REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3732/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Anto Pecirep, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva obrane, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, Građansko- upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu stranaka za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-697/2020-2 od 9. srpnja 2020., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-690/2019 od 6. ožujka 2020., u sjednici vijeća održanoj 5. travnja 2022.,
r i j e š i o j e :
I Dopušta se tužitelju podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-697/2020-2 od 9. srpnja 2020. zbog pravnih pitanja:
1. Da li se u slučaju tzv. stupnjevite tužbe iz članka 186. b Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) u kojoj je naznačena vrijednost predmeta spora na manji novčani iznos nego li se potražuje u konačno specificiranom tužbenom zahtjevu (nakon dostave dokumentacije koja se po zakonu smatra zajedničkom za parnične stranke i provedenog vještačenja) smatra da je tužba preinačena povećanjem tužbenog zahtjeva u konačno specificiranom tužbenom zahtjevu?
2. Da li je za ocjenu prigovora zastare u slučaju povećanja tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu dodatka na plaću relevantan dan povećanja tužbenog zahtjeva iako je u parnici podnesena tzv. stupnjevita tužba iz članka 186. b ZPP ili se ima smatrati da je zastara u odnosu na tako precizirane pojedinačne mjesečne iznose razlika plaća, obračunate prema nalazu financijskog vještaka, prekinuta podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora iz članka 186.a ZPP?
II Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Stranke su podnijele prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-697/2020-2 od 9. srpnja 2020., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-690/2019 od 6. ožujka 2020.
2. Postupajući sukladno odredbi članka 387. stavak 1 . i 6. ZPP, revizijski sud je ocijenio da su ispunjene pretpostavke da se tužitelju, u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. alineja 1. ZPP, dopusti podnošenje revizije zbog pravnih pitanja navedenih pod stavkom I. izreke ovog rješenja, jer je riječ o pitanjima koja su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
3. To stoga što je drugostupanjski sud, odlučujući o prigovoru zastare, odstupio od shvaćanja koje je ovaj sud u identičnoj procesnoj situaciji izrazio po pitanju preinake tužbe i računanja roka zastare u slučaju kada je podnesena tužba iz članka 186. b ZPP (primjerice u odlukama ovog suda Revd-191/2020-2 od 11. veljače 2020. i Revd-1074/2020-2 od 25. studenoga 2020.).
4. Valjalo je stoga, na temelju odredbe članka 387. stavak 1. i 6. ZPP, o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije odlučiti kao pod stavkom I. izreke ovog rješenja.
5. S druge strane, postupajući prema odredbama članka 385.a i 387. ZPP, ovaj je sud ocijenio da pitanja naznačena u prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. To stoga što pobijana odluka po pitanju utvrđenih sati prekovremenog rada i prava tužitelja na isplatu tako utvrđenih sati kao sastavnog dijela neprekidnog rada ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda, već je upravo u skladu s pravnim shvaćanjima zauzetim u odlukama ovog suda broj Revr-753/09 od 17. studenoga 2009. i broj Rev-4419/2019-2 od 7. srpnja 2020., a ne radi se o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitati sudsku praksu.
7. Valja pritom naglasiti da tuženica kod postavljanja svog pitanja, osporavajući tužitelju pravo na priznate prekovremene sate, polazi od činjenica koje nisu utvrđene u postupku pred nižestupanjskim sudovima – da su tužitelju ti sati priznati samom činjenicom nemogućnosti napuštanja mjesta rada.
8. Upravo suprotno, iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da su u prekovremene sate uračunati samo stvarno odrađeni sati rada duži od punog radnog vremena, osim sati kada tužitelj nije izvršavao radne zadatke (osmosatni dnevni odmor).
9. Slijedom navedenoga, kako u odnosu na prijedlog tuženice nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe članka 392. stavak 1. u vezi s odredbom članka 387. stavak 5. ZPP riješeno kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 5. travnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
