Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 48 Gž-1529/2021-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ines Smoljan, kao predsjednika vijeća, Dubravke Burcar, kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Ksenije Jakovčević, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Nataši Erstić, odvjetnici u odvjetničkom društvu Korljan & partneri u Zadru, protiv tuženika KE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], sa prebivalištem na [adresa], i boravištem na [adresa], zastupan po punomoćnici Tatjani Šakić, odvjetnici u odvjetničkom društvu Šakić i partneri d.o.o., Zagreb, Zagrebačka c. 143/a, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P- 1025/2019-34 od 23. veljače 2021., u sjednici vijeća održanoj 5. travnja 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1025/2019-34 od 23. veljače 2021. u stavku I. izreke u dijelu kojim je proglašena nedopuštenom pljenidba i prijenos sredstava izravnom naplatom kod FINA-e na temelju presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P2-277/10-59 od 17. svibnja 2012. na računima ZE za iznos od 33.000,00 kn sa zateznom kamatom na mjesečne iznose uzdržavanja tekuće od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa i to:
- na iznos od 750,00 kn od 15.02.2016. pa nadalje,
- na iznos od 750,00 kn od 15.03.2016. pa nadalje,
- na iznos od 750,00 kn od 15.04.2016. pa nadalje,
- na iznos od 750,00 kn od 15.05.2016. pa nadalje,
- na iznos od 750,00 kn od 15.06.2016. pa nadalje,
- na iznos od 750,00 kn od 15.07.2016. pa nadalje,
- na iznos od 750,00 kn od 15.08.2016. pa nadalje,
- na iznos od 750,00 kn od 15.09.2016. pa nadalje,
- na iznos od 750,00 kn od 15.10.2016. pa nadalje,
- na iznos od 750,00 kn od 15.11.2016. pa nadalje,
- na iznos od 750,00 kn od 15.12.2016. pa nadalje,
- na iznos od 750,00 kn od 15.01.2017. pa nadalje,
- na iznos od 750,00 kn od 15.02.2017. pa nadalje,
- na iznos od 750,00 kn od 15.03.2017. pa nadalje,
- na iznos od 750,00 kn od 15.04.2017. pa nadalje,
- na iznos od 750,00 kn od 15.05.2017. pa nadalje,
- na iznos od 750,00 kn od 15.06.2017. pa nadalje,
- na iznos od 750,00 kn od 15.07.2017. pa nadalje,
- na iznos od 750,00 kn od 15.08.2017. pa nadalje,
- na iznos od 750,00 kn od 15.09.2017. pa nadalje,
- na iznos od 750,00 kn od 16.10.2017. pa nadalje,
- na iznos od 750,00 kn od 16.11.2017. pa nadalje,
- na iznos od 750,00 kn od 16.12.2017. pa nadalje,
- na iznos od 750,00 kn od 16.01.2018. pa nadalje,
- na iznos od 750,00 kn od 16.02.2018. pa nadalje,
- na iznos od 750,00 kn od 16.03.2018. pa nadalje,
- na iznos od 750,00 kn od 16.04.2018. pa nadalje,
- na iznos od 750,00 kn od 16.05.2018. pa nadalje,
- na iznos od 750,00 kn od 16.06.2018. pa nadalje,
- na iznos od 750,00 kn od 16.07.2018. pa nadalje,
- na iznos od 750,00 kn od 16.08.2018. pa nadalje,
- na iznos od 750,00 kn od 16.09.2018. pa nadalje,
- na iznos od 750,00 kn od 16.10.2018. pa nadalje,
- na iznos od 750,00 kn od 16.11.2018. pa nadalje,
- na iznos od 750,00 kn od 16.12.2018. pa nadalje,
- na iznos od 750,00 kn od 16.01.2019. pa nadalje,
- na iznos od 750,00 kn od 16.02.2019. pa nadalje,
- na iznos od 750,00 kn od 16.03.2019. pa nadalje,
- na iznos od 750,00 kn od 16.04.2019. pa nadalje,
- na iznos od 750,00 kn od 16.05.2019. pa nadalje,
- na iznos od 750,00 kn od 16.06.2019. pa nadalje,
- na iznos od 750,00 kn od 16.07.2019. pa nadalje,
- na iznos od 750,00 kn od 16.08.2019. pa nadalje,
- na iznos od 750,00 kn od 16.09.2019. pa nadalje.
r i j e š i o j e
I. Ukida se navedena presuda u stavku I. izreke za iznos od 9.750,00 kn sa zateznim kamatama koje teku:
- na iznos od 750,00 kn od 16.10.2019. pa nadalje,
- na iznos od 750,00 kn od 16.11.2019. pa nadalje,
- na iznos od 750,00 kn od 16.12.2019. pa nadalje,
- na iznos od 750,00 kn od 16.01.2020. pa nadalje,
- na iznos od 750,00 kn od 16.02.2020. pa nadalje,
- na iznos od 750,00 kn od 16.03.2020. pa nadalje,
- na iznos od 750,00 kn od 16.04.2020. pa nadalje,
- na iznos od 750,00 kn od 16.05.2020. pa nadalje,
- na iznos od 750,00 kn od 16.06.2020. pa nadalje,
- na iznos od 750,00 kn od 16.07.2020. pa nadalje,
- na iznos od 750,00 kn od 16.08.2020. pa nadalje,
- na iznos od 750,00 kn od 16.09.2020. pa nadalje,
- na iznos od 750,00 kn od 16.10.2020. pa nadalje,
te se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. Ukida se navedena presuda u stavku II. izreke bez vraćanja na ponovno suđenje.
III. Ukida se navedena presuda u stavku III. izreke kojim je odlučeno o parničnom trošku, te se i u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.
IV. Odluka o troškovima u povodu pravnog lijeka ostavlja se za konačnu odluku.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odlučeno je:
"I. Djelomično se proglašava nedopuštenim pljenidba i prijenos sredstava izravnom naplatom izvansudske ovrhe koja se provodi kod FINE temeljem pravomoćne i ovršne isprave Presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.broj:143-P2- 277/10-59 od 17.svibnja 2012.godine na računima ZE, OIB: [osobni identifikacijski broj] povodom zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja KE OIB: [osobni identifikacijski broj] koji zahtjev je FINA zaprimila dana 22.09.2017.g. u 12:02 sati, a radi naplate novčane tražbine na ime uzdržavanja u iznosu od 42.750,00 kuna te isplate zakonske zatezne kamate na mjesečne iznose uzdržavanja tekuće od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa i to:
-na iznos od 750,00 kn od 15.02.2016.g. pa nadalje,
-na iznos od 750,00 kn od 15.03.2016.g. pa nadalje,
-na iznos od 750,00 kn od 15.04.2016.g. pa nadalje,
-na iznos od 750,00 kn od 15.05.2016.g. pa nadalje,
-na iznos od 750,00 kn od 15.06.2016.g. pa nadalje,
-na iznos od 750,00 kn od 15.07.2016.g. pa nadalje,
-na iznos od 750,00 kn od 15.08.2016.g. pa nadalje,
-na iznos od 750,00 kn od 15.09.2016.g. pa nadalje,
-na iznos od 750,00 kn od 15.10.2016.g. pa nadalje,
-na iznos od 750,00 kn od 15.11.2016.g. pa nadalje,
-na iznos od 750,00 kn od 15.12.2016.g. pa nadalje,
-na iznos od 750,00 kn od 15.01.2017.g. pa nadalje,
-na iznos od 750,00 kn od 15.02.2017.g. pa nadalje,
-na iznos od 750,00 kn od 15.03.2017.g. pa nadalje,
-na iznos od 750,00 kn od 15.04.2017.g. pa nadalje,
-na iznos od 750,00 kn od 15.05.2017.g. pa nadalje,
-na iznos od 750,00 kn od 15.06.2017.g. pa nadalje,
-na iznos od 750,00 kn od 15.07.2017.g. pa nadalje,
-na iznos od 750,00 kn od 15.08.2017.g. pa nadalje,
-na iznos od 750,00 kn od 15.09.2017.g. pa nadalje,
-na iznos od 750,00 kn od 16.10.2017.g. pa nadalje,
-na iznos od 750,00 kn od 16.11.2017.g. pa nadalje,
-na iznos od 750,00 kn od 16.12.2017.g. pa nadalje,
-na iznos od 750,00 kn od 16.01.2018.g. pa nadalje,
-na iznos od 750,00 kn od 16.02.2018.g. pa nadalje,
-na iznos od 750,00 kn od 16.03.2018.g. pa nadalje,
-na iznos od 750,00 kn od 16.04.2018.g. pa nadalje,
-na iznos od 750,00 kn od 16.05.2018.g. pa nadalje,
-na iznos od 750,00 kn od 16.06.2018.g. pa nadalje,
-na iznos od 750,00 kn od 16.07.2018.g. pa nadalje,
-na iznos od 750,00 kn od 16.08.2018.g. pa nadalje,
-na iznos od 750,00 kn od 16.09.2018.g. pa nadalje,
-na iznos od 750,00 kn od 16.10.2018.g. pa nadalje,
-na iznos od 750,00 kn od 16.11.2018.g. pa nadalje,
-na iznos od 750,00 kn od 16.12.2018.g. pa nadalje,
-na iznos od 750,00 kn od 16.01.2019.g. pa nadalje,
-na iznos od 750,00 kn od 16.02.2019.g. pa nadalje,
-na iznos od 750,00 kn od 16.03.2019.g. pa nadalje,
-na iznos od 750,00 kn od 16.04.2019.g. pa nadalje,
-na iznos od 750,00 kn od 16.05.2019.g. pa nadalje,
-na iznos od 750,00 kn od 16.06.2019.g. pa nadalje,
-na iznos od 750,00 kn od 16.07.2019.g. pa nadalje,
-na iznos od 750,00 kn od 16.08.2019.g. pa nadalje,
-na iznos od 750,00 kn od 16.09.2019.g. pa nadalje,
-na iznos od 750,00 kn od 16.10.2019.g. pa nadalje,
-na iznos od 750,00 kn od 16.11.2019.g. pa nadalje,
-na iznos od 750,00 kn od 16.12.2019.g. pa nadalje,
-na iznos od 750,00 kn od 16.01.2020.g. pa nadalje,
-na iznos od 750,00 kn od 16.02.2020.g. pa nadalje,
-na iznos od 750,00 kn od 16.03.2020.g. pa nadalje,
-na iznos od 750,00 kn od 16.04.2020.g. pa nadalje,
-na iznos od 750,00 kn od 16.05.2020.g. pa nadalje,
-na iznos od 750,00 kn od 16.06.2020.g. pa nadalje,
-na iznos od 750,00 kn od 16.07.2020.g. pa nadalje,
-na iznos od 750,00 kn od 16.08.2020.g. pa nadalje,
-na iznos od 750,00 kn od 16.09.2020.g. pa nadalje,
-na iznos od 750,00 kn od 16.10.2020.g. pa nadalje.
II. Djelomično se proglašava nedopuštenim pljenidba i prijenos novčanih sredstava izravnom naplatom izvansudske ovrhe koja se provodi kod FINE temeljem pravomoćne i ovršne isprave Presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl.broj:143-P2-277/10-59 od 17. svibnja 2012.godine na računima ZE, OIB: [osobni identifikacijski broj] povodom zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja KE radi naplate doprinosa na ime uzdržavanja koji zahtjev je FINA zaprimila dana 22.09.2017.g. u 12:02 sati i to za vremensko razdoblje od 15.veljače 2016. godine pa nadalje.
III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 10.375,00 kuna kao i da na dosuđeni iznos troška plati zatezne kamate u skladu sa zakonom o visini stope zatezne kamate, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."
2. Protiv presude žalbu je izjavio tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019.
- dalje: ZPP), uz prijedlog preinačenja pobijane presude i odbijanja tužbenog zahtjeva, a podredno predlaže presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, sve uz dosudu troška žalbe.
3. U odgovoru na žalbu tuženika tužitelj je osporio navode žalbe i predložio odbiti istu.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate uzdržavanje temeljem pravomoćne presude, djelomično nedopušten (počev od smještaja djeteta u udomiteljsku obitelj).
6. Postupak je započet 24. travnja 2019. protiv tada mlt. KE, tada starog 17 godina i 7 mjeseci, zastupanog po majci i zakonskoj zastupnici NE, a tuženik je nakon navršene punoljetnosti preuzeo postupak.
7. Nesporno je:
- da je presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P2-277/2010 od 17. svibnja 2012. odlučeno da će mlt. KE, ovdje tuženik, živjeti s majkom, a otac, ovdje tužitelj, da je u obvezi doprinositi po 750,00 kn mjesečno s pripadajućom zateznom kamatom od 15.-og u mjesecu, počev od 5. srpnja 2010.,
- da je rješenjem Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnica Novi Zagreb (dalje: CZSS) od 13. siječnja 2016. mlt. djetetu priznato pravo na uslugu smještaja izvan vlastite obitelji - kao dugotrajni smještaj tijekom svih dana u tjednu, u srodničkoj udomiteljskoj obitelji bake (po majci) CE, počev od 10. studenog 2015., (čl. I.).
- da je istim rješenjem određeno da će troškove usluge socijalne skrbi izvan vlastite obitelji snositi Ministarstvo socijalne politike i mladih, Zagreb, Savska cesta 66, (čl. II.) te da udomiteljici pripada mjesečna naknada za usluge smještaja i druge potrebe korisnika u visini 400 % osnovice za ostvarivanje prava iz socijalne skrbi, što iznosi 2.000,00 kn mjesečno, (čl. III.),
- da je mlt. tužitelj, zastupan po majci dana 21. rujna 2017. pokrenuo izvansudsku ovrhu radi naplate uzdržavanja temeljem naprijed navedene presude od 17. svibnja 2012., za ukupan iznos od 45.000,00 kn, za razdoblje od rujna 2010. do zaključno rujna 2017., s pripadajućim zateznim kamatama na svaki pojedini obrok od dospijeća (15.-og u tekućem mjesecu),
- da je ovdje tužitelj sukladno čl. 210. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016. i 73/2017. - dalje: OZ) podnio prijedlog za odgodu i obustavu ovrhe (proglašenje naplate i prijenosa nedopuštenim), pozivom na čl. 50. st. 1. toč. 3., 8. i 9. OZ-a, te
- da je ovdje tužitelj rješenjem ovršnog suda upućen na pokretanje parnice radi proglašenja izravne naplate nedopuštenom, nakon čega je podnio predmetu tužbu.
8. Prema navodima tužitelja:
- tražbina tada mlt. tužitelja iz ovršne isprave prestala je priznavanjem prava na uslugu smještaja izvan vlastite obitelji te isplatom naknade udomiteljici za uslugu smještaja i druge potrebe korisnika počevši od 10. studenog 2015. od smještaja u udomiteljsku obitelj
- da su time sve njegove potrebe podmirene u okviru socijalnog prava tj. naknade koje je ostvario smještajem u udomiteljsku obitelj, čime se njegovo pravo na zadovoljavanje životnih potreba transformiralo iz obiteljskog u socijalnopravni institut, na teret i u okviru socijalnog prava,
- da je time presuda na koju se poziva ovrhovoditelj izgubila svoju djelotvornost i pravnu snagu odnosno da je tražbina djeteta iz te presude prestala budući Republika Hrvatska putem državnog odvjetništva suklado odredbi čl. 287. st. 1. ObZ-a i čl. 98. Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine, broj: 157/2013., 152/2014., 99/2015., 52/2016. - dalje: ZSS) može tražiti naknadu učinjenih troškova za uzdržavanje djeteta, te je sukladno odredbi čl. 91. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015. - dalje: ZOO) došlo do zakonske subrogacije tražbine djeteta prema tužitelju, na Republiku Hrvatsku,
- da je smještajem djeteta u udomiteljsku obitelj majci oduzeta svakodnevna skrb nad djetetom i da majka nema ovlaštenje potraživati plaćanje uzdržavanja u ime djeteta.
9. Tužitelj se u tijeku postupka pozivao i na sudsku praksu:
- vezanu uz primjenu čl. 244. st. 4. ranijeg ObZ-a kojim je određeno "da Centar za socijalnu skrb koji je isplaćivao privremeno uzdržavanje za dijete u skladu s odredbama ObZ-a, može putem nadležnog državnog odvjetništva pokrenuti spor protiv obveznika uzdržavanja koji je bio dužan davati uzdržavanje, a radi namirenja učinjenih troškova privremenog uzdržavanja", prema kojoj snašanjem od strane Centra za socijalnu skrb troškova uzdržavanja djeteta koje je na temelju sudske odluke bio dužan davati roditelj (privremeno uzdržavanje), tražbina djeteta prestaje u visini primljenog iznosa privremenog uzdržavanja (Rev 654/11 od 28. veljače 2012.),
- i na sudsku praksu vezanu uz čl. 244. st. 1. ranijeg ObZ-a, kojom je određeno da "osoba koja nije bila dužna uzdržavati a snosila je troškove uzdržavanja, može tužbom tražiti naknadu tih troškova od osobe koja je po ovom Zakonu bila dužna uzdržavati ako su učinjeni troškovi bili opravdani" (istovjetnog je sadržaja i odredba čl. 287. st. 1. Obiteljskog zakona - Narodne novine, broj: 103/2015., 98/2019. i 47/2020. - dalje: ObZ), prema kojoj je odbijen zahtjev djeteta za naknadu uzdržavanja u situaciji kada je bilo smješteno u udomiteljsku obitelj bake, a otac je temeljem sporazuma sklopljenog s Centrom za socijalnu skrb participirao (iako simboličnim iznosom) u plaćanju opskrbnine koja je bila isplaćivana udomiteljici na ime smještaja u iznosu od 2.000,00 kn (Županijski sud u Zagrebu Gž Ob-230/2017).
10. Tuženik u bitnom osporava osnovanost tužbenog zahtjeva ističući da tuženik svoje pravo u postupku izravne naplate ostvaruje temeljem ovršne isprave koja je stekla svojstvo ovršnosti i koja je na snazi jer nije ukinuta, poništena i preinačena odnosno nije na drugi način stavljena izvan snage niti je izgubila svoju djelotvornost odnosno da nije utvrđeno da je bez učinka.
11. Pobijanom presudom sud prvog stupnja utvrđuje da je isplaćivanim iznosom iz državnog proračuna (2.000,00 kn mjesečno) u cijelosti obuhvaćena mjesečna obveza tužitelja u iznosu od 750,00 kn, te prihvaća tužbeni zahtjev za utvrđenje djelomične nedopuštenosti izravne naplate počev od smještaja djeteta u udomiteljsku obitelj, uz obrazloženje da je pravo djeteta na zahtijevanu naknadu za uskraćeno uzdržavanje (čl. 289. ObZ-a) ograničeno pravom treće osobe na verzijski zahtjev na temelju čl. 287. ObZ-a odnosno pravom fizičke ili pravne osobe koja nije bila dužna uzdržavati, a to je činila, pa kako je tuženik KE bio uzdržavan iz Državnog proračuna kroz sustav socijalne skrbi, da bi jedino Centar za socijalnu skrb odnosno Republika Hrvatska bila aktivno legitimirana potraživati temeljem čl. 287. ObZ-a naknadu tih troškova od oca i majke, jer bi u protivnom roditelj koji je propustio izvršavati svoju obvezu uzdržavanja mogao imati dvostruku obvezu plaćanja (djetetu) temeljem presude i osobi koja je snosila te troškove.
12. U pravu je tuženik da se u ovom slučaju ne radi o sporu radi isplate naknade za uskraćeno uzdržavanje, već se radi o sporu radi nedopustivosti ovrhe (izravne naplate) temeljem pravomoćne i ovršne presude kojom je već naloženo uzdržavanje djeteta, i koja još uvijek egzistira (tuženik ne tvrdi da je tražio prestanak uzdržavanja zbog promijenjenih okolnosti).
13. Ocjena je međutim ovog suda da je i u ovom slučaju (u sporu) prestankom svakodnevne skrbi majke nad mlt. djetetom i ustanovljavanjem svakodnevne skrbi od strane udomiteljske obitelji, kojoj je plaćana naknada smještaja i drugih potreba djeteta iz sredstava Državnog proračuna, prestalo ovlaštenje majke da u ime djeteta ostvaruje prisilnu naplatu uzdržavanja dosuđenog ranijom ovršnom ispravom, pa da je time na određeno vrijeme, dok traju takve okolnosti, ispunjenje tražbine iz ovršne isprave onemogućeno, čime je ostvaren žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 10. OZ-a.
14. To stoga što su prestankom zajedničkog života s djetetom prestali i svakodnevni troškovi uzdržavanja djeteta, dok je s druge strane udomiteljici, rješenjem Centra za socijalnu skrb od 13. siječnja 2016. priznata i isplaćivana naknada za uslugu smještaja i za druge potrebe djeteta (čl. 2. toč. 9. Zakona o udomiteljstvu - Narodne novine, broj: 90/2011., 78/2012. - dalje: ZU), pri čemu u smislu čl. 87. st. 1. Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine, broj: 157/2013., 152/2014., 99/2015., 52/2016. - dalje: ZSS) smještaj kao socijalna usluga obuhvaća, između ostalog, uslugu stanovanja, prehrane, njege, brige o zdravlju, odgoja i obrazovanja i sl., dok je pravo na naknadu za osobne potrebe i visina te naknade regulirano čl. 45. ZSS-a.
15. U takvoj situaciji, kada majka nije izvršavala roditeljsku skrb nad djetetom i nije imala troškove uzdržavanja djeteta, a iz sredstava Državnog proračuna su bila osigurana sredstva za uzdržavanje djeteta u većem iznosu od onog koji je ocu bio naložen da plaća za vrijeme skrbi kod majke, nije od utjecaja činjenica što tužitelj posebnom tužbom nije tražio prestanak svoje obveze uzdržavanja, niti što u konkretnom slučaju nije došlo do sklapanja nagodbe s CZSS-om iz čl. 98. ZSS-a, odnosno do verzijskog zahtjeva prema roditeljima za naknadu učinjenih troškova za dijete.
16. Točno je da je čl. 98. ZSS-a propisano da su roditelji djeteta dužni plaćati u cijelosti ili sudjelovati u plaćanju usluge koje dijete ostvaruje na temelju ovog Zakona sukladno pravilniku iz čl. 99., osim ako su roditelji korisnici zajamčene minimalne naknade (st. 1.). Roditelji ili drugi obveznici uzdržavanja djeteta i CZSS sklapaju nagodbu kojom utvrđuju plaćanje usluge, a nagodba ima snagu ovršne isprave (st. 2.), ako roditelji ili drugi obveznici uzdržavanje ne žele sklopiti nagodbu CZSS će pred nadležnim sudom pokrenuti postupak za naknadu troškova pruženih usluga (st. 3.).
17. Međutim, okolnost što ovlaštenik citirane odredbe nije ishodio nagodbu i postavio verzijski zahtjev prema roditeljima do zaključenja glavne rasprave, ne predstavlja okolnost koja bi u konkretnom slučaju opravdavala naplatu uzdržavanja za period dok mlt. dijete nije bilo na skrbi kod majke, a ostvarivalo je naknadu za uzdržavanje po drugom osnovu.
18. Ovdje međutim valja reći da je tuženik nakon punoljetnosti (6. listopada 2019.) preuzeo predmetni postupak, pa kako se zahtjev za nedopustivost ovrhe proteže i na razdoblje nakon njegove punoljetnosti (od 6. listopada 2019. do listopada 2020.), te kako roditelji imaju obvezu uzdržavanja pod određenim uvjetima i punoljetne djece (čl. 316. ObZ-a), tuženik bi imao pravo na uzdržavanje od oca temeljem predmetne ovršne isprave nakon prestanka okolnosti iz toč. 13. ove presude, ukoliko presuda P2-277/2010 od 17. svibnja 2012. nije ukinuta, poništenja, preinačena ili na drugi način stavljena van snage ili na drugi način izgubila svoju djelotvornost.
19. Kako se sud nije posebno bavio pitanjem nedopustivosti ovrhe nakon punoljetnosti tužitelja, presudu je u tom dijelu, za iznos od 9.750,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama za razdoblje od 1. listopada 2019., valjalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje (čl. 369. st. 1. ZPP-a i čl. 370. ZPP-a).
20. U odnosu na preostali dio stavka I. izreke za iznos od 33.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama na mjesečne iznose uzdržavanja počev od veljače 2016. do 30. rujna 2019., žalbu tuženika valjalo je odbiti (čl. 368. st. 1. ZPP-a).
21. Presudu je u stavku II. izreke valjalo u cijelosti ukinuti bez vraćanja na ponovan postupak, jer je stavkom II. izreke u suštini ponovno odlučeno o zahtjevu iz stavka I. izreke (čl. 369. st. 5. ZPP-a).
22. Obzirom da nije pravomoćno okončan postupak glede cijelog zahtjeva valjalo je ukinuti i odluku o trošku, o kojem će, kao i o troškovima u povodu pravnog lijeka biti odlučeno konačnom odlukom (čl. 166. ZPP-a).
U Zagrebu 5. travnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Ines Smoljan
