Poslovni broj: Usž-917/22-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i mr. sc. Mirjane Juričić, članica vijeća, te više sudske savjetnice – specijaliste Biserke Špoljar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Z., protiv tuženika Sindikata djelatnika u vojsci i državnim službama, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe M. J., R., radi davanja suglasnosti za pokretanje disciplinskog postupka, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2194/21-12 od 24. studenog 2021., na sjednici vijeća održanoj 6. travnja 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-2194/21-12 od 24. studenog 2021.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu, točkom I izreke daje se suglasnost Ministarstvu obrane Republike Hrvatske, za pokretanje postupka protiv državne službenice M. J. zbog teže povrede službene dužnosti iz članka 99. stavka 1. podstavka 3. Zakona o državnim službenicima, davanjem netočnih podataka kojima se utječe na donošenje odluka nadležnih tijela ili time nastaju druge štetne posljedice. Točkom II izreke presude (ispravljene rješenjem poslovni broj: UsI- 2194/21-15 od 15. prosinca 2021.) određeno je da navedena odluka nadomješta suglasnost Sindikata djelatnika u vojsci i državnim službama za pokretanje postupka zbog povrede službene dužnosti protiv M. J., a točkom III odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova upravnog spora.
2. Protiv označene presude žalbu je podnio tuženik iz svih žalbenih razloga propisanim člankom 66. Zakona o upravnim sporovima. U bitnom ističe kako nije tražio naknadu troškova upravnog spora pa se točka III osporene presude ukazuje kao pravno neodrživa, a moguće je da se radi i o pogrešci u presudi. U odnosu na točku I izreke presude ističe kako tužitelj ničim nije dokazao postojanje osnove sumnje da bi se ostvario razlog za pokretanje postupka protiv državne službenice i povjerenice tuženika zbog počinjenja povrede službene dužnosti, a što bi bio niži stupanj izvjesnosti u odnosu na osnovanu sumnju koja bi imala viši stupanj pouzdanja, a koja bi bila relevantna pri odlučivanju. Navodi kako razlog na koji se tužitelj u tužbi tijekom postupka poziva, a koji prihvaća prvostupanjski sud ne postoji, te takav ne može činiti valjanu pravnu osnovu za vođenje postupka koji tužitelj namjerava voditi prema državnoj službenici i povjerenici tuženika. Ističe da je tužitelju sve vrijeme bilo poznato da državna službenica ne posjeduje vozačku dozvolu, te je notorna činjenica da su na svim relacijama javnog prijevoza uvedene restrikcije i ograničenja, dakle, državna službenica se u svemu ponašala prema pravilima koje je donio tužitelj, podnijela je zahtjev za priznavanje putnih troškova koji joj je odobren, uredno je vodila evidenciju o prisutnosti na radu, te naknadu prijevoza potraživala isključivo za dane kada je radila. Također navodi kako je državna službenica ocijenjena ocjenom izuzetan, te nikada nije kažnjavana zbog povrede službene dužnosti. Iz navedenih razloga predlaže ovome Sudu da poništi prvostupanjsku presudu.
3. Tužitelj u odgovoru na žalbu u bitnome ističe da ostaje kod svih navoda iznijetih tijekom upravnog spora, te smatra da je presuda kojom je dana suglasnost tužitelju za pokretanje spora protiv državne službenice na zakonu osnovana i da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno. Iz navedenih razloga predlaže da se odbije žalba.
4. Zainteresirana osoba nije dostavila odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporenu presudu, u dijelu kojim je osporena žalbom i u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći na razloge ništavosti po službenoj dužnosti, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda osporava.
7. Naime, kako to proizlazi iz podataka spisa predmeta, tužitelj je od tuženika zatražio suglasnost za pokretanje disciplinskog postupka protiv državne službenice M. J., koja je ujedno i sindikalni povjerenik, zbog sumnje da je počinila težu povredu službene dužnosti iz članka 99. stavka 1. podstavka 3. Zakona o državnim službenicima. Budući da je tuženik odbio dati suglasnost za pokretanje postupka, to je tužitelj zatražio od Upravnog suda u Zagrebu da donese presudu kojom će nadomjestiti suglasnost tuženika za pokretanje postupka zbog povrede službene dužnosti protiv naprijed navedene službenice. U provedenom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio da se u konkretnom slučaju državnoj službenici, sindikalnom povjereniku, na teret stavlja ponašanje koje nije ni u kakvoj vezi s njenom sindikalnom aktivnošću pa je prvostupanjski sud zahtjev tužitelja ocijenio osnovanim.
8. Odredbom članka 96.a. stavka 1. Zakona o državnim službenicima propisano je da sindikalni povjerenik ne može zbog obavljanja sindikalne aktivnosti biti pozvan na odgovornost niti doveden u nepovoljniji položaj u odnosu na druge službenike i namještenike. Prema stavku 2. istog članka Zakona propisano je da obavljanje sindikalne aktivnosti sindikalnog povjerenika ne smije utjecati na uredno obavljanje poslova na kojima radi i ne može biti razlog za nepoštivanje propisa ili ne izvršavanje zakonitih naloga i uputa čelnika tijela ili nadređenog službenika. Prema stavku 3. istog članka Zakona propisano je da se protiv sindikalnog povjerenika ne može bez suglasnosti sindikata pokrenuti postupak zbog povrede službene dužnosti, a stavkom 4. je propisano ako se sindikat u roku 8 dana ne izjasni o davanju suglasnosti smatra se da je suglasan s pokretanjem postupka zbog povrede službene dužnosti sindikalnog povjerenika. Prema stavku 5. propisano je da ako sindikat uskrati suglasnost iz stavka 3. čelnik tijela može u roku od 15 dana od dana dostave očitovanja sindikata zatražiti da suglasnost nadomjesti odluka nadležnog upravnog suda, a postupak pred upravnim sudom je hitan.
9. Predmet ovog upravnog spora je utvrđivanje postojanja pretpostavki propisanih za donošenje odluke suda kojom se nadomješta suglasnost sindikata za pokretanje postupka protiv sindikalnog povjerenika, a ne utvrđivanje je li počinila povredu u odnosu na koju tužitelj namjerava pokrenuti disciplinski postupak. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da se državnoj službenici, zainteresiranoj osobi, na teret ne stavlja ponašanje koje bi bilo u vezi s njenom sindikalnom djelatnošću, već je riječ o propustima nastalim u obavljanju državne službe. Dakle, kako je za ovaj postupak dovoljno da postoji sumnja za počinjenje teže povrede službene dužnosti, to se navodi tuženika ne nalaze osnovanim. Ujedno zainteresirana osoba svoje tvrdnje moći će dokazivati u disciplinskom postupku.
10. Iz svega navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i na isto pravilno primijenio i protumačio materijalno pravo. S obzirom na sve navedeno, ovaj Sud ocjenjuje ispravnim stajalište prvostupanjskog suda da su ispunjene sve pretpostavke propisane odredbom članka 96.a. Zakona o državnim službenicima za donošenje odluke suda kojom se nadomješta suglasnost sindikata za pokretanje postupka protiv zainteresirane osobe kao sindikalnog povjerenika.
11. Trebalo je stoga temeljem članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu, 6. travnja 2022.
Predsjednik vijeća
Boris Marković
