Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 37. Gž-3815/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ksenije Grgić kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Sabine Dugonjić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Boris Kostić, odvjetnik u Zagrebu, protiv I. -tužene Privredne banke Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, koju zastupa punomoćnik Zlatko Tomažić, odvjetnik u Zagrebu i II.-tužene JCA iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Tomislav Spicijarić, odvjetnik u Zagrebu, radi nedopustivosti ovrhe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4663/21-71 od 4. listopada 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 5. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4663/21-71 od 4. listopada 2021. i prihvaća kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Utvrđuje se da je ovrha, koja se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod brojem Ovr-169/04 na nekretnini označenoj na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što u naravi predstavlja stan u stambenoj zgradi u [adresa], površine 58,68 m2, u objektu K6-1, stubište broj 4, III kat, stan broj 43 i to zabilježba rješenja o ovrsi u knjizi položenih ugovora, procjenom vrijednosti navedene nekretnine, njezinom prodajom, namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom, te prijenosom tako dobivenih novčanih sredstava na račun ovrhovoditelja - u 1/2 dijela nedopuštena."

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev I. -tužene za naknadu troškova postupka u iznosu od 8.087,50 kn i zahtjev II. -tužene za naknadu troškova postupka u iznosu od 5.625,00 kn.

III. Nalaže se I. i II.-tuženicama da naknade parnični trošak tužitelju u iznosu od 4.218,75 kn i trošak žalbe u iznosu od 1.181,25 kn, sve u roku od petnaest dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja je presuđeno:

"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je ovrha, koja se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod brojem Ovr-169/04 na nekretnini označenoj na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što u naravi predstavlja stan u stambenoj zgradi u [adresa], površine 58,68 m2, u objektu K6-1, stubište broj 4, III kat, stan broj 43 i to zabilježba rješenja o ovrsi u knjizi položenih ugovora, procjenom vrijednosti navedene nekretnine, njezinom prodajom, namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom, te prijenosom tako dobivenih novčanih sredstava na račun ovrhovoditelja - u 1/2 dijela nedopuštena.".

II Nalaže se tužitelju naknaditi I tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 8.087,50 kn, a II tuženici u iznosu od 5.625,00 kn, a svima u roku 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je izjavio tužitelj pobijajući ju u cijelosti zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 70/19, dalje: ZPP) s prijedlogom za ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

3. II.-tužena je odgovorila na žalbu tužitelja, suglasivši se s njome i predložila donošenje "zakonite odluke".

4. Žalba je osnovana.

5. Nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnoga postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP koji žalitelj ističe tek citiranjem ove zakonske odredbe a ne i ikakvim navodima o nedostacima prvostupanjske presude zbog kojih njenu pravilnost ne bi bilo moguće ispitati. Takovi nedostaci ne postoje niti po ocjeni ovoga suda koji u ovom slučaju na tu procesnu povredu pazi po službenoj dužnosti.

6. Sadržajem navoda žalitelj također ne osporava pravilnost i potpunost utvrđenih činjenica već pravilnost primjene materijalnoga prava, odlučne činjenice su pravilno i potpuno utvrđene te i proizlaze kao nesporne iz isprava u spisu.

7. Tužitelj je upućen na pokretanje ove parnice u ovršnom postupku koji kao ovrhovoditelj vodi ovdje I. -tužena protiv II.-tužene kao ovršenice, na predmetnoj nekretnini. Tužitelj tvrdi da je suvlasnik predmetnog stana kojim II.-tužena nije mogla raspolagati u cijelosti te je sporazum o osiguranju založnim pravom koji su sklopile I. i II.-tužena ništav, protivan prisilnim propisima, I. -tužena je postupala nesavjesno. 8. Iz utvrđenja suda prvoga stupnja i isprava u spisu proizlazi:

- da su I.-tužena i II.-tužena sklopile 16. svibnja 1996. ugovor o [broj kredita], u čl. 12. ugovoreno je radi osiguranja tražbine, uz ostalo, sklapanje sporazuma od zasnivanju založnog prava na nekretnini, predmetnom stanu za koji je navedeno da je u vlasništvu II.-tužene ĆC.

9. U postupku osiguranja provedenom u Općinskom sudu u Zagrebu pod brojem I- 1548/96 stranke su 23. svibnja 1996. sklopile sporazum kojim su utvrdile postojanje tražbine iz ugovora o [broj kredita] od 16. svibnja 1996., vrijeme dospijeća, kao i da se radi osiguranja potraživanja vjerovnika (ovdje I. -tužene) zasnuje založno pravo na nekretnini u vlasništvu dužnika ĆC, tj. predmetnom stanu koji nije upisan u zemljišne knjige.

10. Sud je izvršio popis stana i rješenjem utvrdio da tim popisom vjerovnik stječe založno pravo na popisanoj nekretnini, zapisnik o popisu je objavljen na oglasnoj ploči.

11. Dana 8. listopada 1990. II. -tužena ĆCA i njen tadašnji suprug RC sklopili su ugovor o udruživanju sredstava za izgradnju stana na lokaciji Vrapče sa stambenom zadrugom Novi dom, za stan površine 58,68 m2, u objektu K6-1 stan broj 43 kat 3., stubište br.4., izgrađen na kat. čest. broj [katastarska čestica].

12. Brak II.-tužene i supruga je razveden sudskom presudom od 29. listopada 1991.

13. Dana **.**.1995. EC je potpisao izjavu, na kojoj je njegov potpis ovjeren pred tada nadležnim tijelom Grada Zagreba, da se odriče svih prava na stan u [adresa] u korist svoga maloljetnog sina (ovdje tužitelja) GC te je suglasan da u ime maloljetnog sina kao staratelj imovinom raspolaže majka ĆCA. Ugovor o darovanju u pisanoj formi, kao ispravi podobnoj za uknjižbu prava, sklopljen je među njima 18. listopada 2006.

14. I.-tužena je u spis dostavila primjerak ugovora o udruživanju sredstava od 8. listopada 1990. u preslici, iz kojeg proizlazi da ga je sklopila kao zadrugar samo ovdje II.-tužena, po navodima I. -tužene taj je primjerak dostavila upravo II. -tužena prije sklapanja ugovora o kreditu i obavljanja daljnjih radnji, prvostupanjski sud je utvrdio da je taj ugovor bio osnov za sklapanje ugovora o kreditu i daljnje pravne radnje, ne prihvativši tvrdnju II. -tužene da je ona upozorila banku da nije vlasnica cijelog stana. U iskazu je II.-tužena navela da je predmetni kredit kod I. -tužene podigla za treću osobu, gospodina J, kod kojeg je tada radila i koji je s djelatnicom banke pripremao svu potrebnu dokumentaciju, ona je "samo došla i kredit potpisala". Vidjela je da postoji jedan ugovor na kojem je kao kupac naznačena samo ona a ne i njen suprug ali s tim nema ikakve veze i ne sjeća kada joj je taj ugovor predočen. U tom pravcu II. -tužena nije predložila ikakve dokaze te ove navode prvostupanjski sud nije prihvatio kao točne, imajući u vidu ostale dokaze i isprave iz kojih proizlazi da je II. -tužena i kod ostalih radnji postupala kao vlasnica predmetnog stana.

15. Iz spisa Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Z-5539/95 i rješenja toga suda od 12. veljače 2002. proizlazi da su II.-tužena ĆCA i PC podnijeli 9. lipnja 1995. prijedlog za upis prava vlasništva polaganjem ugovora u knjigu “PU” temeljem ugovora o udruživanju sredstava za predmetni stan, rješenjem od 21. prosinca 2005. je odbijen prijedlog JCA za upis zbog nedostatka samog ugovora kao isprave podobne za upis (ne sadrži dostatne podatke o nekretnini) nedostatka dokaza da je prodavatelj nositelj prava raspolaganja na nekretnini kao i o ovlaštenoj sobi za njegovo zastupanje. U tome je spisu priložen orginalni primjerak ugovora iz kojeg proizlazi da su kao ugovaratelji u ugovoru o udruživanju sredstava navedeni II. -tužena i tadašnji suprug RC.

16. Nesporno je da I.-tužena nije nikada pokušala upisati pravo zaloga na nekretnini, niti u knjigu položenih ugovora. Iz spisa ovršnog predmeta Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-169/04 proizlazi da je podnijela 30. siječnja 2004. prijedlog za ovrhu protiv II.-tužene kao ovršenice, radi namirenja tražbine iz ugovora o [broj kredita], temeljem sporazuma o zasnivanju založnog prava na predmetnoj nekretnini i pljenidbenim popisom u postupku osiguranja I-1548/96, u prijedlogu navodi da nekretnina nije upisana u zemljišnoj knjizi.

17. Rješenjem o ovrsi od 6. srpnja 2006. određena je ovrha na nekretnini, kao vanknjižnom vlasništvu ovdje II. -tužene, zabilježbom rješenja o ovrsi u knjizi položenih ugovora, procjenom, prodajom, namirenjem i prijenosom novčanih sredstava. Međutim, rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda broj Z-3885/18 od 13. veljače 2018. odbijen je upis zabilježbe ovrhe prema rješenju o ovrsi od 6. srpnja 2006. jer nekretnina nije upisana u zemljišnu knjigu te nije moguća provedba ovrhe njenom zabilježbom.

18. Ovdje tužitelj je kao treća osoba podnio prigovor protiv ovrhe 13. srpnja 2007., u kojem navodi da II.-tužena nije bila isključiva vlasnica predmetne nekretnine budući je kupac bio i njegov otac EC, koji se ovjerenom izjavom odrekao svoga prava suvlasništva u njegovu korist. Stoga II. -tužena nije mogla raspolagati ½ dijelom nekretnine na kojem nije suvlasnica, tijekom postupka ističe i nesavjesnost I. -tužene kod sklapanja sporazuma o zasnivanju založnog prava.

19. Iz utvrđenih činjenica proizlazi da su kupci nekretnine bili II. -tužena i njen tadašnji suprug EC. Pisanom izjavom od **.**.1995. EC je ustupio svoj suvlasnički dio mlt. sinu JC koji je, nesporno, s majkom živio u tome stanu. Prema pravnom pravilu par. 943. OGZ-a i sudskoj praksi valjana je u to vrijeme bila i usmena darovna pogodba ako je istovremeno izvršena i prava predaja darovane stvari, iz čega slijedi da je tužitelj stekao vanknjižno vlasništvo ½ dijela nekretnine (takav suvlasnički omjer nije sporan), ovaj sud prihvaća zaključak suda prvoga stupnja da je ugovorom o darovanju koji su tužitelj i EC sklopili 18. listopada 2006. samo ponovljena već izražena volja EC o darovanju u spomenutoj pisanoj izjavi i tužitelju je dana tabularna isprava.

20. I.-tužena je u postupku osiguranja pred sudom stekla založno pravo u skladu sa tada važećim propisima. Odredbom čl. 244. Zakona o izvršnom postupku (Narodne novine br. 53/91, dalje: ZIP) bilo je propisano da se odredbe toga Zakona o izvršenju primjenjuju se i na postupak osiguranja tražbina.

21. Prema odredbi čl. 144. ZIP-a zabilježbom rješenja o izvršenju u zemljišnoj knjizi vjerovnik stječe pravo da svoje potraživanje namiri iz nekretnine i u slučaju da treća osoba kasnije stekne na istoj nekretnini pravo vlasništva ili pravo raspolaganja.

22. Iz odredbi čl. 186. st. 4. i st. 5. istog Zakona proizlazi da se na nekretnini koja nije upisana u zemljišnu knjigu, izvršenje provodi popisom nekretnine za koju je predloženo izvršenje (ovdje osiguranje) te da zapisnik o popisu ima značenje zabilježbe izvršenja (tj. osiguranja i objavljuje se na sudskoj ploči.

23. Iz činjenica utvrđenih u ovom postupku proizlazi da je II. -tužena prilikom sklapanja ugovora o kreditu i prilikom zasnivanja založnog prava na nekretnini u sudskom postupku osiguranja postupala nesavjesno, predočivši I. -tuženoj presliku ugovora o udruživanju sredstava sa zadrugom iz koje proizlazi da je samo ona bila kupac i da je kao takva ovlaštena sklopiti sporazum o osiguranju kojim se zasniva teret na cijeloj nekretnini, znajući da to nije točno.

24. Iz navoda i dokaza I. -tužene proizlazi da je dostavljeni primjerak ugovora o kupnji stana u preslici,u kojem je kao kupac navedena samo II. -tužena i koji ne odgovara originalu jedini primjerak kojim ona raspolaže, taj je ugovor II. -tužena predala prilikom odobravanja kredita (list 79. i 80. spisa). Uvidom u taj primjerak utvrđeno je da evidentno, kao što je utvrdio sud prvoga stupnja, isti ne odgovara originalu u priloženom spisu Zs-5539/95 jer nedostaje ime drugog kupca FC u samom uvodu kao i njegov potpis ispod teksta ugovora, nisu jasno i u cijelosti vidljivi čak niti potpisi II.-tužene i zastupnika stambene zadruge. Iako se u tekstu ugovora kao ugovorna strana navodi "član zadruge" ne može se iz toga zaključiti (kao što tvrdi I.-tužena) da je kupac odnosno član zadruge bio samo jedan i to upravo II.-tužena jer je očito da je u tiskanom obrascu teksta ugovora, neovisno o broju kupaca za njih kao ugovornu stranu u daljnjem tekstu korišten pojednostavljeni izraz "član zadruge").

25. Prema pravnom shvaćanju zauzetom na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 22. veljače 2018. predmnjevani vlasnik može uspješno štititi svoje pravo na predmetu ovrhe protiv nesavjesnog ovrhovoditelja.

26. Iz utvrđenih okolnosti ovoga slučaja po mišljenju ovoga suda proizlazi da je prilikom stjecanja založnog prava I. -tužena postupala nesavjesno, neovisno o tome što joj je II.-tužena dostavila kao dokaz primjerak ugovora iz kojeg proizlazi da je ona jedina vlasnica nekretnine.

27. Naime, u poslovnu djelatnost I. -tužene kao banke spadaju i poslovi odobravanja kredita, sklapanja ugovora o kreditu i uz to vezanih sporazuma o osiguranju zasnivanjem založnog prava na nekretninama. Stoga se od nje očekuje da u pravnom prometu, pri obavljanju tih poslova iz njene profesionalne djelatnosti, postupa s povećanom pažnjom, pažnjom dobrog stručnjaka (čl. 18. Zakona o obveznim odnosima - Narodne novine br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, dalje: ZOO). U konkretnom slučaju, u situaciji kada je pravo zaloga zasnivano na nekretnini koja uopće nije bila upisana u zemljišnoj knjizi, prihvaćanje kao jedinog dokaza vlasništva preslike ugovora o kupoprodaji na kojem nisu u cijelosti vidljivi potpisi ugovornih strana, bez ikakvih provjera i zahtjeva za usporedbu s originalnim primjerkom ugovora, ukazuje na izostanak potrebne pažnje i njeno nesavjesno postupanje, u tom pogledu ju ne oslobađa odgovornosti nesavjesno i nepošteno postupanje II. -tužene. Stoga je,, sukladno izloženom pravnom shvaćanju, osnovan tužbeni zahtjev tužitelja.

28. Slijedom izloženog, kako su odlučne činjenice pravilno i potpuno utvrđene a ostvaren je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnoga prava, prvostupanjska presuda je temeljem odredbe čl. 373. t. 3. ZPP preinačena i presuđeno je kao u izreci.

29. Sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP preinačena je i odluka o naknadi parničnoga troška te je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troškova a odbijeni su zahtjevi I. i II.-tužene.

30. Tužitelj je u tužbi naznačio vrijednost predmeta spora u iznosu od 10.000,00 kn. Međutim, kako je tužbenim zahtjevom tražio da ovrha u cijelosti proglasi nedopuštenom a uspio je, u kvantitativnom pogledu, u odnosu na ½ dijela nekretnine dok je u cijelosti uspio u kvalitativnom dijelu. Provedene parnične radnje i nastali troškovi uzrokovani su prvenstveno raspravljanjem o osnovu zahtjeva, na okolnost suvlasničkog omjera tužitelja nisu izvođeni ikakvi posebni dokazi niti su time nastali posebni troškovi. Stoga je primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP tužitelju priznato pravo na naknadu 50% troškova nagrade za zastupanje (u tim su iznosima i utvrđene nagrade za pojedine radnje). Priznati su troškovi sastava tužbe od 375,00 kn, sastava podneska od 14.11.08. 93,75 kn i podneska od 4.4.14. 375,00 kn, te zastupanja na ročištima 1.9.11., 18.1.12., 4.4.14., 14.3.18., 4.2.20., 11.3. 20. i 7.9.21. po 375,00 kn, uz to i PDV u iznosu od 25 %, ukupno 4.218,75. Na ime troškova žalbe priznat je trošak njenog sastava od 781,25 kn i pristojbe od 400,00 kn.

U Zagrebu, 5. travnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Ksenija Grgić