Ž.C. je pravodobno podnijela žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te s tim u svezi odluke o izrečenoj novčanoj kazni kako to proizlazi iz sadržaja žalbe. Žaliteljica u bitnom ističe da prvostupanjski sud nije sagledao pošteno činjenično je pravno stanje u ovom postupku, da nije vrijeđala niti omalovažavala policijske službenike već je svoj doživljaj ispisala na papir i poslala jer da je željela odgovor zašto njezina obitelj uvijek strada zbog pogrešaka drugih, a da nije kriva navodeći da postoje svjedoci koji su gledali što se događalo, međutim, da ih sutkinja nije pozvala niti saslušala, da je presudu donijela ne saslušavši sve sudionike u ovom događaju, koji bi pokazali da policija nije asistirala po izvršnom rješenju nego na čestici 10793 za koju nije imala izvršno rješenje komunalnog redara a da su svjedoci D.V., F.V. i Š.B..
Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.
Žalba je djelomično osnovana.
Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe te ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona ovaj Sud ne nalazi da bi u prvostupanjskom postupku bile počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona a niti povrede odredaba prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenice a na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
Nadalje, činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je u potpunosti i pravilno utvrđeno na temelju provedenih dokaza ispitivanja okrivljenice koja se ne smatra krivom već je u pisanoj obrani navela da nije vrijeđala niti omalovažavala policijske službenike u pismu koje je poslala unutarnjoj kontroli, opisala je šta je sve doživjela 9.8.2016., navodeći protuzakonito postupanje policijskih službenika prema njezinoj obitelji, a pismo koje je napisala da je bilo u afektu onoga što joj je napravila zadarska policija.
Prvostupanjski sud je u dokaznom postupku pročitao podnesak okrivljene upućen Ministarstvu unutarnjih poslova Zagreb (list 3 spisa) te odobrenje asistencije od 8. kolovoza 2016. (list 5 spisa), i prvostupanjski sud je nesporno utvrdio da se žaliteljica obratila Ministarstvu unutarnjih poslova iskazavši nezadovoljstvo radom policijskih službenika navodeći ih imenom i prezimenom, da su nezakonito upali na njezin posjed, da su joj ukrali proizvode i poistovjetila ih sa „Martićevom policijom“ koja je u ratu pljačkala kuće i palila, navodeći da su policajci dobili mito i izvršili krađu.
Slijedom navedenog kako je čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisano, tko omalovažava ili vrijeđa državne organe odnosno službene osobe prilikom vršenja ili u vezi s vršenjem službe ili njihova zakonita naređenja kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u protuvrijednosti domaće valute od 50 do 200 DEM ili kaznom zatvora do 30 dana, te je svakako prvostupanjski sud prilikom ocjene da li je izjava u podnesku okrivljenice omalovažavajuća utvrdio sve elemente koji znače negiranje vrijednosti koji imaju državna tijela i službene osobe, odnosno omalovažavajuća izjava se odnosi na službene osobe koje provode mjeru kao tijelo vlasti, a radnja izvršenja može biti poduzeta kako u vrijeme radnog vremena službene osobe, tako i u vrijeme kada nije u službi ali poduzima službenu radnju, slijedom navedenog u prvostupanjskom postupku je nedvojbeno utvrđeno da je okrivljenica počinila prekršaj iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, odnosno prvostupanjski sud je naveo da ako je okrivljenica smatrala da je povrijeđena u svojim pravima da ima pravo ukazivati na neprimjereno ponašanje službene osobe na dozvoljen, uljudan i općeprihvaćen način, a iz podneska okrivljene proizlazi da je vrijeđala i omalovažavala policijske službenike policiju riječima navedenim u optužnom prijedlogu odnosno izreci pobijane presude.
Žalbeni navodi nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke, a nije prihvaćen niti žalbeni prijedlog da se u postupku ispitivaju predloženi svjedoci, budući da je u konkretnom slučaju predmet ovog postupka omalovažavanje i vrijeđanje službenih osoba Ministarstva unutarnjih poslova A.Š. i I.P., tako da ispitivanje navedenih svjedoka nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke. Dakle, činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je u potpunosti je i pravilno utvrđeno na temelju provedenih dokaza, odnosno postupanjem žaliteljice navedenim u izreci prvostupanjske presude ostvareno je zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
Međutim, ispitujući odluku o izrečenoj novčanoj kazni i cijeneći sve okolnosti koje u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja ovaj Sud je cijenio dosadašnju prekršajnu nekažnjavanost okrivljenice i zaključio da se nisu stekli uvjeti za izricanjem novčane kazne u visini posebnog maksimuma propisane novčane kazne. Stoga je ovaj Sud imajući u vidu da je odredbom čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona propisano, u korist okrivljenika podnesena žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, preinačio prvostupanjsku presudu i okrivljenici izrekao novčanu kaznu u iznosu od 379,89 kuna što je protuvrijednost 100 DEM odnosno 51,13 EUR.
Po ocjeni ovog Suda tako izrečena kazna je dovoljno individualizirana osobi žaliteljice, primjerena je stupnju krivnje i opasnosti djela kao i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. Prekršajnog zakona.
Nadalje, ovaj Sud je okrivljenicu oslobodio obveze naknade troška žalbenog postupka iz čl. 138. st. 2. toč. 3. Prekršajnog zakona, imajući u vidu da je nezaposlena i da se uzdržava od poljoprivrede te je majka dvoje maloljetne djece pa je stoga ovaj Sud odlučio kao u točki III izreke ove presude.
Slijedom navedenog na temelju odredbe čl. 207. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u točki I izreke.
U Zagrebu, 19. veljače 2020.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Stanislav Walaszek, v.r.
Mirjana Margetić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu Zadru u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenicu i tužitelja.
