Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 47 Gž-3744/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Marijana Vugića predsjednika vijeća, Renate Đaković Vranković članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vande Senta članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NK L., OIB:…, Z., kojeg zastupa punomoćnica V. P. M., odvjetnica u Z., protiv tuženika D. Š., OIB:…, nepoznatog prebivališta i boravišta, kojeg zastupa privremeni zastupnik M. S., odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv djela presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4102/16-85 od 20. listopada 2021., u sjednici vijeća održanoj 6. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika D. Š. kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4102/16-85 od 20. listopada 2021. u pobijanom dijelu u točkama I., III., IV. i V. izreke.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu zatraženih troškova nastalih u povodu pravnog lijeka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 157.278,80 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. lipnja 2016. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev za isplatom zateznih kamata koje na dosuđeni iznos teku od 22. siječnja 2016. do 27. lipnja 2016.

III. Utvrđuje se da ne postoji tuženikovo potraživanje istaknuto radi prebijanja.

IV. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju parnične troškove u iznosu 45.155,40 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. listopada 2021. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve to u roku 15 dana.

V. Odbija zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova.“

2. Protiv ove presude žalbu je podnio tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže prvostupanjsku presudu ukinuti i tužbu odbaciti, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovni postupak. Potražuje naknadu troška za sastav žalbe u iznosu od ukupno 6.953,13kn.

3. Žalba tuženika je neosnovana.

4. Prema odredbi čl. 365. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

5. Tuženik u žalbi navodi da pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti, ali iz sadržaja žalbe proizlazi da tuženik pobija presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu i za zahtjev za naknadu parničnog troška te u dijelu kojim je utvrđeno da ne postoji tuženikovo potraživanje istaknuto radi prijeboja, pa je ovaj sud, sukladno odredbi čl. 365. st. 1. ZPP, uzeo da tuženik pobija prvostupanjsku presudu u točkama I., III., IV. i V. izreke.

6. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 157.278,80 kn, a tužitelj zahtjev za isplatu temelji na tvrdnjama da je tuženiku pozajmljivao novac u razdoblju od 3. rujna 2013. do 8. rujna 2014. te mu je tuženik ostao dužan utuženi iznos koji se sastoji od nevraćene glavnice u iznosu od 147.156,40 kn i iznosa od 10.122,40 kn na ime ugovorene kamate, pri čemu tužitelj tvrdi da je visina duga utvrđena u Zapisniku o raskidu ugovora sastavljenom 18. siječnja 2016.

7. Prvostupanjski sud je postupku koji je prethodio ovom žalbenom postupku u bitnome utvrdio:

- da je tuženik potpisao Zapisnik o raskidu ugovora koji je sastavljen 18. siječnja 2016. (dalje: Zapisnik) kojim se raskida Profesionalni ugovor zaključen između tužitelja i tuženika te je u Zapisniku utvrđeno da postoji potraživanje tužitelja prema tuženiku na osnovu pozajmica u iznosu 157.278,80 kuna,

- da je tužitelj u osam navrata pozajmio tuženiku ukupno iznos od 167.000,00 kn uz ugovorenu kamatu od 4% godišnje, a u kojim pozajmnicama su bili navedeni rokovi dospijeća,

- da je tuženik dio pozajmnica vratio uplatom na račun tužitelja te prijebojem prema Izjavi o prijeboju od 20. travnja 2015.,

- da je tuženiku kao profesionalnom igraču, tužitelj redovito isplaćivao mjesečne naknade i premije sukladno sklopljenom Ugovoru o profesionalnom igranju u razdoblju od kolovoza 2013. do kolovoza 2015., a nakon toga je tuženiku daljnje naknade isplaćivao GNK D. na temelju Sporazuma o ustupanju igrača koji je sklopljen 31. kolovoza 2015. između GNK D., tuženika, tužitelja, H. n. s. i Z. n. s.,

- da su 18. siječnja 2016. tuženik i GNK D. sklopili Ugovor o transferu tuženika.

8. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da su stranke imale sklopljene ugovore o zajmu u smislu odredbe čl. 499. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/2021 – dalje: ZOO) te je tuženik potpisom Zapisnika priznao iznos potraživanja tužitelja u iznosu od 157.278,80 kn, a koji iznos tuženiku nakon potpisivanja Zapisnika nije vratio, zbog čega je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim, pa obzirom na to da Zapisnikom nije ugovoren rok vraćanja, sud je primjenom odredbe čl. 183. st. 2. ZPP dosudio pripadajuću zateznu kamatu od dana podnošenja tužbe u ovom postupku 28. lipnja 2016.

8.1. Istaknuti prigovor apsolutne sudske nadležnosti prvostupanjski sud je odbio pozivajući se na odredbu čl. 2. Poslovnika o radu Arbitražnog suda Hrvatskog nogometnog saveza ocjenjujući da se u ovom postupku radi o sporu za vraćanje pozajmljenog iznosa koji nije vezan uz statusna pitanja tužitelja kao kluba i tuženika kao igrača.

8.3. U odnosu na istaknuti prigovor radi prebijanja, prvostupanjski sud je polazeći od utvrđenja da je tužitelj imao obvezu plaćati tuženiku naknadu za igranje u razdoblju od kolovoza 2013. do kolovoza 2015. koju je u cijelosti ispunio i da tuženik nije određeno istaknuo visinu istaknutog prigovora radi prebijanja, utvrdio da ne postoji tuženikovo potraživanje istaknuto radi prebijanja.

9. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi samoj sebi niti razlozima presude, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama za presuđenje, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, pa se nije ostvarila bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju tuženik ističe u žalbi, a nisu se ostvarile niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

10. Tuženik u žalbi ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2. ZPP u vezi čl. 16. ZPP smatrajući da je za ovaj postupak nadležan Arbitražni sud H. n. s.

10.1. Nadležnost Arbitražnog suda HNS određena je čl. 3. Pravilnika o radu Arbitražnog suda H. n. s. (https://hns-cff.hr/) prema kojem je taj sud nadležan za:

- rješavanje sukoba interesa i statusnih pitanja trenera i igrača i u vezi s tim imovinskih sporova koji nastaju između pojedinih subjekata H. n. s. (u daljnjem tekstu: HNS),

- odlučivanje u sporovima koji nastaju između pojedinih članova HNS, igrača, trenera i drugih pripadnika nogometne organizacije u vezi nogometnog sporta na području Republike Hrvatske,

- ocjenjivanje zakonitosti konačnih odluka o pravima, obvezama i odgovornostima iz odnosa koji se ostvaruju u HNS-u i nogometnom sportu u Republici Hrvatskoj.

10.2. Tuženik je tijekom postupka isticao, a ponavlja u žalbi, da postoji očita povezanost između navodnih pozajmnica i statusa tuženika kao igrača NK L. Pritom točno tuženik navodi da tužitelj nije kreditna institucija, ali to ne znači da je tužitelju zabranjeno pozajmljivati (predati) određeni iznos novca. Nadalje, da se radi o obveznopravnom odnosu između stranaka koji nije u vezi sa statusom tuženika kao igrača, ne utječe niti okolnost da je predmetno potraživanje navedeno u Zapisniku o raskidu Ugovora o profesionalnom igranju od 19. kolovoza 2013. pri čemu je proizvoljna i ničime argumentirana konstrukcija tuženika da uobičajena praksa kluba da pozajmljuje igračima novac ukazuje da se radi o odnosu igrača i kluba u vezi statusa igrača u klubu.

10.3. Dakle, po ocjeni ovog suda tuženik ne navodi nikakve konkretne okolnosti da bi se radilo o tražbini koja je u vezi s njegovim statusom kao profesionalnim igračem u klubu, već samo paušalno ističe da postoji očita povezanost, pa obzirom na to da je tuženik kao profesionalni igrač s tužiteljem 19. kolovoza 2013. sklopio Ugovor o profesionalnom igranju sukladno važećim zakonskim (Zakon o sportu) i podzakonskim odredbama (Statut HNS-a, Pravilnik o statusu igrača HNS-a) kojim je definirane obveze ugovornih strana, pa je tako, između ostalog, ugovorom definiran bruto iznos mjesečne naknade za ugovorene usluge koje je Igrač dužan izvršavati prema Klubu, time da će za te izvršene usluge iz ugovora Igrač ispostavljati Klubu račun za svaki mjesec, a navedeni račun Klub se obvezuje platiti u roku od 15 dana, pri čemu je utvrđeno da je tužitelj prema tuženiku ispunjavao sve obaveze iz tog ugovora, navodi tuženika kojima osporava sudsku nadležnost u ovom postupku su neosnovani. Tužitelj je u konkretnom slučaju podnio tužbu radi isplate određenog iznosa koji je pozajmio tuženiku, a koji tuženik nije vratio tužitelju, zbog čega se ne radi o sporu iz Ugovora o profesionalnom igranju u vezi tužiteljevog statusa, već se radi imovinskom sporu u sudskoj nadležnosti sukladno odredbi čl. 1. ZPP.

10.4. Slijedom navedenog pravilno je prvostupanjski sud odbio prigovor apsolutne sudske nenadležnosti zbog čega je neosnovan istaknuti žalbeni razlog iz čl. 354. st. 2. toč. 2. ZPP.

11. Tuženik u žalbi ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 260. ZPP navodeći da sudski vještak dani nalaz i mišljenje nije jasno i potpuno obrazložio. 11.1. Sudski vještak je u nalazu i mišljenju dao analize spornog i nespornog materijala te komparacijom tih materijala utvrdio sličnosti u općem, grafičkom izgledu potpisa, stanju ispisanosti rukopisa, ritmu i dinamici pisanja, načinu oblikovanja i formiranju slova, te utvrdio da relevantne razlike nisu utvrđene, da bi u očitovanju na prigovore tuženika ostao pri danom nalazu i mišljenju te u bitnome naveo „… da su, kako dostavljeni sporni, tako i dostavljeni nesporni potpisi, definirani prirodnim i spontanim grafičkim izrazom skriptera, te su tako prirodno varijabilni. Navedeno podrazumijeva da oblici grafema jesu strukturalno isti, ali nisu i ne trebaju biti grafometrijski (fizički) istovjetni.“

11.2. Po ocjeni ovog suda, suprotno shvaćanju tuženika, sudski vještak je navedenim očitovanjem potpuno odgovorio na prigovore tuženika, pa su žalbeni navodi kojima tuženik neosnovano ustraje na prigovorima na provedeno vještačenje, neosnovani.

12. Neosnovano tuženik ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 106.a. st. 5. i 6. ZPP navodeći da sudski vještak svoje podneske nije dostavio u elektroničkom obliku.

12.1. Odredbe čl. 106.a. st. 5. i 6. ZPP glasi:

(5) Iznimno od stavka 1. ovoga članka državna tijela, državno odvjetništvo, odvjetnici, javni bilježnici, sudski vještaci, sudski procjenitelji, sudski tumači, stečajni upravitelji, povjerenici te pravne osobe uvijek su dužni podneske podnositi u elektroničkom obliku.

(6) Ako osoba iz stavka 5. ovoga članka podnesak ne podnese u elektroničkom obliku, sud će podnositelju naložiti da u roku od osam dana podnesak dostavi u elektroničkom obliku. Ako podnositelj ne dostavi podnesak u elektroničkom obliku u određenom roku, smatrat će se da je podnesak povučen.

12.2. Osnovano tuženik u žalbi navodi da sudski vještak M. K. pisana očitovanja na nalaz i mišljenje nije podnio sukladno odredbi čl. 106.a. st. 5. ZPP. Iz spisa proizlazi da sud nije postupio sukladno citiranoj odredbi čl. 106.a. st. 6. ZPP i naložio sudskom vještaku da dostavi podneske u elektroničkom obliku.

12.3. U takvoj činjeničnoj situaciji kada podnesak s očitovanjem na primjedbe tuženika nije dostavljen u elektroničkom obliku, a prvostupanjski sud nije naložio sudskom vještaku taj podnesak dostaviti u elektroničkom obliku, tada se okolnost da sudski vještak nije dostavio podnesak na zakonom propisani način ne može ocijeniti u smislu odredbe čl. 106.a. st. 6. ZPP, odnosno da se smatra da je isti povučen, kako to pogrešno tuženik tumači u žalbi.

13. Tuženik neosnovano osporava utvrđeno činjenično stanje u odnosu na istaknuti prigovor radi prebijanja, jer je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP valjano utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

13.1. S obzirom na to da tuženik tijekom postupka ističući prigovor radi prebijanja nije naveo koji iznos potražuje od tužitelja, a da je tužitelj dokazao da je ispunio svoje obveze prema tuženiku za naknadu za igranje, žalbenim navodima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane presude u tom dijelu.

14. Odluka o troškovima postupka sadržana u točki IV. i V. izreke prvostupanjske presude je pravilna i zakonita jer je prvostupanjski sud o troškovima postupka odlučio pravilnom primjenom odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP te 85. st. 3. ZPP, a tuženik u žalbi ne navodi nikakve konkretne razloge zbog kojih bi odluka o troškovima postupka bila pogrešna i nezakonita.

15. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

16. Odluka o zahtjevu tuženika za naknadu zatraženih troškova za sastav žalbe donesena je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP u vezi odredbe čl. 154. st. 1. ZPP.

U Zagrebu 6. travnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić, v.r.