Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 6 Gž-103/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Franke Zenić, predsjednice vijeća, Igora Delina, člana vijeća i suca izvjestitelja te Marine Tante, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz O., …, OIB: …, koga zastupaju punomoćnici-odvjetnici u O. d. P. J. i M. J. j.t.d., O., …, protiv tuženika B. K. d.o.o., Z., …, OIB: …., koga zastupa predsjednica uprave T. M. P., a ovu punomoćnici- odvjetnici u O. d. Z. i p.i d.o.o., O., …, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P- 346/2021-6 od 23. studenoga 2021., u sjednici održanoj 6. travnja 2022.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-346/2021-6 od 23. studenoga 2021. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, s tim da će se o troškovima postupka u povodu žalbe tuženika odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom je suđeno:

"I. Proglašava se nedopuštenom ovrha, odnosno pljenidba i prijenos novčanih sredstava tužitelja M. M. iz O., …, OIB: … pokrenuta temeljem zahtjeva za izravnu naplatu novčane tražbine pred F. a. od dana 01. kolovoza 2019. godine, a kojim se zahtjeva izravna naplata novčane tražbine na temelju zadužnice javnog bilježnika Z. P. M.iz O. pod poslovnim brojem OV-24666/2007 od 22.11.2007. godine.

II. Nalaže se tuženiku B. K. d.o.o. iz Z., …, OIB:… isplatiti tužitelju M. M. iz O., …, OIB: … trošak parničnog postupka u iznosu od 3.931,32 kuna."

2. Protiv citirane presude tuženik je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Tvrdi da je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude. Potraživanje tuženika odnosi se na Ugovor o dugoročnom nenamjenskom kreditu od 22. studenoga 2007. koji je zaključen između H. p. b. d.d., Z. te K. Š. kao korisnika kredita i M. M. kao solidarnog jamca. Tužitelj je kao solidarni jamac izdao kreditoru predmetnu Izjavu o zapljeni računa sukladno odredbi čl. 7. Ugovora o kreditu. S obzirom da je predmetna Izjava izdana prije roka dospijeća tražbine, tuženik smatra da zastarni rok u konkretnom slučaju nije mogao početi teći prije dospijeća tražbine, a dospijećem tražbine ima se smatrati datum dospijeća posljednjeg anuiteta iz odredbe čl. 4. Ugovora o kreditu. Navedena Izjava sadrži izjavu obveznika da se na temelju nje može radi osiguranja dužne činidbe neposredno provesti prisilno izvršenje te da ista ima snagu ovršne javnobilježničke isprave s učincima pravomoćnog rješenja o ovrsi te se na nju primjenjuje desetogodišnji zastarni rok Iz čl. 379. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Vjerovnik je aktivno poduzimao radnje radi naplate svoje tražbine pa je predmetnu Izjavu podnio na naplatu F. a. 20. veljače 2014., čime je u smislu čl. 241. Zakona o obveznim odnosima toga dana došlo do prekida zastare. Stupanjem na snagu Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima 4. kolovoza 2018. ovrhovoditelj je izgubio prednosni red naplate putem F. a., od kada je ponovno počela teći zastara koja je prekinuta 1. kolovoza 2019. kada je tuženik dostavio F. a. zahtjev za izravnu naplatu. Predlaže preinaku pobijane presude odbijanjem tužbenog zahtjeva tužitelja uz dosudu parničnog troška tuženiku, a podredno ukidanje presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, zahtijevajući i trošak žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj je osporio žalbene navode tuženika, ističući da tuženik nije ni pokušao dokazati kada je po njemu tražbina dospjela. Predlaže da se odbije žalba tuženika kao neosnovana i ovome naloži da naknadi tužitelju trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima tuženika, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13. i 70/19.; dalje ZPP) jer je izreka presude razumljiva, nije proturječna sama sebi i razlozima presude te se može ispitati.

5.1. Također, nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj sud po čl. 365. st. 2. toga Zakona pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom ovrhe pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava tužitelja pokrenute zahtjevom za izravnu naplatu novčane tražbine pred F. a. od 1. kolovoza 2019., kojim se zahtijeva izravna naplata novčane tražbine na temelju zadužnice javnog bilježnika Z. P. M. iz O. posl. br. OV- 24666/2007 od 22. studenoga 2007.

7. Na temelju činjeničnih utvrđenja:

- da je tužitelj izdao predniku tuženika H. p. b. d.d., Z. Izjavu o zapljeni računa posl. br. OV-24666/07 na iznos od 100.000,00 kn 22. studenoga 2007., na kojoj je ovjeren potpis tužitelja od strane javnog bilježnika Z. P. M.iz O.,

- da je prednik tuženika predmetnu Izjavu podnio na naplatu F.20. veljače 2014.,

- da je tuženik 1. kolovoza 2019. dostavio F. zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine u iznosu od 36.565,60 kn na temelju zadužnice javnog bilježnika Z.P. M. iz O. posl. br. OV-24666/2007 od 22. studenoga 2007.,

- da je povodom prijedloga ovršenika M. M. Općinski sud u Osijeku zaključkom od 9. ožujka 2021. uputio ovršenika, u ovom postupku tužitelja, da pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe odnosno izravne naplate pokrenute na temelju zahtjeva za izravnu naplatu od 1. kolovoza 2019., nedopuštenom,

prvostupanjski sud zaključuje da se kod zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika radi o tražbini koja zastarijeva u roku od 5 godina, sukladno odredbi čl. 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 78/15., 29/18. i 126/21.; dalje ZOO), pa kako je dospijeće vjerovnikove tražbine po zadužnici s danom 23. studenoga 2007., a prednik tuženika je predmetnu Izjavu podnio na naplatu F.20. veljače 2014., to je tražbina tuženika u zastari još od 23. studenoga 2012., slijedom čega je predmetnu ovrhu proglasio nedopuštenom.

8. Isprave na temelju kojih će F. provesti postupak izravne naplate su ovršna odluka domaćeg suda ili upravnog tijela s potvrdom ovršnosti, ovršna nagodba sklopljena pred domaćim sudom ili upravnim tijelom, ovršna nagodba postignuta u postupku mirnog rješenja spora na temelju čl. 186.a ZPP, zadužnica, bjanko zadužnica i dr.

8.1. U konkretnom slučaju radi se o izjavi o zapljeni računa koju je tužitelj iz ovog spora kao solidarni jamac iz Ugovora broj … o dugoročnom nenamjenskom kreditu klijentima banke (dalje Ugovor o kreditu) sklopljenog 22. studenoga 2007. između H. p. b. d.d., Z., kao kreditora, K. Š. kao korisnika kredita i M. M. kao solidarnog jamca, sastavio i ovjerio potpis 22. studenoga 2007. u skladu s odredbama tada važećeg Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04., 88/05., 121/05. i 67/08.; dalje OZ) i to u skladu s čl. 178. st. 1. i čl. 183. st. 1. i 2.

8.2. Odredbom čl. 178. st. 1. OZ propisano je da dužnik može javnobilježnički ovjerovljenom ispravom dati suglasnost da se radi naplate tražbine vjerovnika zaplijeni njegova plaća, odnosno drugo stalno novčano primanje, osim u dijelu u kojem je to primanje izuzeto od ovrhe (članak 149.). Isprava iz stavka 1. izdaje se u jednom primjerku, ima značenje pravnog posla iz članka 72. stavka 1. tog Zakona te pravni učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi (st. 2.).

8.3. Prema odredbi čl. 183. st. 1. OZ dužnik može ispravom na kojoj je javno ovjerovljen njegov potpis dati suglasnost da se radi naplate tražbine određenoga vjerovnika zaplijene svi računi koje ima kod banaka te da se novac s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno isplaćuje vjerovniku. Takva isprava izdaje se u jednom primjerku i ima učinak pravomoćnoga rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja radi naplate. Na ispravi iz stavka 1. toga članka ili u dodatnim ispravama uz tu ispravu, istodobno kad i dužnik ili naknadno, obvezu prema vjerovniku mogu preuzeti i druge osobe u svojstvu jamaca plataca, i to davanjem pisane izjave na kojoj je javno ovjerovljen njihov potpis, a koja je sadržajno ista s izjavom tuženika (st. 2.).

8.4. Razlika između ove dvije isprave je u tome što se na temelju suglasnosti o zapljeni može plijeniti plaća, mirovina ili drugo stalno ili povremeno novčano primanje, a zapljenom računa na temelju zadužnice novčana sredstva na svim računima kod poslovnih banaka ili pravnih osoba koje obavljaju poslove pravnog prometa.

9. Tek donošenjem Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 139/10.) zadužnica je poprimila oblik solemnizirane privatne isprave koja je izjednačena s javnobilježničkim aktom. Zadužnica donesena u skladu s odredbama OZ nije mogla biti upisana u registar zadužnica koji predstavlja javnu evidenciju u formi elektroničke baze podataka koju vodi H. j. k. po izdanim zadužnicama jer je ista osnovana kasnije na temelju Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/12.).

10. Osnova za plaćanje koja je predmet konkretne izvansudske ovrhe i ovog parničnog postupka ima snagu suglasnosti o zapljeni zadužnice i donesena je u skladu s odredbama OZ.

11. Polazeći od činjenice da je predmetna zadužnica izdana u skladu s odredbom čl. 183. OZ te da je na njoj ovjeren (tek) potpis izdavatelja odnosno solidarnog jamca, neovisno o tome što prema odredbi čl. 183. st. 1. OZ takva isprava ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi, ista predstavlja privatnu ispravu jer nije potvrđena po javnom bilježniku u smislu odredbe čl. 59. Zakona o javnom bilježništvu ("Narodne novine", broj 78/93. i 29/94.), slijedom čega takva zadužnica ne može imati značaj sudske odluke kojom je utvrđeno potraživanje (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-2260/2017-2 od 14. studenoga 2017.).

11.1. Naime, zadužnica sama po sebi nije "pravomoćna sudska odluka" već dostavom iste banci tek proizvodi učinke pravomoćnog rješenja o ovrsi, ali ujedno nije i rješenje o ovrsi, koje i inače po svom sadržaju (osim kod rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu u kojem se nalaže isplata) nije takva sudska odluka kojom se utvrđuje neko potraživanje. Konačno, zadužnica izdana u smislu čl. 183. st. 1. OZ nije javnobilježnički akt, ni privatna isprava potvrđena po javnom bilježniku.

11.2. Stoga u odnosu na potraživanja iz takve zadužnice nema mjesta primjeni zastarnog roka iz čl. 233. st. 1. ZOO.

11.3. Budući da u odnosu na potraživanje iz zadužnice, kao isprave koja tek dostavom F.proizvodi učinke pravomoćnog rješenja o ovrsi jer se na temelju nje provodi ovrha na novčanim sredstvima po računima dužnika, nisu propisana posebna ograničenja niti je propisan posebni rok zastarijevanja, to se u odnosu na ta potraživanje primjenjuju opći instituti obveznog prava, pa tako i opći zastarni rok od pet godina propisan odredbom čl. 225. ZOO.

11.4. Tome je sukladno i pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-4/18-17 od 19. studenoga 2018., koje glasi:

"Na tražbinu iz zadužnica koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011. OZ "NN" 139/10) i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana) primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 371. ZOO/91 (sada čl. 225. ZOO/05), dok se na tražbine iz zadužnice koje su potvrđene kod javnog bilježnika (solemnizirane) primjenjuje zastarni rok od 10 godina iz čl. 379. ZOO/91 (sada čl. 233. ZOO/05)."

12. Što se tiče ocjene zastare konkretne osnove za plaćanje treba reći da je tražbina iz zadužnice apstraktna i služi osiguranju druge tražbine, u ovom slučaju tražbina iz Ugovora o kreditu pa se rokovi ne računaju od dana izdavanja zadužnice.

12.1. Zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano (čl. 215. st. 1. ZOO).

12.2. Osnovano tuženik u žalbi navodi da s obzirom da je Izjava o zapljeni računa izdana istovremeno kada je i sklopljen Ugovor o kreditu da je pogrešno prvostupanjski sud početak tijeka zastarnog roka odredio s danom 23. studenoga 2007. kao dospijećem vjerovnikove tražbine po zadužnici, već je trebao utvrditi kada je dospjelo potraživanje prednika tuženika iz Ugovora o kreditu, a koje je osigurano predmetnom zadužnicom.

13. Zbog pogrešnog pravnog pristupa činjenično stanje u ovoj pravnoj stvari je nepotpuno utvrđeno, slijedom čega je trebalo na temelju čl. 370. ZPP ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje.

14. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će utvrditi dospijeće tražbine pravnog prednika tuženika Hrvatske poštanske banke d.d., Zagreb po Ugovoru o kreditu koja je osigurana predmetnom zadužnicom, nakon čega će o tužbenom zahtjevu tužitelja donijeti novu odluku.

15. Odluka o trošku postupka u povodu žalbe temelji se na čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zadru 6. travnja 2022.

Predsjednica vijeća

Franka Zenić, v.r.