Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-2034/2021
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. L. V., zbog prekršaja iz čl. 13. i čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine, broj 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94) te čl. 29. toč. 1. Zakona o osobnoj iskaznici (Narodne novine, broj 62/15), odlučujući o žalbi Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Vis, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Visu, broj: 1. Pp J- 3607/2018-43 od 18. prosinca 2020., na sjednici vijeća održanoj 6. travnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I. U povodu žalbe tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Vis, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda pod 2) izreke, na način da se izriče:
Na temelju čl. 181. toč. 5. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18, dalje u tekstu: PZ), odbija se optužba protiv okr. L. V. (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi) zbog prekršaja iz čl. 29. toč.
1. Zakona o osobnoj iskaznici.
II. Uslijed odluke pod t. I, žalba tužitelja u tom dijelu je bespredmetna.
III. U ostalom dijelu, odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te potvrđuje prvostupanjska presuda u pobijanom, a nepreinačenom dijelu.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom okr. L. V. je na temelju odredbe čl. 182. t. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18, dalje u tekstu: PZ), oslobođena od optužbe zbog prekršaja iz čl. 13. i čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanih pod 1. izreke pobijane presude, s obrazloženjem da nisu ostvarena zakonska obilježja navedenih prekršaja te je odlučeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
2. Protiv te presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu ne navodeći žalbene osnove, ali sadržajno pobijajući presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, uz prijedlog da se žalba usvoji, pobijana presuda preinači, a okrivljenica proglasi krivom za terećene prekršaje.
3. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je po službenoj dužnosti utvrđeno da su povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenice u odnosu na prekršaj iz čl. 29. t. 1. Zakona o osobnoj iskaznici, dok ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija ostali dio prvostupanjske presude.
4. Ispitujući prvostupanjsku presudu po služenoj dužnosti, ovaj sud je utvrdio da se protiv okr. L. V. zbog prekršaja iz čl. 29. t. 1. Zakona o osobnoj iskaznici prekršajni postupak više ne može voditi jer je proteklo više od tri godine od vremena kada je prema optužnom prijedlogu prekršaj počinjen (8. kolovoza 2018.) pa je u smislu čl. 13. st. 2. PZ-a nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Naime, odredbom čl. 13. st. 2. PZ-a propisano je: „Prekršajni progon zastarijeva nakon tri godine za prekršaje za koje je ovlašteni tužitelj obvezan izdati prekršajni nalog“. Odredbom čl. 239. st. 1. t. 2. PZ-a, propisano je da je ovlašteni tužitelj obavezan izdati prekršajni nalog, između ostalog, i za prekršaj propisan zakonom za koji je kao kazna propisana samo novčana kazna do 5.000,00 kuna za fizičku osobu.
6. Slijedom navedenog, a imajući u vidu visinu propisane novčane kazne za prekršaj za koji je okr. L. V. proglašena krivom u t. 2. prvostupanjske presude (zakonom točno utvrđeni iznos od 200,00, kuna), očigledno je da se radi o prekršaju za koji je ovlašteni tužitelj, prema izričitoj odredbi čl. 239. st. 1. t. 2. PZ-a, bio dužan izdati obavezni prekršajni nalog, a podnošenje optužnog prijedloga umjesto izdavanja prekršajnog naloga od strane tužitelja za prekršaj iz čl. 29. t. 1. Zakona o osobnoj iskaznici, ne utječe na režim zastare prekršajnog progona propisan odredbom čl. 13. PZ-a, koja se ima primijeniti kao opći propis, a prema kojoj prekršajni progon u konkretnom slučaju zastarijeva nakon tri godine.
7. Stoga je povodom žalbe tužitelja, a po službenoj dužnosti, na temelju čl. 181. t. 5. PZ-a, trebalo preinačiti pobijanu presudu i odbiti optužbu protiv okr. L. V. za prekršaj iz čl. 29. t. 1. Zakona o osobnoj iskaznici, zbog čega je žalba tužitelja u odnosu na taj prekršaj bespredmetna.
8. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, tužitelj u žalbi ističe da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da okrivljenica svojim ponašanjem nije ostvarila zakonska obilježja prekršaja iz čl. čl. 13. i čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, budući da je, prema mišljenju tužitelja, i sama iskazala da je pristupila policijskim službenicima i obratila im se na način kojim ih je omalovažavala prilikom vršenja njihove službe i u tome bila ustrajna te odbila postupati po zakonitim naređenjima istih.
9. Naime, ovaj sud je ocijenio da je ispravno prvostupanjski sud utvrdio da u dijelu činjeničnog opisa prekršaja, pravno opisanom kao prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, nisu konkretizirane radnje koje bi predstavljale okrivljeničino remećenje javnog reda i mira vikom, svađom, tučom ili postupanjem na drugi način, zbog čega činjeničnom opisu nedostaju odlučne činjenice koje čine biće tog prekršaja. Nadalje, ponašanje okrivljenice kako je to opisano u dijelu činjeničnog opisa prekršaja, a koje se sastojalo u obraćanju policijskim službenicima, prilikom njihovog utvrđivanja prometnog prekršaja, riječima: „Zašto policija zbog prometa nekome na kućnu adresu dolazi, ometate nas u obavljanju našeg posla, sram Vas može biti da nas ovako omalovažavate, zbog vas gudimo posao, dođite za 30 minuta i čekajte nas pored kombija“, i prema stavu ovog suda ne predstavlja radnju omalovažavanja policijskih službenika prilikom vršenja službe u smislu čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, već jedan oblik građanskog neposluha i iskazivanja neslaganja s postupanjem policijskih službenika koji, u konkretnom slučaju, ne prelazi granice uobičajeno prihvatljivog ponašanja.
9.1. Stoga je neosnovan žalbeni navod tužitelja da je opisanim ponašanjem i svojom upornošću u istome, okr. L. V. omalovažavala policijske službenike prilikom obavljanja njihove službe te prema stavu ovog suda takva ocjena tužitelja predstavlja njegov vrijednosni sud koji se ne može dokazivati niti utvrđivati budući da radnja okrivljenice po sadržaju riječi i ponašanju, očito nije negiranje vrijednosti koje imaju državna tijela i službene osobe.
10. Slijedom iznesenog, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se u ponašanjima okrivljenice nisu ostvarila zakonska obilježja prekršaja iz čl. 13. i čl. 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira te da ta djela za koje se okrivljenica optužuje i za koja se protiv nje vodi ovaj prekršajni postupak, nisu prekršaji pa je ispravno, pravilnom primjenom odredbe čl. 182. st. 1. t. 1. PZ-a, okrivljenicu za predmetna djela oslobodio od optužbe.
11. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 207. (t. I. izreke) i čl. 205. (t. III. izreke) PZ-a odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 6. travnja 2022.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Goranka Ratković, v.r.
Presuda i rješenje se dostavljaju Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, u 4 (četiri) otpravaka: za spis, okrivljenicu i tužitelja.
