Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj 14 Gž-188/2022-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja,u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Ramušćaka, predsjednika vijeća, Vesne Težak-Škrbina, suca izvjestitelja i člana vijeća i Vesne Gašparuš-Horvat, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. V., OIB: … iz D., protiv tuženika Hrvatske vode, pravne osobe za upravljanje vodama iz Zagreba, OIB: 28921383001, Ulica grada Vukovara 220, zastupanog po punomoćnici M. T., odvjetnici iz O. d. Š. i p. u Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-563/2016 od 15. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj 6. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika Hrvatske vode, pravne osobe za upravljanje vodama iz Zagreba i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-563/2016 od 15. prosinca 2021. u pobijanom dijelu pod točkama 1. i 3. izreke.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 390,62 kn.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja djelomično se proglašava nedopuštenom ovrha koja se vodi kod Općinskog suda u Rijeci Stalna služba u Delnicama pod poslovnim brojem Ovr-3116/2015 (Ovr-262/2014) i to za iznos od 540,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama na iznose kako slijedi: - 60,00 kn počevši od 16. ožujka 2008., - 60,00 kn počevši od 16. lipnja 2008., - 60,00 kn počevši od 16. listopada 2008.,- 60,00 kn počevši od 16. ožujka 2009., - 60,00 kn počevši od 16.lipnja 2009., - 60,00 kn počevši od 16. listopada 2009., - 60,00 kn počevši od 16. ožujka 2010.,- 60,00 kn počevši od 16. lipnja 2010., - 60,00 kn počevši od 16. listopada 2010., sve do isplate (točka 1. izreke), odbijen je preostali dio tužbenog zahtjeva kao neosnovan (točka 2. izreke), te je određeno da svaka stranka snosi svoj trošak postupka (točka 3. izreke).

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik Hrvatske vode, pravna osoba za upravljanje vodama iz Zagreba (dalje: tuženik) u kojoj ističe žalbene razloge bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Pobija presudu u dijelu pod točkama 1. i 3. izreke. Predlaže da sud drugog stupnja uvaži žalbu i presudu preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno ukine te vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troška sastava žalbe u iznosu od 390,62 kn.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj R. V. (dalje: tužitelj) osporava žalbene navode, predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu te potvrditi pobijanu presudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenjem nedopuštenom ovrhe koja se vodi kod Općinskog suda u Rijeci Stalna služba u Delnicama pod poslovnim brojem Ovr-3116/2015 (prije Ovr-262/2014). Tužitelj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je tražbina zbog koje se navedena ovrha vodi zastarjela u većem dijelu i to u iznosu od 720,00 kn, tj. sve tražbine čije je dospijeće do 21. prosinca 2011. jer da se na konkretan slučaj primjenjuje zastarni rok od tri godine iz čl. 233. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 , 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO).

6. Donoseći pobijanu presudu, prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) na koje povrede sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

7. Jednako tako nije počinjena niti bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. ZPP na koju sadržajno ukazuje žalitelj. Pobijana presuda naime ne sadrži nikakve nejasnoće odnosno proturječnosti te su u njezinom obrazloženju jasno izloženi razlozi koji opravdavaju odluku u izreci.

8. Sud prvog stupnja je utvrdio slijedeće činjenice:

- da je 22. prosinca 2014. ovdje tuženik, kao ovrhovoditelj, podnio sudu prvog stupnja ovršni prijedlog na temelju ovršne isprave protiv ovdje tužitelja kao ovršenika radi naplate potraživanja u iznosu od 1.200,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka,

- da se prijedlog za ovrhu temelji na konačnim i izvršnim rješenjima Hrvatskih voda kojima je ovršeniku/tužitelju utvrđena obveza plaćanja naknade za uređenje voda,

- da se radi o rješenju od 19. prosinca 2006., KLASA: UP/I-325-08/06-13/0001091, koje je izvršno 10. siječnja 2007. i rješenju od 24. veljače 2011. KLASA: UP/I-325- 08/11-07/00029978, koje je izvršno 4. ožujka 2011.,

- da je spomenutim rješenjem od 19. prosinca 2006. utvrđena obveza plaćanja vodne naknade za stambeni prostor ovdje tužitelju i to za stambeni prostor površine 75,00 m2, na adresi D., u ukupnom iznosu od 180,00 kn godišnje, koje je dužan platiti u dva petomjesečna obroka koja dospijevaju 15. siječnja 2007., 15. veljače 2007., a narednu godinu u tri četveromjesečna obroka od po 60,00 kn i dospijevaju 15. ožujka, 15. lipnja i 15. listopada te godine,

- da je spomenutim rješenjem od 24. veljače 2011., utvrđena obveza plaćanja vodne naknada za navedeni stambeni prostor ovdje tužitelju u ukupnom iznosu od 180,00 kn godišnje, koje je dužan platiti u tri obroka koja dospijevaju 15. ožujka 2011., 15. lipnja 2011. i 15. rujna 2011.,

- da je tadašnji Općinski sud u Delnicama 26. siječnja 2015. pod poslovnim brojem Ovr-262/14 odredio predloženu ovrhu radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja/tuženika u iznosu od 1.200,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni kvartalno dospjeli iznos od po 60,00 kn, od dospijeća (od 16. ožujka 2008. do 16. lipnja 2014.) do isplate te troškove ovršnog postupka u iznosu od 350,00 kn,

- da je na navedeno rješenje ovršenik/tužitelj pravovremeno izjavio žalbu, u kojoj ističe prigovor zastare,

- da je ovršenik/tužitelj rješenjem od 9. veljače 2016. upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, s obzirom na prigovor zastare ovrhovoditeljeve/tuženikove tražbine,

- da je rješenjem prvostupanjskog suda od 10. veljače 2021. pod brojem Ovr- 3116/2015 obustavljena predmetna ovrha na novčanim sredstvima ovršenika te su ukinute provedene ovršne radnje iz razloga jer je u tom predmetu ovrha na novčanim sredstvima ovršenika postala nemoguća budući da je FINA prestala izvršavati navedeno rješenje o ovrsi a ovrhovoditelj nije predložio novo sredstvo ili predmet ovrhe.

9. Pozivajući se na odredbe Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva ("Narodne novine", broj 107/95, 19/96, 88/98 i 150/05) i Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva ("Narodne novine", broj 153/09, 90/11, 56/13, 154/14 i 119/15) te odredbe Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj 127/00, 86/01, 150/02 i 147/08) odnosno Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13, 26/15 i 44/16), a uzimajući u obzir navedene utvrđene činjenice, sud prvog stupnja zaključuje da se u konkretnom slučaju ima primijeniti zastarni rok od tri godine koji prema čl. 92. st. 2. Općeg poreznog zakona iz 2000. odnosno čl. 94. st. 2. Općeg poreznog zakona iz 2008. teče od dospijeća, odnosno isteka godine u kojoj je trebalo utvrditi porezne obveze i kamate.

10. Budući da je tuženik kao ovrhovoditelj naplatu spornog potraživanja zatražio ovršnim prijedlogom od 22. prosinca 2014., sud prvog stupnja utvrđuje da je zastara naplate iznosa od 180,00 kn za 2008. (pojedinačni iznosi od 60,00 kn dospjeli - 16. ožujka 2008., 16. srpnja 2008., 16. listopada 2008.) nastupila u smislu navedenih zakonskih odredaba 1. siječnja 2012., zatim da je zastara za ukupnu tražbinu u iznosu od 180,00 kn za 2009. (dospjeli pojedinačni iznosi od 60,00 kn - 16. ožujka 2009, 16. srpnja 2009., 16. listopada 2009.), nastupila 1. siječnja 2013., a za tražbinu od 180,00 kn za 2010. (dospjeli pojedinačni iznosi od 60,00 kn - 16. ožujka 2010, 16. srpnja 2010. i 16. listopada 2010.), 1. siječnja 2014. Sud prvog stupnja dakle zaključuje da je za ukupni iznos predmetne tražbine od 540,00 kn, sa zateznim kamatama, nastupila zastara, slijedom čega za taj iznos prihvaća tužbeni zahtjev za proglašenjem ovrhe.

11. Navedena činjenično pravna utvrđenja prvostupanjskog suda ovaj drugostupanjski sud prihvaća kao pravilna.

12. Iz stanja spisa proizlazi da je navedeno izvršno rješenje od 19. prosinca 2006. doneseno na temelju čl. 35. st. 1. Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva ("Narodne novine", broj 107/95,19/96, 88/98 i 150/05), koji je u čl. 42. st. 1. propisivao da se na zastaru obračuna i naplate vodnih naknada, osim naknada iz stavka 2. toga članka, primjenjuje Opći porezni zakon.

13. Nadalje iz stanja u spisu proizlazi da je navedeno izvršno rješenje od 24. veljače 2011. doneseno na temelju čl. 16. st. 2. u vezi s čl. 13. st. 1. i čl. 70. st. 1. Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva ("Narodne novine", broj 153/09 90/11, 56/13, 154/14, 119/15) koji odredbom čl. 74. st. 1. propisuje da se na zastaru obračuna i izvršenja odnosno ovrhe vodnih naknada, osim naknada iz st. 2. (naknade za zaštitu voda i naknade za razvoj koje obračunavaju i naplaćuju isporučitelji vodnih usluga), primjenjuje Opći porezni zakon.

14. S obzirom na citirane zakonske odredbe koje u konkretnom slučaju imaju narav specijalnih zakonskih odredaba (lex specialis), pravilno je sud prvog stupnja postupio kada je u konkretnom slučaju zaključio da se zastara tražbine iz predmetne ovršne isprave, odnosno navedenih izvršnih rješenja koje je donio ovrhovoditelj/tuženik u okviru svojih javnopravnih ovlaštenja, prosuđuje prema odredbama Općeg poreznog zakona.

15. U vrijeme donošenja navedenog rješenja od 19. prosinca 2006. na snazi je bio Opći porezni zakon ("Narodne novine", broj 127/00, 86/01, 150/02 - dalje OPZ/2000) koji je u čl. 90. st. 1. i 2. propisivao da pravo poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pokretanje prekršajnog postupka, naplatu poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni, te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni zastarijeva za tri godine računajući od dana kada je zastara počela teći te da zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći nakon isteka godine u kojoj je trebalo utvrditi porezne obveze i kamate, dok je odredbom čl. 92. OPZ/2000 bilo propisano da je apsolutni rok zastare prava krajnji rok unutar kojeg svaki od naprijed navedenih postupaka mora poreznog tijela (

biti završen) 6 godina od dana kada je zastara počela prvi puta teći.

16. U vrijeme donošenja rješenja od 24. veljače 2011. bio je na snazi Opći porezni zakon ("Narodne novine", broj 147/08 i 18/11), koji je u čl. 94. st. 1. i čl. 96. st. 3. jednako propisao navedene zastarne rokove.

17. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja je pravilno primijenio navedene zakonske odredbe kada je utvrdio da se u konkretnom slučaju ima primijeniti zastarni rok od tri godine te da je u odnosu na glavnicu od 540,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama na iznose od: - 60,00 kn počevši od 16. ožujka 2008., - 60,00 kn počevši od 16. lipnja 2008., - 60,00 kn počevši od 16. listopada 2008., - 60,00 kn počevši od 16. ožujka 2009., - 60,00 kn počevši od 16. lipnja 2009., - 60,00 kn počevši od 16. listopada 2009., - 60,00 kn počevši od 16. ožujka 2010., - 60,00 kn počevši od 16. lipnja 2010., - 60,00 kn počevši od 16. listopada 2010., sve do isplate, nastupila zastara.

18. Suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja je pravilno primijenio materijalno pravo sadržano u prethodno navedenim zakonskim odredbama te se pritom pravilno pozvao na pravno shvaćanje zauzeto na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2018.

19. Žalbeni navodi kojima tuženik polemizira sa razlozima pobijane presude u pogledu primjene mjerodavnih zakonskih propisa predstavljaju iznošenje subjektivnih pravnih shvaćanja koja su pogrešna budući da nemaju uporišta u mjerodavnim zakonskim propisima koje je sud prvog stupnja pravilno primijenio.

20. I odluka o troškovima parničnog postupka pravilna je i zakonita (čl. 154. st. 1. ZPP). Za napomenuti je da žalitelj određeno u žalbi niti ne navodi u čemu bi se nepravilnost odnosno nezakonitost odluke o troškovima parničnog postupka sastojala.

21. Slijedom svega iznesenog, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, a nisu u provedenom postupku niti učinjene povrede zakona na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, trebalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu, i potvrditi presudu u pobijanom dijelu pod točkama 1. i 3. izreke.

22. Odluka o žalbenom trošku pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP. Tuženik u smislu navedenih zakonskih odredaba nema pravo na nadoknadu žalbenog troška budući sa žalbom nije uspio.

23. U nepobijanom dijelu pod točkom 2. izreke prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 6. travnja 2022.

Predsjednik vijeća

Nikola Ramušćak, v.r.