Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Poslovni broj Kž I-

Osijek, Europska avenija 7

20/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Marija Kovača, kao predsjednika vijeća, te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Miroslava Jukića, članova vijeća, uz sudjelovanje Ane Mahmutović, zapisničara, u predmetu izvršavanja kazne zatvora prema os. M.S., JMBG ..., zbog kaznenog djela iz čl. 317. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03- odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11, 125/11, 143/12

– dalje u tekstu KZ/97), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja suca izvršenja Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Ik I-211/2002-36 od 7. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj 6. travnja 2022.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba os. M.S., kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Rješenjem suca izvršenja ovoga suda, poslovni broj Ik I-211/2002-36 od 7. veljače 2022., odbijen je zahtjev os. M.S. za obustavom izvršenja kazne zatvora izrečene presudom Županijskog suda u O., poslovni broj K-17/99-52 od 25. siječnja 2001.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio os. M.S., osobno, zbog povrede kaznenog zakona te zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da sudsko vijeće prihvati žalbu, te da predmet vrati na ponovno odlučivanje, podredno da pobijano rješenje preinači na način da obustavi izvršenje kazne zatvora.

3. Žalba os. M.S. nije osnovana.

4. Os. M.S. u žalbi navodi kako sudac izvršenja nije pravilno ispitao njegov "zahtjev za obustavu izvršenja kazne zatvora po presudi broj K-17/99" koji je podnio 19. listopada 2021., a s obzirom da ga je upravo sudac izvršenja dopisom od 11. travnja 2019. (str. 109 i 191 spisa) izvijestio kako će zastara izvršenja kazne, u odnosu na presudu Županijskog suda u O. broj K-17/99 od 25. siječnja 2001. kojom je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci zbog kaznenog djela iz čl. 317. st. 1. i 2. i dr. KZ/97, nastupiti 7. ožujka 2021., zbog čega je i podnio zahtjev za obustavom izvršenja te kazne, zbog nastupanja zastare 19. listopada 2021. (str. 189 spisa).

4.1. Takvim žalbenim navodima os. M.S. nije doveo u pitanje pravilnost utvrđenja suca izvršenja. Naime, nesporno je, a to i žalitelj (osuđenik) navodi u svojoj žalbi, da se trenutno nalazi na izdržavanju jedinstvene kazne zatvora u K.P.Z. F. po presudi Osnovnog suda u B. L., poslovni broj 71 0 K 248798 19 Kv 3. od 20. kolovoza 2019., u trajanju od 13 (trinaest) godina, a koja je presuda postala pravomoćna odlukom Okružnog suda u B. L., poslovni broj 71 0 K 248798 19 Kž 4. od 21. siječnja 2020., pri čemu iz dopisa Ministarstva pravde Republike Srpske proizlazi da je osuđenik lišen slobode 16. svibnja 2017., nakon čega se nalazi na izdržavanju kazne zatvora, a da redovni istek kazne po navedenoj presudi okvirno ističe 16. kolovoza 2024. godine. Također je nesporno da je Sud Bosne i Hercegovine rješenjem od 30. ožujka 2012. odobrio izručenje Republici Hrvatskoj os. M.S. radi izvršenja jedinstvene kazne zatvora u trajanju od 7 godina, koja mu je izrečena presudom Županijskog suda u O. poslovni broj K-17/99 od 25. siječnja 2001., a koja je postala pravomoćna 7. ožujka 2001.

4.2. Točno je, a kako to u svojoj žalbi navodi osuđenik, da se izrečena kazna zatvora zbog zastare ne može izvršiti kada od pravomoćne presude, kojom je izrečena kazna zatvora u trajanju duljem od pet godina, protekne dvadeset godina, a kako to propisuje odredba čl. 83. st. 1. KZ/11. Međutim, u konkretnoj situaciji to nije slučaj jer se os. M.S. nalazi na izdržavanju kazne zatvora, po pravomoćnoj presudi Osnovnog suda u B. L., poslovni broj 71 0 K 248798 19 Kv 3., a u tom slučaju primjenjuje se odredba čl. 84. st. 3. KZ/11 sukladno kojoj zastara izvršenja kazne ne teče za vrijeme izdržavanja kazne, tj. od 16. svibnja 2017. pa do očekivanog roka isteka izvršenja kazne - 16. kolovoza 2024. Stoga, zastara izvršenja kazne, u odnosu na kaznu zatvora po presudi Županijskog suda u O. (broj K-17/99), ne teče za navedeno vrijeme, dok se vrijeme od 7. ožujka 2001. pa sve do uhićenja osuđenika (16. svibnja 2017.), koje je proveo na slobodi, uračunava u zastarni rok od dvadeset godina.

4.3. Podredno se napominje da to što je sudac izvršenja pogrešno uputio os. M.S. da će zastara izvršenja jedinstvene kazne zatvora po presudi Županijskog suda u O. poslovni broj K-17/99 u trajanju od sedam godina, nastupiti 7. ožujka 2021., propustivši cijeniti odredbu čl. 84. st. 3. KZ/11, ne utječe na pravilnost ožalbenog rješenja.

5. Slijedom iznesenog, budući da osuđenikovim žalbenim navodima nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, a ispitivanjem istog po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 494. ZKP/08, ovaj sud je utvrdio da je rješenje donijelo ovlašteno tijelo (sudac izvršenja), da nema postupovne povrede iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, kao i da na štetu osuđenika nije povrijeđen kazneni zakon, zbog čega je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Osijek, 6. travnja 2022.

Predsjednik vijeća

Mario Kovač, v.r.