Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Poslovni broj: Gž-2213/2021-2
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužiteljice J. A., iz P., OIB:..., zastupane po punomoćniku B. G. P., odvjetnici iz P., protiv tuženika R. A. d.d., Z. OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog ureda P., G., V., K., P., iz R., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Puli - Pola, poslovni broj P-534/2019-23 od 24. ožujka 2021., u sjednici održanoj 20. travnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika, kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli - Pola, poslovni broj P-534/2019-23 od 24. ožujka 2021. u točki I. 1. izreke, točki I.2. izreke do iznosa od 8.012,89 kn, točki I.3. izreke, te odluci o troškovima postupka iz točke III. izreke do iznosa od 10.002,50 kn i točke IV. izreke.
II. Djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika ukida se prvostupanjska presuda u točki I. 2. izreke za iznos od 0,02 kn (slovima: dvije lipe).
III. Djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika preinačava se prvostupanjska presuda u odluci o troškovima postupka iz točke III. izreke iznad dosuđenog iznosa od 10.002,50 kn i sudi:
Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u iznosu od 937,50 kn (slovima: devetstotridesetsedamkunapedesetlipa) sa zateznim kamatama od 24. ožujka 2021. do isplate.
IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.
r i j e š i o j e
Odbacuje se žalba tuženika podnesena protiv točke II. izreke prvostupanjske presude.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda, utvrđene su ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj: .. od 10. svibnja 2007., sklopljenog između tuženika i tužiteljice, potvrđenog od strane javnog bilježnika D. K. iz P. pod brojem: OV-8317/07 i to članak 2. u dijelu koji glasi: „Redovna kamata: … promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora.“ i članak 7. u dijelu koji glasi: „Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita“ (točka I.1. izreke). Točkom I.2. izreke naloženo je tuženiku da „isplati tužiteljici iznos od 8.012,91 kuna koji iznos je već umanjen za iznos negativne glavnice od 10,04 kn, sukladno donjim pojedinačno zbrojenim iznosima pozitivne glavnice“, sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa do isplate, dok je točkom I.3. izreke tuženiku naloženo da „isplati tužiteljici iznos od 18.223,13 kuna koji iznos je već umanjen za iznos negativne glavnice od 263,57 kn, sukladno donjim pojedinačno zbrojenim iznosima pozitivne glavnice“, sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa do isplate. Točkom II. izreke odbijen je preostali dio zahtjeva tužiteljice preko iznosa iz stavka I. točke 3. izreke. Točkom III. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati parnični trošak u iznosu od 10.940,00 kn sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Točkom IV. izreke odbijen je zahtjev tuženik za naknadu troškova parničnog troška.
2. Tuženik je podnio žalbu protiv navedene presude u cijelosti, iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka tuženiku, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Zahtjeva naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je djelomično osnovana, a djelomično nedopuštena.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje djelomične ništetnosti ugovora o kreditu (odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutne klauzule), sadržaja navedenog u točki I.1. izreke pobijane presude te restitucijski zahtjev za povrat stečenog na temelju ništetnih ugovornih odredbi i to odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu od 8.012,89 kn i valutne klauzule u iznosu od 18.223,34 kn, s pripadajućim zateznim kamatama.
6. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč. 11. ZPP-a na koju se žalbom poziva tuženik, budući da je suprotno žalbenim navodima, izreka presude jasna i neproturječna. Naime, potpuno je jasno koje su odredbe predmetnog ugovora i u kojem dijelu utvrđene ništetnim (točka I.1. izreke), kao i koje je novčane iznose tuženik dužan isplatiti tužiteljici (točka I.2. i I.3. izreke), pri čemu, time što je sud ujedno nepotrebno naveo da su dužni iznosi već umanjeni za negativnu glavnicu u određenim novčanim iznosima, ne čini presudu u tom dijelu nerazumljivom.
6.1. Međutim, osnovano se tuženik žalbom poziva na počinjenu bitnu procesnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 12. ZPP-a. Naime, konačnim tužbenim zahtjevom tužiteljica je zatražila isplatu iznosa od 8.012,89 kn s osnove ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a prvostupanjski sud joj je po toj osnovi dosudio iznos od 8.012,91 kn, dakle više od zatraženog za 0,02 kn, čime je prekoračio tužbeni zahtjev i počinio navedenu procesnu povredu. Pri tome, za ocjenu da li je prekoračen tužbeni zahtjev nije od odlučnog značaja zbroj pojedinačnih iznosa na koji su zatražene zatezne kamate (koji daje dosuđeni iznos), već je bitan iznos glavnice koji tužiteljica traži tužbenim zahtjevom i dosuđeni iznos glavnice, a koji je veći od zatraženog. U preostalom dijelu prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima, nije prekoračio tužbeni zahtjev, budući da je tužiteljici dosudio novčani iznos od 18.223,13 kn s osnove ništetne valutne klauzule, a tužiteljica je s te osnove zatražila iznos od 18.223,34 kn, dakle dosuđeno je manje od zatraženog. Također, time što izreka presude nije u potpunosti istovjetna postavljenom tužbenom zahtjevu jer je prvostupanjski sud, iako suvišno, naveo da su dužni iznosi već umanjeni za negativnu glavnicu u određenim novčanim iznosima, nije prekoračen tužbeni zahtjev i počinjena navedena bitna procesna povreda, jer prvostupanjski sud nije odlučio o nečem drugom od onog što je tužiteljica zatražila, niti je tužiteljici dosuđeno više od zatraženog u smislu čl. 369. st. 5. ZPP-a (zatražena je isplata iznosa od 18.223,34 kn sa zateznim kamatama, a dosuđena je isplata iznosa od 18.223,13 kn sa zateznim kamatama).
6.2. Žalbene navode kojima se tuženik poziva na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč. 11. ZPP-a u odnosu na odbijajući dio prvostupanjske presude (točka II. izreke), ovaj sud nije ocjenjivao, budući da u odnosu na taj dio prvostupanjske presude tuženik nema pravnog interesa za podnošenje žalbe pa se u tom dijelu sukladno čl. 358. st. 3. ZPP-a žalba ukazuje nedopuštenom.
6.3. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje ostalih bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9.,13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.
7. Među strankama nije sporno da je sklopljen predmetni ugovor o kreditu kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF i promjenjiva kamatna stopa na temelju jednostrane odluke tuženika, sa ugovorenom početnom redovnom kamatom od 5,20% godišnje, kao i da je tužiteljica otplatila kredit u cijelosti sukladno ugovoru i obračunatim anuitetima od strane tuženika. Sporna je ništetnost valutne klauzule i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te posljedično tome pravo tužiteljice na povrat preplaćenog iznosa, kao i zastara tražbine tužiteljice.
8. Prvostupanjski sud otklanja tuženikov prigovor zastare, zauzevši stav da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 došlo do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/1.1, 78/15. i 29/18., dalje: ZOO), te da zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dakle donošenjem presude Visokog Trgovačkog suda RH poslovni broj PŽ- 7129/13 od 13.lipnja 2014.pa cijeneći vrijeme podnošenja tužbe 31. svibnja 2019., zauzima stav da je ista podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka iz čl. 225. ZOO-a.
9. Vezano za ništetnost spornih ugovornih odredbi, prvostupanjski sud pozivom na čl. 502. c. ZPP-a, kao i čl. 81. i 87. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03. i 46/07., dalje: ZZP/03), a cijeneći da iz provedenih dokaza proizlazi da tužiteljica nije mogla utjecati na sadržaj predmetnog ugovora jer je bio unaprijed pripremljenog sadržaja, s time da se o spornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, a što je uzrokovalo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama između ugovornih strana isključivo na štetu tužiteljice kao potrošača, zbog čega su te odredbe nepoštene, prvostupanjski sud zauzima stav da se radi o ništetnim ugovornim odredbama. Stoga, pozivom na čl. 324. ZOO-a prihvaća tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno jednostranoj odluci tuženika i valutne klauzule.
10. S obzirom na utvrđenu ništetnost navedenih ugovornih odredbi, prvostupanjski sud pozivom na čl. 1111. i 1115- ZOO-a zauzima stav da tužiteljici pripada pravo na restituciju svih neosnovano isplaćenih iznosa temeljem takvih ugovornih odredbi. Stoga, utvrdivši na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka da preplaćeni iznos po osnovi povećanja kamatne stope tijekom trajanja ugovora iznosi 8.012,91 kn, a po osnovi tečajne razlike 18.223,13 kn, prvostupanjski sud obvezuje tuženika na isplatu navedenih iznosa tužiteljici, sa zateznim kamatama od dospijeća svake pojedine mjesečne razlike do isplate pozivom na čl. 29. st.2. ZOO-a.
11. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 1. i 5. ZPP-a pa tužiteljici dosuđuje troškove postupka, u visini odmjerenoj prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje: Tarifa) te trošak vještačenja i sudskih pristojbi, dok odbija zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u cijelosti.
12. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.
13. Žalbeni navodi tuženika kojima osporava stav prvostupanjskog suda o pravnim učincima pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, nisu osnovani. Naime, čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14., 110/15. i 14/19., dalje: ZZP/14), propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ovoga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a čl. 502.c ZPP-a koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe, propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, navedene odredbe ZZP/14 i ZPP-a propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa. Stoga je pravilan stav prvostupanjskog suda da prethodno navedena pravomoćna odluka Trgovačkog suda u Zagrebu donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sud u ovom parničnom postupku glede ništetnosti valutne klauzule i ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.
14. S obzirom na direktni učinak presude u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, a imajući u vidu sadržaj točke 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja glasi: „Utvrđuje se da je četvrtotužena R. A. d.d. u razdoblju od 01.01.2004.godine do 31.12.2008.godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak , a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora četvrtotužena R. A. d.d. kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time četvrtotužena R. A. d.d postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 01.01.2004.godine do 06.08.2007.godine i to člancima 81., 82 .i 90., a od 07.08.2007.godine do 31.12.2008.godine, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 ) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima, te da je u razdoblju od 10.09.2003.godine do 31.12.2008.godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom četvrtotužene R. A. d.d. i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora četvrtotužena R. A. d.d. kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku četvrtotužene R. A. d.d. o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time četvrtotužena R. A. d.d. postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 10.09.2003. godine do 06.08.2007.godine i to člancima 81., 82. i 90., a od 07.08.2007. godine pa nadalje , protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima“, ništetne su odredbe čl. 2. i 7. predmetnog ugovora o kreditu, koje sadrže valutnu klauzulu odnosno odredbu o promjenjivom kamatnoj stopi na temelju jednostrane odluke tuženika, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, s time da, suprotno žalbenim navodima, s obzirom na direktan učinak presude donesene u kolektivnom sporu nije bilo potrebe u tom pravcu provoditi dokazni postupak.
14.1. Stoga su bez utjecaja na pravilnost pobijane presude žalbeni navodi kojima se tvrdi suprotno od onoga što je posljedica direktnog učinka odluke u sporu za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.
15. Nadalje, suprotno žalbenim navodima, pravilan je stav prvostupanjskog suda da tužiteljici, s obzirom na djelomičnu ništetnost predmetnog ugovora o kreditu, pozivom na čl. 323. st. 1. u svezi s čl. 1111. st. 1. ZOO-a pripada pravo na povrat onoga što je isplatila na temelju ništetnih ugovornih odredbi, dakle pravo na povrat razlike između plaćene ugovorne kamate po promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovorne kamate obračunate po stopi ugovorenoj na dan sklapanja ugovora, odnosno razlike između plaćenih anuiteta obračunatih u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju CHF na dan plaćanja i anuiteta obračunatih prema tečaju CHF na dan prijenosa kredita u otplatu, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je obvezao tuženika na isplatu utuženih iznosa tužitelju, visinu kojih je pravilno utvrdio na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka.
15.1. Žalbeni navodi kojima tuženik osporava visinu dosuđene razlike, pozivajući se da između stranaka nije ugovorena fiksna kamatna stopa pa da je izračun razlike
jer je
pogrešno sačinjen prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi, nisu osnovani, izostao zakoniti mehanizam promjenjive kamatne stope od početno ugovorene pa se na ugovorni odnos između tužiteljice i tuženika primjenjuje početno ugovorena kamatna stopa.
16. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud, primijenio materijalno pravo čl. 1115. ZOO-a kada je obvezao tuženika na plaćanje zateznih kamata od dospijeća svake pojedine mjesečne razlike pa do isplate. Žalbeni navodi kojima tuženik osporava tijek dosuđene zatezne kamate uz tvrdnju da je pošteni stjecatelj pa da tužitelju pozivom na čl. 1115. ZOO-a na dosuđeni iznos pripadaju kamate samo od podnošenja tužbe, To iz razloga jer je tuženik utuženi iznos primio na temelju ništetnih nisu osnovani.
ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, dakle bez valjane pravne osnove, pa se isti ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa.
17. Vezano za prigovor zastare, pravilno je prvostupanjski sud, suprotno žalbenim navodima, primijenio materijalno prilikom kada je taj prigovor odbio kao neosnovan.
Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Naime, prema pravnom shvaćanju
Hrvatske zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora ustanovljena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a, odnosno čl. 104. st. 1. Zakon o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 197/95., 71/96., 91/96., 112/99. i 88/01., dalje: ZOO/91). U konkretnom slučaju, sukladno navedenom pravnom shvaćanju, a imajući u vidu vrijeme podnošenja tužbe 11. lipnja 2019., tražbina tužiteljice nije u zastari s obzirom da od pravomoćnosti presude donesene povodom kolektivne tužbe 13. lipnja 2014. (u odnosu na promjenjivu kamatnu stopu) odnosno 14. lipnja 2018. (u odnosu na valutnu klauzulu) pa do podnošenja tužbe 31. svibnja 2019. nije protekao petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a za zastaru novčane tražbine tužiteljice pa je pravilan stav prvostupanjskog sud o neosnovanosti prigovora zastare.
18. Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 154. st. 5. ZPP-a , s obzirom da tužiteljica u sporu nije uspjela samo s razmjerno neznatnim dijelom tužbenog zahtjeva, zbog kojeg nisu nastali posebni troškovi.
18.1. Međutim, osnovano tuženik osporava visinu dosuđenog troška za sastav podneska od 12. listopada 2020., jer se suprotno stavu prvostupanjskog suda, s obzirom na sadržaj podneska, ne radi o obrazloženom podnesku iz Tbr.8.toč.1. Tarife, već ostalom podnesku iz Tbr.8.toč.3. Tarife pa tužiteljici za sastav istog pripada naknada u iznosu od 250,00 kn sa pripadajućim PDV-om od 62,50 kn. U preostalom dijelu prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim navodima, trošak tužiteljice pravilno odmjerio u skladu s čl. 155. ZPP-a i Tarifom.
19. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika, kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. izreke, osim u dijelu kojim je tužiteljici dosuđen iznos od 0,02 kn (točka I.2. izreke) te u odluci o troškovima postupka iz točke III. izreke do iznosa od 10.002,50 kn, kao u točki I. izreke ove presude, dok je djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika u preostalom dijelu točke I.2. izreke primjenom čl. 369. st. 5. ZPP-a valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu, kao u točki II. izreke ove presude. U preostalom dijelu odluke o troškovima postupka iz točke III. izreke za iznos od 937,50 kn valjalo je primjenom čl. 373. ZPP-a uvažiti žalbu tuženika i preinačiti prvostupanjsku presudu, kao u točki III. izreke ove presude.
20. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka pozivom na čl. 154. st. 5. ZPP-a ukazuje se neosnovanim, budući da je tuženik uspio sa žalbom u razmjerno neznatnom dijelu, u vezi kojeg nisu nastali posebni troškovi, slijedom čega je odlučeno kao u točki IV. izreke ove presude.
21. Žalbu tuženika u odnosu na odbijajući dio prvostupanjske presude (točka II. izreke) valjalo je primjenom čl. 367. st. 1. u vezi s čl. 358. st. 3. ZPP-a odbaciti kao nedopuštenu, kao u izreci ovog rješenja.
U Rijeci 20. travnja 2022.
Predsjednica vijeća
Milena Vukelić-Margan