REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 3693/2018-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KH, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Jasmini Češo-Žanić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Krsnik & partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika TIM Topusko d.d., OIB 24370218091, sa sjedištem u [adresa], zastupanog po punomoćniku Nikici Feriću, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja odluke nedopuštenom, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-364/2018-2 od 20. rujna 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-313/2016-13 od 29. svibnja 2018., u sjednici održanoj 5. travnja 2022.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da odluka o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem, od 22. studenoga 2016., nije dopuštena i da radni odnos tužitelja nije prestao te je naloženo tuženiku vratiti tužitelja na poslove VKV radnik 2. Ujedno je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn.
2. Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba tuženika i preinačena prvostupanjska presuda na način da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbijen, a tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 kn te trošak sastava žalbe u iznosu od 600,00 kn.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj na temelju odredbe članka 382. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - dalje u tekstu: ZPP), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvaćanje revizije i preinačenje drugostupanjske odluke, podredno prihvaćanje revizije i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija tužitelja nije osnovana.
6. Na temelju odredbe članka 392.a stavka 1. ZPP revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Tužitelj se neosnovano poziva na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, navodeći da presuda nije dovoljno jasno obrazložena, da ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama te da postoji proturječnost između razloga presude i sadržaja zapisnika i iskaza danim u postupku. Protivno navodima tužitelja u reviziji, presuda je jasna i neproturječna, a takvi su i razlozi o odlučnim činjenicama, slijedom čega se drugostupanjska presuda može ispitati, stoga ovaj revizijski razlog nije ostvaren.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti redovitog otkaza ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem, od 22. studenog 2016., uz nalog tuženiku vratiti tužitelja na poslove VKV radnik 2.
9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:
- da je tužitelj radio kod tuženika na poslovima VKV radnika 2,
- da je tužitelj 1. rujna 2016., zajedno s još 23 radnika, odbio izvršavati svoje radne zadatke nezadovoljan time što poslodavac nije isplatio stimulaciju na plaću,
- da se tuženik prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju savjetovao s Radničkim vijećem,
- da je tuženik 22. studenoga 2016. donio Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem tužitelja te da je u obrazloženju odluke navedeno da je tužitelju radi povrede radne obveze otkazan ugovor o radu od 1. ožujka 2013.,
- da se u obrazloženju odluke navodi da je poslodavac-tuženik bio u poslovnom odnosu s tvrtkom Signal sistem d.o.o. iz Pule koja je od tuženika narudžbenicom naručila uslugu izrade i ugradnje panel ograde,
- da neizvršavanje radnih obveza tužitelja nije imalo za posljedicu storniranje narudžbenice od strane tvrtke Signal sistem d.o.o.,
- da u evidenciji radnih sati RJ konstrukcije, u kojoj je navedeno da tužitelj 1. rujna 2016. nije obavljao svoje radne zadatke, nema potpisa tužitelja te da iz iskaza svjedoka AH proizlazi da tužitelju nije nudio na potpis navedenu evidenciju,
- da poslovođa tuženika ĆH **.**.2016. nije davao radne zadatke tužitelju, jer je ĆH toga dana bio na terenu, ali je telefonom obaviješten da je tužitelj odbio raditi, da je ĆH poznato da je tužitelj inače radio na poslovima vezano za izradu i ugradnju panel ploča za Međunarodnu zračnu luku Zagreb (dalje u tekstu: MZLZ),
- da tuženik prije redovnog otkaza ugovora o radu nije postupio u smislu odredbi članka 119. st. 1. i 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 - dalje u tekstu: ZR), odnosno nije upozorio tužitelja na obveze iz radnog odnosa i ukazao mu na mogućnost otkaza ugovora o radu niti je tužitelju nije omogućio iznošenje obrane,
- da je tužitelj pravovremeno zatražio zaštitu kod tuženika, a na koji zahtjev tuženik nije odgovorio.
10. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev ocijenivši da tuženik nije dokazao: da je tužitelj 1. rujna 2016. odbio rad, da je tužitelj 1. rujna 2016. bio dužan raditi upravo na poslovima izrade i ugradnje panel ploča za MZLZ, da iz razloga što bi tužitelj 1. rujna 2016. odbio raditi na poslovima izrade i ugradnje panel ploča za MZLZ tuženik nije izvršio svoj ugovoreni posao prema tvrtki SIGNAL SISTEM d.o.o. (zbog čega je ista tvrtka stornirala narudžbu), kao niti da je zbog toga što je 1. rujna 2016. tužitelj odbio raditi na poslovima izrade i ugradnje panel ploča za MZLZ prouzročio tuženiku štetu u iznosu od 321.132,50 kn. Sud prvog stupnja smatra da tuženik nijednim dokazom nije potvrdio da bi postojale okolnosti zbog kojih ne bi bilo opravdano očekivati od tuženika da upozori tužitelja na obveze iz radnog odnosa i ukaže mu na mogućnost otkaza, odnosno da tužitelju omogući iznošenje obrane prije otkazivanja, sukladno odredbama članka 119. ZR.
11. Drugostupanjski sud preinačuje prvostupanjsku odluku i odbija tužbeni zahtjev tužitelja smatrajući da iz provedenog postupka, iskaza svjedoka AH, ZH i GH proizlazi suprotno, navodeći da je svjedok ĆH, koji je zaposlen kao poslovođa u odjelu "metalne konstrukcije" i kao takav nadređen tužitelju, iskazao da je 1. rujna 2016. telefonom obaviješten da je tužitelj odbio raditi, te da mu je poznato da je tužitelj inače radio na poslovima vezano za izradu i ugradnju panel ploča za MZLZ. Također da je svjedok ZH (voditelj odjela) istaknuo da ga je poslovođa ŽH izvijestio o tome da su radnici u tvornici, među kojima je bio i tužitelj, 1. rujna 2016. samoinicijativno prestali s radom, a da se radilo o reakciji radnika na smanjenje plaće od strane poslodavca. Svjedok GH da je iskazao da ga je direktor proizvodnje JH telefonskim putem 1. rujna 2016. izvijestio da su radnici koji su radili na izradi elemenata za ogradu prestali raditi, na što je odgovorio neka zaduže druge radnike za rad na tim poslovima, da bi mu potom bilo rečeno da su svi radnici tuženika na proizvodnji prestali raditi i da je to problem.
11.1. Stoga sud drugog stupnja ponašanje tužitelja (odbijanje rada) dana 1. rujna 2016. smatra kršenjem obveza iz radnog odnosa koje predstavlja opravdan razlog za otkaz ugovora o radu sukladno odredbi članka 115. st. 1. točka 3. ZR (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).
11.2. Nadalje, drugostupanjski sud ocjenjuje da se u okolnostima konkretnog slučaja radi o takvom karakteru povrede obveze iz radnog odnosa za koju nije potrebno posebno upozoravati radnika (članak 119. ZR) niti je bilo opravdano od poslodavca očekivati da istom omogući iznošenje obrane, budući da se radilo o slučaju kršenja radne obveze za koje nije bilo opravdanja.
12. Prema shvaćanju revizijskog suda u slučaju kada radnik odbije izvršavati poslove te jedan dan ne radi ništa, predstavlja skrivljeno ponašanje radnika koje opravdava redoviti otkaz ugovora o radu u smislu odredbe članka 119. stavak 1. i 2. ZR. U takvoj situaciji osnovano tuženik nije bio dužan pisano upozoriti radnika na obveze iz radnog odnosa, niti mu omogućiti obranu, jer je riječ o takvoj povredi radne obveze koja ne zahtijeva posebno upozorenje, odnosno omogućavanje obrane.
13. Činjenica da je tuženik donio odluku o otkazu ugovora o radu dva mjeseca kasnije nije od utjecaja na pravilnost odluke o dopuštenosti otkaza ugovora o radu, jer se radi o redovitom otkazu ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika (članak 115. stavak 1. točka 3. ZR), a ne o izvanrednom otkazu ugovora o radu.
14. Slijedom navedenog nije osnovan niti revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, stoga je valjalo, primjenom odredbe članka 393. ZPP, reviziju tužitelja odbiti.
Zagreb, 5. travnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan
