Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: I Kž-307/2021-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića predsjednika vijeća, te Sanje Katušić-Jergović i mr.sc. Marijana Bitange članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog D. M. zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog D. M. podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu od 29. travnja 2021. broj K-33/2020., u sjednici održanoj 5. travnja 2022., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženika P. B., odvjetnika u S.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog D. M. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom optuženi D. M. proglašen je krivim za kazneno djelo protiv života i tijela, ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11., činjenično i pravno opisano u izreci, pa je na temelju članka 110. u vezi s člankom 34. stavkom 1. i 2. KZ/11. uz primjenu članka 48. stavka 1. i članka 49. stavka 1. točke 2. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom D. M. je u izrečeni dio zatvorske kazne uračunato vrijeme oduzimanja slobode i ono provedeno u istražnom zatvoru od 27. siječnja 2020. do 4. ožujka 2020. i od 25. veljače 2021. do 12. ožujka 2021.

1.2. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11. od optuženika je trajno oduzet jedan preklopni nož tzv. "skakavac" s drvenom drškom ukupne dužine oko 15 cm od čega oštrice oko 6 cm, koji je od optuženika bio privremeno oduzet uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave, Prve policijske postaje serijski broj 01132869 od 27. siječnja 2020., a koji predmeti će se po članku 181. stavku 7.

ZKP/08. uništiti po pravomoćnosti te presude.

1.3. Na temelju članka 69. KZ/11 optuženom D. M. je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu koja će se izvršavati u okviru zatvorskog sustava, a koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

1.4. Na temelju članka 158. stavka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13.; 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) oštećeni-žrtva K. Z. je s imovinskopravnim zahtjevom upućen u parnicu.

1.5. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavak 1. i 2. točke 1. i 6. ZKP/08. optuženi D. M. obvezan je da u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude naknadi troškove kaznenog postupka u iznosu od 5.080,00 kn, od čega se iznos od 2.000,00 kn odnosi na trošak sudskomedicinskog vještačenja, a iznos od 2.080,00 kn na trošak sudskopsihijatrijskog vještačenja, dok iznos od 1.000,00 kn predstavlja paušalnu svotu, a optuženik je također obvezan nadoknaditi i troškove branitelja po službenoj dužnosti, nakon što ti podaci sudu budu poznati.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi D. M. po branitelju P. B. odvjetniku iz S.. Žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni i predlaže da se "pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu".

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08., dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na razgledanje.

5. U skladu sa zahtjevom iz žalbe o sjednici drugostupanjskog suda obaviješteni su optuženik, njegov branitelj i državni odvjetnik, a sjednici je nazočio branitelj P. B., dok je sjednica, sukladno članku 475. stavku 4. ZKP/08. održana u odsutnosti optuženika i državnog odvjetnika.

6. Žalba nije osnovana.

7. Optuženik u žalbi navodi da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, jer da "presuda proturječi sama sebi i razlozima presude", čime očito smjera na bitnu postupovnu povredu iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Najvećim dijelom navoda žalbe optuženik argumentira samo žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a jedini navod kojim konkretizira proturječnost izreke i obrazloženja je onaj koji se odnosi na oblik krivnje. Žalitelj, naime, ističe da se u izreci navodi kako je postupao iz izravne namjere, dok navodi obrazloženja presude glede smrtnog ishoda po njegovom mišljenju upućuju na neizravnu namjeru, citirajući dio teksta "... opisano postupanje okrivljenika je podobno da se njime usmrti čovjeka" i "... nož dužine oštrice 6 cm svakako je podobno sredstvo da se njime drugoga liši života". No time nije ostvarena proturječnost na koju cilja žalitelj jer se citiranim dijelovima teksta prvostupanjski sud uopćeno bavio time je li sredstvo koje je upotrijebljeno uopće podobno da se njime usmrti čovjeka, kao i je li postupanje optuženika kritične zgode općenito bilo takvo da je moglo rezultirati smrću žrtve. Tek nakon tih uopćenih razlaganja prvostupanjski sud razmatra sve konkretno utvrđene činjenice zaključujući da je optuženik kritične zgode postupao s izravnom namjerom da ubije žrtvu. U odnosu na prigovor da "presuda proturječi sama sebi", žalitelj ničim ne konkretizira o čemu je riječ (pri čemu je za pretpostaviti da misli na proturječnost same izreke), dok je ispitivanjem pobijane presude u skladu s obvezom iz članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08. ovaj drugostupanjski utvrdio da nije počinjena ni žalbom naznačena ni neka druga bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti.

8. Najvećim dijelom žalbenih navoda optuženik kritizira po prvostupanjskom sudu utvrđeno činjenično stanje, pri čemu daje vlastitu analizu i ocjenu izvedenih dokaza sugerirajući zaključke oprečne onima iz prvostupanjske presude. Pritom smatra da je prvostupanjski sud propustio utvrditi bitne činjenice, prije svega "kako je optuženik držao nož i na koji je način zadao ubodnu ranu, odnosno da li vodoravnim ili okomitim zamahom nožem". Iz navoda suda prvog stupnja kako dio tijela u koji je ozljeda nanesena nije daleko od prsnog koša žalitelj smatra da slijedi kako je konkretna lokacija ozljede slučajnost i da stoga nije utvrđeno postoji li i koje je to vitalno mjesto na tom dijelu tijela da bi se plitkom ubodnom ranom prouzročila smrt žrtve. S tim u vezi poziva se na nalaz i mišljenje sudskomedicinskog vještaka dr. A. koji je naveo da se istim sredstvom, ali jačim intenzitetom ili nekim drugim smjerom mogla zadati teška tjelesna ozljeda, iz čega izvlači zaključak da ni hipotetski gledano kod oštećenika nije mogla nastupiti smrt.

8.1. Međutim, gore izneseni prigovori optuženika nisu prihvatljivi. Prije svega, za naglasiti je da je sud prvog stupnja proveo sve raspoložive dokaze, koje je potom savjesno i sistematično analizirao i kritički ocijenio, i to kako pojedinačno tako i u međusobnoj povezanosti, pa se zaključcima do kojih je na takav, logički neupitan način došao nema što prigovoriti. Način na koji je optuženik držao nož, odnosno je li ubodna rana nanesena vodoravnim ili okomitim zamahom nožem nije podatak koji bi značajno ukazivao na oblik krivnje optuženika, odnosno o kojem bi mogla ovisiti posljedica takvog postupanja. Pritom treba istaknuti da je sudskomedicinski vještak vrlo jasno naveo da se o smjeru i točnoj dubini ubodnog kanala ne može zaključivati, pa je optuženikov prigovor i s te strane neprihvatljiv.

8.2. Nadalje, točno je da je sudskomedicinski vještak naveo da je, kada bi se, s obzirom na regiju tijela, djelovalo istim sredstvom (dakle nožem skakavcem kakav je upotrijebljen i kritične zgode), ali jačim intenzitetom ili nekim drugim smjerom, mogla nastati teška tjelesna ozljeda, no to ne kompromitira zaključak suda prvog stupnja. Naime, prvostupanjski sud ispravno je prilikom zaključivanja o kakvom je kaznenom djelu riječ, odnosno je li optuženik manipulirajući nožem na opisani način konkretne prigode, imao namjeru da oštećenika liši života ili tek da ga teško tjelesno ozlijedi, imao na umu i dodatne relevantne podatke kao što su činjenica da su akteri bili u pokretu, zbog čega nije za očekivati preciznost mjesta ubadanja, da je vrat oštećenika žrtve u neposrednoj blizini ozlijeđenog dijela tijela, a notorno je da se sa strane vrata nalaze velike vratne žile, čije ozljeđivanje dovodi do iskrvarenja i smrti. Takvo rezoniranje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, čemu treba dodati da je vrat, za razliku od ostalog dijela tijela, manje pokriven odjećom i stoga manje zaštićen i izloženiji povređivanju oštrim sredstvom, što znači da za zadavanje po život opasne ozljede u regiju vrata nije potreban jaki intenzitet uboda. Radi se o argumentaciji koja je notorna, pa nije potrebno da se o tome izjasni vještak sudskomedicinske struke. Zbog toga je irelevantno i je li ili nije optuženik znao koliko slojeva odjeće na sebi ima žrtva, kako to u žalbi naglašava, sugerirajući da je zbog toga dozirao intenzitet uboda. Pritom treba primijetiti da je verzija po kojoj je optuženik sposoban prema odjeći žrtve ocijeniti koliki je intenzitet uboda potreban da probije te prepreke, a da ujedno žrtvu teško tjelesno ne ozlijedi životno i logički je potpuno nerealna, a teško je vjerovati da bi čak i posebno obučeni specijalac to bio u stanju precizno odmjeriti i u datim okolnostima primijeniti.

8.3. Optuženik, nadalje, ponavlja da on i žrtva nisu bili u sukobu i da nije imao motiva ubiti K. Z., nego je samo htio da ga ovaj ostavi na miru. Dodao je da je i sam K. Z. naveo kako je nakon uboda optuženika ošamario, na što optuženik nije uzvratio novim napadom. Konačno, nalazi da je zaključak prvostupanjskog suda kako samo stjecajem sretnih okolnosti nije došlo do smrtnog ishoda proizvoljan, držeći da nije prihvatljiv ni razborit, nego upravo obrnuto, jer je "realno postojao vrlo mali postotak vjerojatnosti da dođe do smrtnog ishoda". Međutim, u već spomenutim okolnostima, kada su akteri događaja u pokretu, a ne stoje mirno, a respektirajući i blizinu vrata, vitalnog dijela tijela, što je već naglašeno u točki 8.1., nije prihvatljivo pozivanje optuženika na "vrlo mali postotak vjerojatnosti da dođe do smrtnog ishoda", jer bi optuženik, da je htio nanijeti samo tešku tjelesnu ozljedu ili samo tjelesnu ozljedu, nesumnjivo nožem zamahnuo prema nekom drugom dijelu tijela, koje se ne nalazi u blizini vitalnih dijelova. To što se radilo o samo jednom ubodu, kao niti podatak da optuženik, nakon što ga je ozlijeđeni Z. ošamario, nije nastavio napad pak, ni na koji način nije odlučno za ispravnu pravnu kvalifikaciju niti zaključivanje o obliku krivnje optuženika prilikom poduzimanja inkriminirane radnje.

8.4. Iz iznesenih razloga nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

9. Optuženik, žaleći se zbog odluke o kazni, navodi da je kazna prestroga, pogotovo kada se respektiraju sve u pobijanoj presudi pobrojane olakotne okolnosti i nedostatak otegotnih. Ovaj sud drugog stupnja, međutim, nalazi da je prvostupanjski sud opravdano primijenio odredbe o tzv. zakonskom ublažavanju kazne iz članka 48. stavka 1. KZ/11., budući da je riječ o pokušaju kaznenog djela ubojstva, te je optuženika na temelju članka 49. stavka 1. točke 2. KZ/11. osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, a što je ujedno i najniža kazna zatvora koja se za kazneno djelo ubojstva u pokušaju može izreći. S druge strane, a imajući na umu izostanak bilo kakvog motiva za inkriminirani postupak optuženika, što govori o težini i okolnostima počinjenja djela, ovaj drugostupanjski sud smatra da opravdano nije izrečena djelomična uvjetna osuda. Stoga je izrečena kazna u cijelosti podobna za ostvarenje svrhe izricanja kazni iz članka 41. KZ/11., a istodobno je, ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 478. ZKP/08., ovaj drugostupanjski sud utvrdio da su se za izricanje sigurnosne mjere iz članka 69. KZ/11. i oduzimanje predmeta iz članka 79. KZ/11. stekle sve činjenične i zakonske pretpostavke.

10. Slijedom iznesenog, a budući da ispitivanjem pobijane presude na temelju članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08. nije utvrđeno da je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, na temelju članka 482. ZKP/08., trebalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 5. travnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Horvatović, v.r.