Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Gž-276/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Miroslava Malacka i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I-okr. pravne osobe N.P. d.o.o. i II- okr. odgovorne osobe I. Š., zbog prekršaja iz članka 189. stavka 1. točke 4. i stavka 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (NN 167/03, 79/07, 80/11, 141/13, 127/14, 62/17, 96/18), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnijetoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu od 21. siječnja 2020., broj: 12. Pp G- 2215/2019, na sjednici vijeća održanoj 6. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e :

I. Odbija se kao neosnovana žalba I-okr. pravne osobe N. P. d.o.o. i II-okr. odgovorne osobe I. Š. i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona (NN 107/07,39/13,157/13,110/15,70/17,118/18), okrivljenici su obvezni naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 500,00 kn (petsto kuna) - svaki, u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu okrivljenici su proglašeni krivima i kažnjeni novčanim kaznama i to I-okr. pravna osoba novčanom kaznom u iznosu od 2.100,00 kn i II-okr. odgovorna osoba novčanom kaznom u iznosu od 450,00 kn, zbog prekršaja iz članka 189. stavka 1. točke 4. i stavka 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, činjenično opisanog u izreci pobijane presude.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 100,00 kn.

3. Protiv prvostupanjske presude okrivljenici su pravodobno podnijeli žalbu iz svih žalbenih razloga, navodeći u bitnom da je redovna kontrola koja je izvršena 25. rujna 2018. izvršena protupravno, jer je obavljena bez prisustva odgovorne osobe, a zapisnik koji se odnosi na navedenu kontrolu nije dostavljen odgovornoj osobi u društvu stoga se isti nije mogao očitovati na njega. Izdavanjem računa br. 165895- 0176 od strane ZAMP-a okrivljenici nikako nisu mogli neovlašteno javno priopćavati domaću glazbu, pa stoga isti nikako nisu moli počiniti prekršaj za koji ih se tereti jer nisu ispunjeni elementi bića ovoga prekršaja. Prvostupanjski sud navodi kako je obrana okrivljenika nelogična i neuvjerljiva, a iskaz svjedoka V. M., kontrolora ZAMP- a kao vjerodostojnom jer je isti iskazivao detaljno, jasno i određeno. Činjenica da je kontrolor ZAMP-a dao svoj iskaz na gore navedeni način ne umanjuje činjenicu da je isti izvršio kontrolu protivno zakonu te činjenicu kako zapisnik nije dostavio okrivljenicima kako bi se isti mogli očitovati na njega. Također se ističe činjenica kako je prvostupanjski sud za navedeni predmet bio mjesno nenadležan, jer sukladno Prekršajnom zakonu mjesno je nadležan sud na čijem je području prekršaj počinjen ili pokušan, a sud je bio dužan paziti na svoju stvarnu i mjesnu nadležnost te se trebao rješenjem proglasiti nenadležnim. Okrivljenici ističu, a što je vidljivo iz mail korespondencije između okrivljenika i ZAMP-a, kako je 9. travnja 2019. ZAMP-u upućena obavijest da je objekt u kojem je navodno prekršaj počinjen zatvoren već mjesecima i da objekt ne posluje od dana kada mu je istekao ugovor o najmu.

4. Žalitelji predlažu da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.

5. Žalba je neosnovana.

6. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da presudom nisu na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a na što Sud pazi po službenoj dužnosti, te je našao da je Općinski prekršajni sud u Zagrebu točno utvrdio činjenično stanja i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno pravno označio djelo.

7. Naime, prvostupanjski sud je na temelju iskaza svjedoka V. M., referenta HDS-a, imao valjane osnove zaključiti da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila sva bitna obilježja prekršaja iz članka 189. stavka 1. točke 4. i stavka 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima.

8. Potpuno pogrešno ističu žalitelji mjesnu nenadležnost prvostupanjskog suda koji je donio pobijanu presudu, budući je odredbom članka 98. stavka 2. Prekršajnog zakona propisano da zakonom se može odrediti općinski sud koji će odlučivati u određenoj vrsti prekršaja iz nadležnosti općinskih sudova s područja više općinskih sudova ili na području Republike Hrvatske, te je odredbom članka 2. stavka 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova (NN 67/18), propisana mjesna nadležnost Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu za postupanje u svim predmetima prekršajnopravne zaštite intelektualnog vlasništva. Isto tako prigovor mjesne nenadležnosti može se isticati samo do započinjanja postupka u smislu odredbe članka 102. stavka 2. Prekršajnog zakona.

9. Navodi žalitelja da je redovna kontrola koja je izvršena 25. rujna 2018. izvršena protupravno, jer je obavljena bez prisustva odgovorne osobe, a zapisnik koji se odnosi na navedenu kontrolu nije dostavljen odgovornoj osobi u društvu stoga se isti nije mogao očitovati na njega, te prvostupanjski sud navodi kako je obrana okrivljenika nelogična i neuvjerljiva, a iskaz svjedoka V. M., kontrolora ZAMP-a kao vjerodostojnom jer je isti iskazivao detaljno, jasno i određeno, te činjenica da je kontrolor ZAMP-a dao svoj iskaz na gore navedeni način ne umanjuje činjenicu da je isti izvršio kontrolu protivno zakonu te činjenicu kako zapisnik nije dostavio okrivljenicima kako bi se isti mogli očitovati na njega, kao i okrivljenici ističu, a što je vidljivo iz mail korespondencije između okrivljenika i ZAMP-a, kako je 9. travnja 2019. ZAMP-u upućena obavijest da je objekt u kojem je navodno prekršaj počinjen zatvoren već mjesecima i da objekt ne posluje od dana kada mu je istekao ugovor o najmu, neosnovani su.

10. Naime, kako nije posebno propisan postupak obavljanja kontrole javnog priopćavanja autorskih glazbenih djela od strane ovlaštene udruge za kolektivno ostvarivanje prava svih domaćih i stranih autora glazbenih djela, već se radi o internoj odluci ovlaštene udruge HDS-a o načinu provođenja kontrole te angažiranju referenata HDS-a koji će takve kontrole obavljati, to niti za zapisnik koji se sastavlja prilikom kontrole nisu propisana posebna pravila, pa niti da isti mora biti potpisan od strane okrivljenika niti dostavljen okrivljenicima, te u vezi s time neutemeljeno ističu žalitelji da je kontrola izvršena protivno zakonu.

11. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio iskaz svjedoka V. M., kao vjerodostojan, jer je isti detaljno i uvjerljivo svjedočio o provedenoj kontroli, dok navodi obrane okrivljenika kojima poriču počinjenje prekršaja, što ponavljaju i u žalbi, nisu uvjerljivi, već proturječni e-mailu koji su priložili u okviru pisane obrane, budući okrivljenici u navedenom e-mail od 9. travnja 2019. upućenom HDS-u navode da ne koriste uopće nikakvu glazbu od 30. rujna 2018., što se odnosi na razdoblje nakon počinjenja prekršaja, odnosno nakon 25. rujna 2018.

12. U vezi navoda žalitelja da izdavanjem računa br. xxxxxx od strane ZAMP-a okrivljenici nikako nisu mogli neovlašteno javno priopćavati domaću glazbu, pa stoga isti nikako nisu moli počiniti prekršaj za koji ih se tereti jer nisu ispunjeni elementi bića ovoga prekršaja, ističe se da sud u prekršajnom postupku nije ovlašten ulaziti u način izdavanja odobrenja od strane HDS-a, a prema navodima referenta HDS-a, okrivljenici nisu imali izdano odobrenje za javno priopćavanje glazbe za kritično razdoblje.

13. Imajući u vidu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i pravnu oznaku djela, ovaj Sud je našao da su izrečene novčane kazne okrivljenicima za navedeno djelo u granicama zakona i da su primjerene težini djela, stupnju odgovornosti okrivljenika i u skladu s ostalim okolnostima odlučnim za odmjeravanje kazne, te iste nisu prestroge, time više što su novčane kazne ublažene znatno ispod zakonom propisanih minimuma.

14. Kako je odredbom članka 138. stavka 2. točke 3. podtočke c) Prekršajnog zakona propisano da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. i 5. Prekršajnog zakona, obvezan svaki okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

15. Iz navedenih razloga, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, valjalo je žalbu okrivljenika odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi.

U Zagrebu 6. travnja 2022.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Diana Pavlečić v.r.

Mario Soljačić v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.