REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1171/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić, članice vijeća, Marine Paulić, članice vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća, u u ovršnom postupku ovrhovoditelja Grada Rijeka, Rijeka, Korzo 16, OIB 54382731928 zastupanog po punomoćnicima iz ZOU Veljko Knežević i dr., odvjetnicima iz Rijeke, Ribarska 4, protiv ovršenice IH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Odvjetničkom društvu Stanić i partneri d.o.o. iz Rijeke. Riva 4, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću poslovni broj Gž Ovr- 427/2018-2 od 16. listopada 2018., kojim je preinačeno rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Rabu, poslovni broj Ovr-5814/2016-3 od 18. prosinca 2017., u sjednici održanoj 5. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. Revizija ovrhovoditelja, podnesena protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću poslovni broj Gž Ovr-427/2018-2 od 16. listopada 2018., u odnosu na preostala pitanja, odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o  j e:

II. Odbacuje se revizija ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću poslovni broj Gž Ovr-427/2018-2 od 16. listopada 2018., u odnosu na treće i četvrto pitanje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-5814/2016-3 od 18. prosinca 2017., na temelju ovršne isprave, (rješenja Općinskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem P-998/01 od 29. lipnja 2010.), određena je ovrha na novčanim sredstvima ovršenice po svim računima i oročenjima u svim bankama, prema OIB-u ovršenice, te na pokretninama ovršenice, a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 6.506,62 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče kako je to pobliže naznačeno u rješenju o ovrsi. Istim rješenjem je ovrhovoditelju određen trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.237,50 kuna.

2.1. Rješenjem suda drugog stupnja u stavku 1. izreke prihvaćena je žalba ovršenice, te je preinačeno rješenje o ovrsi Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Rabu, poslovni broj Ovr-5814/2016-3 od 18. prosinca 2017., na način da je prijedlog za ovrhu odbijen kao neosnovan.

2.2. Rješenjem istog suda u stavku 2. izreke naloženo je ovrhovoditelju u roku od 8 dana isplatiti ovršenici iznos od 937,50 kuna na ime troškova postupka.

3. Protiv drugostupanjskog rješenja, ovrhovoditelj podnosi reviziju iz članka 382. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske - u daljnjem tekstu: ZPP), zbog pravnih pitanja za koje smatra da su važna za odluku u ovome sporu, ali i za pravilnost primjene materijalnog prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Predlaže preinačenje pobijano rješenje u točkama I., II. i IV izreke u skladu sa revizijskim navodima, a podredno predlaže ukidanje pobijanih rješenja i vraćanje predmeta sudu drugog stupnja na ponovni postupak.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je dijelom nedopuštena, a dijelom neosnovana.

6. Predmet ovršnog postupka je naplata odgovarajućeg dijela parničnih troškova protiv vlasnika posebnog dijela zgrade, koje ovrhovoditelj pokušava ostvariti na temelju sudskog rješenja donesenog u parnici kojim su „suvlasnici zgrade“ bili stranka u postupku, koji nisu bili poimenično navedeni, kao takvi.

7. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske odluke, u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

8. U reviziji iz stavka 2. čl. 382. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njego odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (stavak 3. članak 382. ZPP-a).

9. Ovršnu ispravu u ovom postupku predstavlja pravomoćno i ovršno rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-998/01 od 29. lipnja 2010., kojim su tužitelji ("suvlasnici stambene zgrade u [adresa] na adresi [adresa]., zastupani po upravitelju zgrade RI 19 Rijeka") obvezani nadoknaditi ovrhovoditelju (tuženiku iz "P" postupka iz kojeg potječe ovršna isprava) troškove parničnog postupka u iznosu od 925.550,50 kn, a ovrhovoditelj je prijedlog za ovrhu podnio protiv ovršenice ĆH, kao suvlasnice navedene stambene zgrade, koja u ovršnoj ispravi nije naznačena kao stranka.

10.1. Prema shvaćanju drugostupanjskog suda odredba čl. 29. st. 1. OZ-a propisuje da se ovrha može odrediti na temelju ovršne isprave ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik, te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze, pa se u predmetnoj situaciji iz navedene ovršne isprave ne može zaključiti obvezuje li i ovdje ovršenicu takva ovršna isprava, obzirom da u njoj nije navedeno njeno ime i prezime, a bez imena i prezimena ne može se utvrditi identitet osobe obvezne na ispunjenje neke činidbe, zbog čega predmetna ovršna isprava nije podobna za određivanje ovrhe protiv ovršenice u smislu citirane odredbe OZ-a.

10.2. Uz navedeno smatra da na podobnost ovršne isprave nije od utjecaja niti okolnost što je ovrhovoditelj uz ovršni prijedlog dostavio presliku tužbe, u kojoj su kao tužitelji poimenično navedeni svi suvlasnici, obzirom da se ovrha određuje na temelju ovršne isprave, a kako ovršna isprava u ovoj pravnoj stvari tj. ovršno sudsko rješenje, nema kvalitetu propisanu člankom 29. st. 1. OZ-a, tada se taj nedostatak ne može ukloniti prilaganjem tužbe ili nekog drugog podneska ili dokumenta, jer u odluci kojom se nalaže nekome određeno činjenje, precizno i određeno mora biti naveden kako sadržaj obveze, tako i osoba koja je dužna tu obvezu ispuniti, zbog čega nije dopušteno, a niti može imati pravnu snagu bilo kakvo drugo tumačenje odluke izvan njenog sadržaja, odnosno tumačenje na način da se pomoću podnesaka ili dokumenata utvrđuje koga zapravo ovršna odluka obvezuje ili koji je sadržaj obveze radi ispunjenja zbog koje je ovršna odluka donesena.

11. U podnesenoj reviziji ovrhovoditelj je postavio slijedeća pravna pitanja:

"1. Predstavlja li odluka suda, donesena u parničnom postupku koji su pokrenuli poimenice navedeni tužitelji koji su suvlasnici stambene zgrade, a kojima je naknadno u istom parničnom postupku priznato svojstvo stranke u postupku pa isti nastupaju nadalje u parnici kao "suvlasnici stambene zgrade", a kojom odlukom se istim "suvlasnicima stambene zgrade" nalaže naknaditi protivnoj strani prouzročeni parnični trošak, ovršnu ispravu u smislu čl. 29. Ovršnog zakona za pokretanje ovršnog postupka protiv pojedinačno naznačenog tužitelja (fizičke osobe) iz parničnog postupka?

2. Može li se pasivna legitimacija u ovršnom postupku utvrđivati samo na temelju ovršne isprave ili se ista može dokazivati i prilaganjem drugih dokumenata pored ovršne isprave (npr. tužbe iz postupka okončanjem kojeg je nastala ovršna isprava?

3. Donosi li ovršni sud, u situaciji kada isti sukladno čl. 29. Ovršnog zakona smatra da ovršna isprava nije podobna za određivanje ovrhe protiv ovršenika, rješenje o odbacivanju prijedloga za ovrhu ili o odbijanju prijedloga za ovrhu?

4. Tko su članovi udruženja kojem je priznato svojstvo stranke temeljem čl. 77. ZPP-a u slučaju gdje je to svojstvo priznato suvlasnicima neke nekretnine, jesu li to osobe navedene u tužbi kao tužitelji ili svakodobni suvlasnici te nekretnine?".

12. Kao razlozi važnosti postavljenim pitanjima navedene su odluke Županijskog suda u Rijeci (Gž Ovr-815/15, Gž-2976/12, Gž Ovr-690/2017), Županijskog suda u Zagrebu (Gž Ovr-1806/16, Županijskog suda u Bjelovaru (Gž Ovr-515/2016), Županijskog suda u Sisku (Gž Ovr-405/2016), Županijskog suda u Vukovaru (Gž Ovr-171/2018), te Županijskog suda u Varaždinu (Gž-1282/2006 od 13. lipnja 2006.)

13. Naznačujući navedena pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena ovrhovoditelj u biti osporava pravilnost primjene materijalnog prava iz čl. 29. st. 1. i čl. 32. OZ-a.

14.1. Za treće pitanje nisu izneseni odgovarajući razlozi njegove važnosti, jer u odlukama na koje se ovrhovoditelj pozvao nije izneseno pravno shvaćanje vezano za to pitanje, te iz tog razloga ono nije važno, s tim da se napominje da drugostupanjske odluke kojima su ukinute prvostupanjske odluke i predmet vraćen na ponovno postupanje ne predstavljaju razlog važnosti koji ima u vidu odredba čl. 382. ZPP-a., dok je u odnosu na četvrto pitanje razlog važnosti navedena odluka Županijskog suda u Vukovaru Gž Ovr-171/2018 od 6. lipnja 2018., u kojoj je izneseno pravno shvaćanje prema kojem u parničnom postupku "nije bilo mjesta primjeni odredbi članka 77. st. 3. ZPP-a iz razloga što su tužitelji u tom postupku svaki pojedinačno parnično sposobni, odnosno ne radi se o obliku udruživanja bez stranačke sposobnosti", a u odnosu na pitanje primjene članka 77. ZPP-a u pobijanom rješenju drugostupanjski sud nije iznosio nikakvo pravno shvaćanje.

14.2. Budući da u odnosu na ta pitanja nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije propisane odredbom čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a, revizija ovrhovoditelja u tom dijelu nije dopuštena te je istu valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 392.b st. st. 3. ZPP-a.

15. U preostalom dijelu revizija je neosnovana, jer je izneseno pravno shvaćanje drugostupanjskog suda pravilno.

16.1. Odredbom čl. 22. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 94/14, 55/16 i 73/17 - dalje u tekstu: OZ) propisano je da sud određuje ovrhu samo na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno, a odredbom čl. 23. st. 1. toč. 1. OZ-a propisano je da je, između ostalog, ovršna isprava ovršna sudska odluka.

16.2. Odredbom čl. 29. st. 1. OZ-a određeno je da se ovrha može odrediti na temelju ovršne isprave ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik, te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze

16.3. Odredbom čl. 32. st. 1. OZ-a, određeno je da se ovrha određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla. Ako se prijenos ne može dokazati na taj način, prijenos tražbine dokazuje se pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku. Prema st. 2. citirane odredbe, odredba stavka 1. toga članka na odgovarajući se način primjenjuje i na ovrhu protiv osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao dužnik.

17. Ovršna isprava u ovom postupku je pravomoćno i ovršno rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-998/01 od 29. lipnja 2010., kojim su tužitelji označeni kao "suvlasnici stambene zgrade u [adresa] na adresi [adresa].", a ovrhovoditelj je prijedlog za ovrhu podnio protiv ovršenice IH, koja u ovršnoj ispravi nije naznačena kao stranka, ali je u podnesenoj tužbi naznačena kao stranka odnosu kao suvlasnica predmetne stambene zgrade.

18. Polazeći od smisla odredbe čl. 29. st. 1. OZ-a, te čl. 32. st. 1. OZ-a, za zaključiti je da je tim odredbama propisano načelo strogog formalnog legaliteta ovršnog postupka u odnosu na parnični postupak. Stoga se u situaciji, kada su suvlasnici stambene zgrade u pokrenutoj parnici poimenično navedeni, i koje su kao takve nastupali kao samostalne stranke u postupku, a koji su tijekom postupka, subjektivnom preinakom, u nastavku postupka prestale biti stranke toga postupka, a kao stranka na aktivnoj strani je postala "suvlasnici stambene zgrade", u odnosu na koju je i donesena predmatna ovršna isprava, kojom je toj stranci (suvlasnicima stambene zgrade) naložena određena činidba, u konkretnom slučaju plaćanje parničnog troška, prema shvaćanju ovog suda, takva sudska odluka ne predstavlja ovršnu ispravu u smislu čl. 29. st. 1. OZ-a za pokretanje ovršnog postupka protiv pojedinačno naznačenog tužitelja (fizičke osobe) iz navedenog parničnog postupka. Iz tih razloga, i u tim i takvim okolnostima, kada je ovršnom ispravom suvlasnicima stambene zgrade, (neovisno o tome što bi bilo odredio tko su to, a i to uz određene sporne činjenice zbog eventualne prodaje pojedinog stana, spornog vlasništva pojedinog stana i dr., i na koje se suvlasnike stambene zgrade ta odluka odnosi), naloženo plaćanje parničnog troška, prema shvaćanju ovog suda, pasivna legitimacija u ovršnom postupku se ne može, uz ovršnu ispravu, utvrđivati prilaganjem tužbe iz postupka, okončanjem kojega je nastala ovršna isprava nego isključivo javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom kojom se dokazuje da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla, a ako se prijenos ne može dokazati na taj način, prijenos tražbine dokazuje se pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku, kako to izričito i propisuje odredba čl. 32. st. 1. OZ-a. Stoga, sukladno zaključku drugostupanjskog suda, iz navedene ovršne isprave ne može se zaključiti obvezuje li takva ovršna isprava i ovdje ovršenicu.

19. Iz navedenih razloga valjalo je, u navedenom dijelu, odbiti reviziju ovrhovoditelja, kao neosnovanu, pozivom na odredbu čl. 393. ZPP-a.

Zagreb, 5. travnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić