Poslovni broj: Usž-4171/21-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Biserke Kalauz, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja B. C., Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi nepripadne isplate prijevremene starosne mirovine, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3563/2020-6 od 22. rujna 2021., na sjednici vijeća održanoj 6. travnja 2022.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3563/2020-6 od 22. rujna 2021.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-02/20-01/03188617212, URBROJ:341-99-05/3-20-001083 od 19. studenoga 2020. (točka I. izreke presude). Točkom II izreke presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.
2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Z., KLASA: 140-02/19-01, URBROJ:341-25-05/3-19-286 od 20. studenoga 2019., kojim se u točki I izreke, tužitelju utvrđuje nepripadna isplata prijevremene starosne mirovine za razdoblje od 1. travnja 2013. do 31. ožujka 2016. u svoti od ukupno 2.819,98. kn. Prema točki II izreke rješenja tužitelj je obvezan navedenu svotu nepripadno isplaćenih mirovinskim primanja uplatiti u roku od 15 dana računajući od dana primitka ovog rješenja, u korist žiro računa Državnog proračuna , navedeno u Uputi za plaćanje nepripadno isplaćenih mirovinskih primanja u prilog ovog rješenja.
3. Tužitelj žalbom osporava presudu prvostupanjskog suda radi povrede pravila sudskog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da sud nije imao osnove presudu donijeti bez održavanja rasprave jer su činjenice sporne. Naime, da iz predmeta proizlazi da osporava utvrđenja iz rješenja javnopravnih tijela da bi bio dužan platiti bez osnove stečeni iznos mirovine, odnosno vratiti predmetni iznos od 2.819,98 kuna jer nije primio nepripadnu korist. Ponavlja da sud nije mogao presudu donijeti bez rasprave, te da presuda nije obrazložena sukladno članku 60. Zakona o upravnim sporovima. Ističe da sud nije odlučio o dokaznom prijedlogu vještačenja na okolnosti visine plaće i duljine trajanja efektivnog radnog staža i konačnog iznosa mirovine. Smatra da je za pravilno rješavanje pitanja nepripadne koristi bilo potrebno utvrditi iznos mirovine, Ističe da je zakinut za iznos mirovine zbog neobračunavanja vrijednosti bodova, uzimanje manje osnovice plaće od one koja proizlazi iz poreznih kartica, neobračunavanjem čitavog vremena staža i drugim propustima. Navodi da ga je prvostupanjsko javnopravno tijelo pri donošenju rješenja od 6. lipnja 2013. trebalo upozoriti da koristi pravo ulaganja žalbe na nepravedno obračunatu mirovinu i kakvo to značenje može imati za njega. Ističe da se u rješenju od 20. studenoga 2019. navodi ukupni iznos nepripadne isplate od 2.819,98 kn, a u rješenju od 19. studenoga 2020 iznos od 2.947,14 kn, pa smatra da je sud propustio utvrditi da je time došlo do reformatio in peius donošenjem rješenja od 19. studenoga 2020. Predlaže poništiti presudu prvostupanjskog suda, te usvojiti tužbeni zahtjev.
4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu, iako je uredno pozvan.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporavanu presudu u granicama žalbenih razloga sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. - ZUS), Sud žalbene navode tužitelj ocjenjuje neosnovanim.
7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza, te imajući na umu relevantne propise naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev . Presuda je obrazložena sukladno članku 60. stavku 4. ZUS-a.
8. Naime, osporavanim rješenjem tuženika od 19. studenoga 2020. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Područne službe u Z. od 20. studenoga 2019., kojim rješenjem se u točki I. izreke tužitelju utvrđuje nepripadna isplata prijevremene starosne mirovine za razdoblje od 1. travnja 2013. do 31. ožujka 2016. u svoti od ukupno 2.819,98. kn. Dakle, nepripadna isplata starosne mirovine utvrđena je za razdoblje od 1. travnja 2013. ,od kada je prvostupanjskim rješenjem od 6. lipnja 2013. tužitelju priznato pravo na prijevremenu starosnu mirovinu u svoti od 3.416,01 kn , do 31. ožujka 2016. , kada je prvostupanjskim rješenjem od 20. travnja 2016. (donesenim u izvršenju drugostupanjskog rješenja od 26. studenoga 2013.) tužitelju priznato pravo na prijevremenu starosnu mirovinu od 1. travnja 2013. u svoti od 3.334,97 kn. Prvostupanjskim rješenjem od 1. prosinca 2018. ( donesenim u izvršenju drugostupanjskog rješenja od 19. travnja 2018.) također je tužitelju priznato pravo na prijevremenu starosnu mirovinu od 1. travnja 2013. u svoti od 3.334,97 kn. Rješenjem drugostupanjskog javnopravnog tijela od 25. travnja 2019. žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja od 1. prosinca 2018. je odbijena, a tužitelj nije koristio daljnji pravni lijek odnosno nije podnio tužbu nadležnom upravnom sudu protiv navedenog drugostupanjskog rješenja.
9. Prema članku 166. stavku 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16. 18/18. , 62/18. 115/18. i 102/19. – ZOMO) , osoba koja primi mirovinu ili neko drugo primanje iz mirovinskog osiguranja koje joj ne pripada dužna ga je vratiti Zavodu zbog stjecanja bez osnove. Stavkom 2. točkom 2. članka 166. ZOMO-a propisano je da obveza vraćanja davanja stečenog bez osnove ( u daljnjem tekstu: nepripadna isplata) postoji kada je mirovina ili drugo primanje isplaćeno u većoj svoti od pripadajuće.
10. Kako je tužitelju u navedenom razdoblju mirovina isplaćivana u većoj svoti od pripadajuće, postoji pravna osnova za utvrđivanje nepripadne isplate mirovinskih primanja stečenih bez osnove , prema članku 166. stavku 2. ZOMO-a. U smislu članka 166. ZOMO-a, za utvrđivanje nepripadne isplate nije odlučno postojanje eventualne krivnje, pa na utvrđivanje stjecanja bez osnove sukladno tom članku nije od utjecaja činjenica što tužitelj svojim postupanjem (izjavljivanjem žalbi na rješenja o priznavanju prava na mirovinu) nije pridonio isplati mirovinskih primanja u većem iznosu, odnosno što je ranije utvrđeni veći iznos mirovine primao u dobroj vjeri. Navedenom zakonskom odredbom zadržano je pravo tražiti povrat isplaćenog primanja.
11. Imajući na umu sve podatke spisa i obrazloženje prvostupanjske presude, u konkretnom slučaju sud je mogao presudu donijeti bez održavanja rasprave. Uvidom u tužbu ovaj Sud ne nalazi prijedlog za vještačenje, koji se navodi u žalbi. Prvostupanjski je sud obrazložio da je tužitelj imao mogućnost rješenje tuženika od 25. travnja 2019. osporavati tužbom pred upravnim sudom što je propustio učiniti, pa se pravilnost i zakonitost prava na mirovinu s pripadajućim iznosom mirovine ne može preispitati u ovom postupku radi utvrđivanja nepripadne isplate mirovine. Sud je u presudi već odgovorio da u upravnom postupku nije povrijeđeno načelo zabrane reformatio in peius. Osim toga, netočni su navodi žalbe da se u rješenju od 20. studenoga 2019. navodi ukupni iznos nepripadne isplate od 2.819,98 kn, a u rješenju od 19. studenoga 2020. iznos od 2.947,14 kn, jer to ne proizlazi iz navedenih rješenja priloženih uz tužbu, ni spisu predmeta.
12. Tužitelj razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost osporavane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica, te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao.
13. Trebalo je stoga, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 6. travnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Gordana Marušić-Babić
