Broj: Jž-118/2019

REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Kristine Gašparac Orlić kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Gordane Korotaj kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. I.P., zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi okr. I.P., podnesenoj protiv presude Prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u Solinu od 3. prosinca 2018., broj: 20 Pp J-3507/18, u sjednici vijeća održanoj 6. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. U povodu žalbe okr. I.P., a po službenoj dužnosti preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda na način da se, na temelju članka 33. stavak 11. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) određuje rok za plaćanje izrečene novčane kazne pa je okr. I.P. izrečenu novčanu kaznu u iznosu od 600,00 kuna dužan platiti u roku 15 dana od primitka ove presude, a ako okrivljenik u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

II. Odbija se žalba okr. I.P. kao neosnovana te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

III. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okr. I.P. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 200,00 (dvjesto) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Solinu od 3. prosinca 2018., broj: 20 Pp J-3507/18, proglašen je krivim okr. I.P. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je, izrečena novčana kazna u iznosu od 600,00 kuna te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.

2. Protiv te presude, okr. I.P. pravodobno je putem branitelja odvjetnika S.A. podnio žalbu naznačujući da se žali zbog svih žalbenih osnova dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenika oslobodi od optužbe odnosno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona.

5. Tako je ispitivanjem po službenoj dužnosti utvrđeno da je prvostupanjski sud, u odnosu na prekršaj činjenično opisan u izreci pobijane presude, u smislu odredbe članka 196. točke 4. Prekršajnog zakona, na štetu okrivljenika, povrijedio materijalno prekršajno pravo.

5.1. Naime, prvostupanjski sud je okr. I.P. proglasio krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je izrekao novčanu kaznu u iznosu od 600,00 kuna.

5.2. Međutim, prvostupanjski sud okrivljeniku nije odredio rok za plaćanje novčane kazne, a time niti dao mogućnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne u ostavljenom roku.

5.3. Naime, odredbom članka 33. stavak 11. Prekršajnog zakona, propisano je; „(11) Rok za plaćanje novčane kazne određuje sud u samoj presudi vodeći računa o visini novčane kazne. Rok ne može biti kraći od osam dana ni dulji od tri mjeseca, a u opravdanim slučajevima ovisno o visini novčane kazne i i imovinskim prilikama okrivljenika) sud može odrediti obročnu otplatu novčane kazne u vremenu do šest mjeseci, osim propisom o prekršaju za to nije određen dulji rok.

5.4. Nadalje, odredbom članka 152. Stavak 3. Prekršajnog zakona, propisano je; „(3) Novčana kazna smatrat će se u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku određenom odlukom kojom je ta kazna izrečena.“.

5.5. Obzirom da je prvostupanjski sud propustio okr. I.P. odrediti rok za plaćanje novčane kazne, a time i ga i onemogućio u plaćanju dvije trećine izrečene novčane kazne, ovaj drugostupanjski sud je, po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu na način kako je to navedeno u točki I. izreke ove drugostupanjske odluke.

6. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, okrivljenik ističe bitnu povredu odredaba iz članka 195. stavak 1. točke 11. Prekršajnog zakona, kojom je propisano „ako je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema uopće razloga ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama ili su ti razlozi nejasni ili u znatnoj mjeri proturječni, ili ako o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju tih isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.“.

6.1. Međutim, suprotno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je, nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, decidirano, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, kao i kojim se razlozima rukovodio kod donošenja odluke o kazni, pa kako, dakle, presuda sadrži sve potrebne razloge o odlučnim činjenicama, a isti su jasni i nisu proturječni, to je ocijenjeno da žalba okr. I.P. zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka nije osnovana.

6.2. Iz navedenih razloga žalbeni navodi okrivljenika da je presuda proturječna jer sud ne spori dostavljenu dokumentaciju iz koje proizlazi da je razina buka u caffe baru xx u zakonskim okvirima i u skladu sa ishođenim dozvolama, a da istovremeno poklanja vjeru iskazima svjedoka čiji je subjektivni dojam da je glazba bila preglasna, ne predstavlja žalbenu osnovu bitne povrede odredaba prekršajnog postupka već žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje te će se ista razmatrati u okviru te žalbene osnove.

7. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik ističe da pogrešno prvostupanjski sud zaključuje da nesporna činjenica koja dokazuje da je glazba limitirana na dozvoljenoj vrijednosti ne isključuje odgovornost okrivljenika jer je po iskazu ispitanih svjedoka glazba bila preglasna iako ti svjedoci nisu ničim izmjerili vrijednost navodno preglasne glazbe, radi čega se radi isključivo o njihovom subjektivnom dojmu, dok nasuprot iskazima svjedoka policijskih službenika, a iz materijalne dokumentacije u spisu nesporno proizlazi da su izvori buke limitirani na vrijednosti propisane Zakonom o buci te Pravilnikom o zaštiti buke na otvorenim prostorima.

7.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima okrivljenika, prvostupanjski sud je temeljitom analizom i ocjenom provedenih dokaza i na njima utvrđenih činjenica, potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i izveo valjane zaključke, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Osnovano je, prvostupanjski sud ocijenio iskaze svjedoka P.K. i I.P., policijskih službenika, vjerodostojnima, obzirom da se o događaju inkriminirane prilike iskazivalo o činjenicama koje su neposredno uočavali u obavljanju službene dužnosti, u kojim iskazima nije bilo kontradiktornosti i nelogičnosti, niti razloga zašto bi isti neistinito teretili okrivljenika, radi čega je prvostupanjski sud imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenik ostvario sva bitna obilježja prekršaja koji mu je stavljen na teret. Naime, svjedok policijski službenik P.K. iskazao je „…kolega i ja…upućeni smo u caffe xx…a poradi dojave građana o preglasnoj glazbi te je taj dan bilo više dojava da se reproducira preglasna glazba…dolaskom automobilom do parkinga u blizini navedenog caffe bara čuli smo da se reproducira preglasna glazba iz zvučnika ugostiteljskog objekta na terasi te se čula na udaljenosti od cca 100 metara…“, a svjedok I.P. iskazao je „…kolega Petar i ja smo po dojavi upućeni u caffe bar xx jer da se reproducira preglasna glazba, dolaskom vozilom u blizini ugostiteljskog objekta xx čuli smo da se iz tog objekta reproducira preglasna glazba iz zvučnika na terasi koja se čula na udaljenosti od 100 metara…“.

7.2. Iz opisanih iskaza svjedoka policijskih službenika jasno proizlazi da je razlog njihove intervencije bila dojava građana o preglasnoj muzici, a osim toga oba policijska službenika iskazivali su o činjenici da se muzika čula na udaljenosti od 100 metara, što jasno ukazuje na činjenicu da je muzika bila preglasna i da se time narušavao javni red i mir.

7.3. Stoga, žalbenim navodima okrivljenika kojima ističe da su svi uređaji u objektu u caffe baru „xx“ koji reproduciraju glazbu limitirani za zakonske vrijednosti, a što proizlazi i iz materijalne dokumentacije u spisu, nije dovedena u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja, jer je u dokaznom postupku nesporno dokazano da reproducirala preglasna glazba iz glazbene linije na vanjski razglas te da se glazba čula na udaljenost od 100 metara i to u noćnim satima, da su policijski službenici intervenirali po dojavi građana, a time su nesporno došlo do narušavanja javnog reda i mira.

7.4. Slijedom navedenog, žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

8. Odluka o prekršajnopravnoj sankciji razmatrana sukladno odredbi članka 202. stavak 5. Prekršajnog zakona, obzirom da iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

8.1. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku, za počinjeni prekršaj izrekao novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti i svrsi kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona. Po ocjeni ovog Suda, izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja jer je izrečena kao blaža vrsta kazne, u iznosu neznatno iznad zakonom propisanog minimalnog iznosa, obzirom da je za taj prekršaj, propisana novčana kazna u iznosu od 50 do 200 DEM, odnosno novčana protuvrijednost izražena u kunama, odnosno kao teža kazna, kazna zatvora u trajanju do 30 dana.

9. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavak 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika, Imajući na umu okolnosti koje su navedene kod obrazlaganja žalbene osnove pobijanja odluke o troškovima prvostupanjskog postupka, ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 200,00 kuna, dakle, u iznosu neznatno iznad minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

10. Slijedom navedenog, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 6. travnja 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Kristina Gašparac Orlić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.