Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

ex. Vojarna sv. Križ

D r a č e v a c

49 Pr-167/2018-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda mr.sc. Danieli Pivčević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. J. iz R., R. 103, OIB: …………….., zastupan po punomoćniku I. Ć., odvjetniku

u I., protiv tuženika R. H. - M.

U.P, OIB: …………………., zastupane po O. državnom

odvjetništvu, G.-upravni odjel u S., radi isplate, nakon održane

glavne i javne rasprave zaključene 22. veljače 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika zz tuženika M. Č., savjetnice u

O.-u u S., na ročištu za objavu odluke 5. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 15.913,10 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 420,98 kn od 16.01.2013. do isplate

- na iznos od 94,50 kn od 16.05.2013. do isplate

- na iznos od 373,82 kn od 16.06.2013. do isplate

- na iznos od 555,40 kn od 16.07.2013. do isplate

- na iznos od 515,55 kn od 16.08.2013. do isplate

- na iznos od 491,08 k od 16.09.2013. do isplate

- na iznos od 528,15 kn od 16.10.2013. do isplate

- na iznos od 344,66 kn od 16.11.2013. do isplate

- na iznos od 103,35 kn od 16.12.2013. do isplate

- na iznos od 93,09 kn od 16.01.2014. do isplate

- na iznos od 475,26 kn od 16.02.2014. do isplate

- na iznos od 110,68 kn od 16.03.2014. do isplate

- na iznos od 392,89 kn od 16.04.2014. do isplate

- na iznos od 534,83 kn od 16.06.2014. do isplate

- na iznos od 73,93 kn od 16.07.2014. do isplate

- na iznos od 275,67 kn od 16.11.2014. do isplate

- na iznos od 525,81 kn od 16.12.2014. do isplate

- na iznos od 276,78 kn od 16.01.2015. do isplate - na

iznos od 502,56 kn od 16.02.2015. do isplate - na iznos od

40,23 kn od 16.03.2015. do isplate

- na iznos od 464,81 kn od 16.04.2015. do isplate - na

iznos od 598,32 kn od 16.05.2015. do isplate - na iznos od

517,51 kn od 16.06.2015. do isplate - na iznos od 508,59 kn

od 16.07.2015. do isplate - na iznos od 122,24 kn od

16.09.2015. do isplate - na iznos od 37,46 kn od

16.11.2015. do isplate

- na iznos od 533,54 kn od 16.12.2015. do isplate - na

iznos od 566,21 kn od 16.01.2016. do isplate - na iznos od

566,87 kn od 16.02.2016. do isplate - na iznos od 463,90 kn

od 16.03.2016. do isplate - na iznos od 336,19 kn od

16.04.2016. do isplate - na iznos od 348,63 kn od

16.05.2016. do isplate - na iznos od 261,98 kn od

16.06.2016. do isplate - na iznos od 555,16 kn od

16.07.2016. do isplate - na iznos od 613,09 kn od

16.11.2016. do isplate - na iznos od 155,02 kn od

16.12.2016. do isplate - na iznos od 553,28 kn od

16.01.2017. do isplate - na iznos od 618,65 kn od

16.02.2017. do isplate - na iznos od 556,66 kn od

16.03.2017. do isplate - na iznos od 188,95 kn od

16.04.2017. do isplate - na iznos od 616,79 kn od

16.05.2017. do isplate - na iznos od 544,07 kn od

16.06.2017. do isplate

po stopi koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. do isplate po stopi koja je određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se odbija zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, koje su sadržane u dosuđenom bruto iznosu razlike naknade plaće, kao neosnovan.

II.Nalaže se tuženoj isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 15.500,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi

koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope

na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj kod ovoga suda dana 7. ožujka 2018. tužitelj navodi da je zaposlenik tužene, M. unutarnjih poslova (M.) u I. granične policije u I. na poslovima kontrolora prelaska državne

granice kod PP I., a koji rad da obavlja u smjenama od po 13 sati.

Tužitelj da je u vremenu od 1. prosinca 2012. do 1. lipnja 2017. po nalogu nadređenih dolazio na posao pola sata ranije odnosno u 6 i 30h kad mu je

smjena počinjala u 7h, te odlazio pola sata kasnije odnosno u 19 i 30h kad mu

je smjena završavala u 19h. Tužitelj je istakao da je na smjenu u 19h bio

dužan doći na posao pola sata ranije, odnosno u 18 i 30h, a da je odlazio pola sata kasnije odnosno u 7 i 30h kad mu je smjena završavala u 7h. Stoga da

isti radi više od propisanog i plaćenog radnog vremena kod svake smjene za jedan sat, a kako isti odradi u prosjeku trinaest smjena mjesečno da time radi trinaest sati mjesečno više od onog što mu je plaćeno. S obzirom na radno

mjesto i bruto plaću tužitelja da proizlazi da cijena jednog sata rada tužitelja iznosi od 33,00-45,00 kn, a budući da radi trinaest sati mjesečno više od onoga za što je plaćen da mu pripadaju mjesečni iznosi koji su navedeni u tužbenom zahtjevu pa potražuje od tuženika iznos od 25.038,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama i troškom postupka.

2. U odgovoru na tužbu tužena je osporila osnovu i visinu tužbenog zahtjeva navodeći kako su netočni navodi tužitelja da je bio u obvezi dolaziti na posao pola sata ranije i odlaziti pola sata kasnije no što je predviđeno. Navela je kako se djelomično protivi osnovanosti tužbe jer da je rad policijskih službenika za graničnu kontrolu u PP I. organiziran u smjenskom

sustavu od 12/24 i 12/48h, s time da je rad na međunarodnim graničnim prijelazima organiziran na način da su svi policijski službenici za graničnu kontrolu u P. I. do 14. listopada 2013. imali obvezu dolaska pola sata ranije u službu zbog otpreme iste. Međutim, da je nakon toga za međunarodne granične prijelaze (V. D. i V. G.) ukinuta ta

obveza jer se otprema službe vrši na samim graničnim prijelazima, s time da

je policijskim službenicima omogućeno da na navedene granične prijelaze

dolaze i privatnim osobnim automobilima točno po početku smjene. U odnosu

na granične prijelaze za pogranični promet, tužena je istakla kako policijski službenici imaju obvezu doći na posao pola sata ranije u P. I. zbog

otpreme službe od strane šefa smjene što traje cca 5-10 minuta, dok se ostalo vrijeme odnosi na prijevoz službenim vozilom do mjesta rada na GPPP. S obzirom da doista postoji obveza da se radi preuzimanja smjene na GPPP doše pola sata ranije, tužena smatra u tom dijelu tužbeni zahtjev osnovanim.

Međutim, što se povratka tiče, tužena smatra da nema osnove da se zbog činjenice što vožnja od graničnih prijelaza do PGP Imotski traje određeno vrijeme, tužitelju tako provedeno vrijeme u vožnji honorira kao da je to vrijeme proveo na radu, jer da nema potreba posla ni naloga nadređenih da se policijski djelatnici nakon povratka s graničnih prijelaza zadržavaju u PGP

Imotski ili bilo što rade.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom zahtjeva za mirno rješenje spora, podataka (tablice) o broju smjena tužitelja, pretpostavljeni izračun

tužene, obračunskih lista plaća tužitelja, vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo, financije i bankarstvo I. B., saslušanjem

svjedoka M. K., K. B., L. R., M. G.,

tužitelja, suglasnošću stranaka pročitani su iskazi svjedoka M. V.,

M. L. i I. S. sadržani na zapisniku u predmetu ovoga suda br. Pr-159/2018 od 13. ožujka 2019. i Pr-158/2018 od 17. listopada 2019.

4. Podneskom od 20. studenog 2019. tužitelj je uredio tužbeni zahtjev na način da je zatražio od tužene isplatu iznosa od 15.913,10 kn sa kamatama i troškom postupka. Tužena se usprotivila uređenom tužbenom zahtjevu u kojem tužitelj potražuje isplatu razlike plaće po izračunu prosječne bruto vrijednosti sata navodeći kako u konkretnom slučaju vrijeme provedeno na

radu dulje od redovnog radnog vremena ne bi trebalo vrednovati na način da

se uzimajući u obzir dodaci za rad subotom, nedjeljom, blagdanom i noću, već

da je jasno da se priliko vrednovanja navedenog vremena uzima u obzir osnovna plaća te da se na tu plaću obračunava dodatak za rad u turnusu.

Tužitelj je istakao da je čl. 44. t. 10. Kolektivnog ugovora propisano da se dodaci na plaću ne isključuju osim dodataka za rad u turnusu i dodataka za

rad u smjeni, o čemu da je shvaćanje zauzeo Vrhovni sud RH u rješenju br.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja djelomično je osnovan.

6. Predmet spora je potraživanje tužitelja naknade na ime uvećanja plaće za rad za jedan sat duži od punog radnog vremena kojeg je tužitelj odradio radeći u turnusima u razdoblju od 1. prosinca 2012. do 1. lipnja 2017. Između stranaka je nesporno da je tužitelj djelatnik MUP-a u Ispostavi granične

policije u Imotskom te da je zaposlen na poslovima kontrolora prelaska

državne granice kod PP I.. Nesporno je da je posao tužitelja organiziran

u smjenama od po 13 sati. Sporno je da li tužitelja pripada naknada za rad

duži od punog radnog vremena i u kojem iznosu.

7. Temeljem odredbe čl. 41. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (NN 93/08, 89/12 i 104/13, dalje: KU), plaću službenika i namještenika čine osnovna plaća i dodaci na plaću. Odredbom čl. 44. st. 1. KU propisano je da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za svaki sat rada, i to: za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom

utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10%, za rad u turnusu 5%. Odredbom čl. 82. st. 4. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11,

82/12, 73/13 - dalje ZR) koja je istovjetna čl. 90. st. 4. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19) propisano je da se pod primjerenom plaćom ima

smatrati plaća koja se redovito isplaćuje za jednaki rad, a ako takvu plaću nije moguće utvrditi onda plaća koju odredi sud prema okolnostima slučaja.

Odredbom članka 60. st. 1. ZR-a propisano je da je radno vrijeme ono vrijeme u kojem je radnik obvezan obavljati poslove tj. u kojem je spreman i raspoloživ obavljati poslove prema uputama poslodavca, na mjestu gdje se njegovi

poslovi obavljaju ili drugom mjestu koje odredi poslodavac, dok je odredbom članka 65. st. 1. ZR-a propisano da je u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe,

radnik na pisani zahtjev poslodavca dužan raditi duže od punog odnosno nepunog radnog vremena tzv. prekovremeni rad. U smislu odredbe čl. 56. st.

9. KU određeno je da ukoliko se službenici i namještenici organizirano upućuju na rad na terenu u stvarno odrađene sate rada ubraja im se i vrijeme putovanja do mjesta rada na terenu kao i vrijeme putovanja provedeno na povratku s mjesta rada na terenu.

8. Na temelju iskaza svjedoka i tužitelja, čije iskaze kao uvjerljive i u bitnom jednake sud prihvaća, proizlazi da je tužitelj kao policijski službenik bio raspoređen na poslovima kontrole prelaska držane granice kako na

međunarodnim tako i na pograničnim prijelazima te da mu je u utuženom

razdoblju rad bio organiziran smjenski. Nadalje, da su kroz utuženo razdoblje djelatnici granične policije imali obvezu javljati se u postaju u Imotskom 15-ak

minuta prije početka smjene radi primopredaje službe, a nakon dolaska sa graničnog prijelaza da su takvu obvezu imali voditelji smjene i djelatnici koji rade na pograničnim prijelazima jer moraju predati radni nalog i ključeve službenog vozila. Ukoliko tako ne bi postupili da su morali pisati izvješće o razlozima te bi mogli disciplinski odgovarati. Na temelju iskaza svjedoka utvrđeno je i da do graničnih prijelaza iz postaje u Imotskom djelatnici odlaze sa tri službena vozila, dok je usmenom odlukom zabranjeno ići privatnim

vozilima. Jednim vozilom da se odlazilo na pogranični prijelaz J. M.,

potom na V. G., drugim vozilom da su djelatnici išli iz postaje na

V. D., a trećim vozilom na S. i S. što je udaljeno od postaje 30-ak km. Na kraju smjene da su morali ostati još 15-ak minuta radi primopredaje smjene jer se treba prenijeti djelatnicima koji dolaze u smjenu što se događalo toga dana, provjeriti pečate, razdužiti opremu, zavesti u knjige. Ovo da se odnosi na J. M., a nakon toga svi zajedno idu na

V. G. i tamo se zadržavaju još i duže i to 20-ak min radi većeg obujma posla. Potom da im je potrebno još 15-ak min do postaje u kojoj se ostane još oko 10-15 min radi razduživanja i ostalog. Svi djelatnici da se moraju javiti u PP i prije i nakon smjene, a razduživanje opreme rade voditelji,

dok su djelatnici koji rade na pograničnim prijelazima dužni predati izvješća šefu smjene u PP. Iz iskaza svjedoka proizlazi da su se od mjesta rada, s obzirom na udaljenost, gustoću prometa, kao i vrijeme primopredaje smjene na svakom pojedinom graničnom prijelazu od cca 5-10 minuta, nakon završetka svoje smjene, u postaju Imotski vraćali od cca 20 do cca 1,30

minuta nakon završetka smjene. Sud prihvaća navode svjedoka kao logične i

životne, a iz kojih proizlazi kako mjesto rada, odnosno međunarodni granični prijelaz ili granični prijelaz za pogranični promet nisu smjeli niti mogli napustiti odmah po završetku svoje smjene u 7,00/19,00h nego po dolasku kolega iz druge smjene istim organiziranim prijevozom te da su se tek tada vraćali u PP

Imotski, gdje bi se ponekad radi razduživanja i pisanog izvješća zadržali još 15-ak minuta.

9. Dakle, iz navedenih dokaza proizlazi da vrijeme provedeno u PP u

Imotskom prije upućivanja na granični prijelaz i nakon dolaska sa graničnog prijelaza radi zaduženja i razduženja po obavljenom poslu, predstavlja vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena te ga treba vrednovati odnosno honorirati prema odredbi čl. 44. KU pa tužitelju za rad koji je za jedan sat bio duži od punog radnog vremena u utuženom razdoblju pripada naknada, koju tužena prilikom obračuna plaće nije platila.

10. Radi utvrđivanja visine potraživanja izveden je dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo, financije i bankarstvo dipl. oec. Ivanu Buljanu, čijem nalazu sud poklanja vjeru kao stručnom i

argumentiranom. Vještačenjem, koje je sačinjeno po uvidu u dokumentaciju

koja priloži spisu, je utvrđeno da tužitelju u spornom razdoblju nije vršen obračun plaće za odrađene prekovremene sate već samo za odrađeni

redovan fond sati. Vještak je izračunao satnicu za utuženo razdoblje temeljem vrijednosti bruto plaće po mjesecima, odnosno bruto satnica redovne plaće =

bruto plaća/broj odrađenih sati. Vještak je izračun plaće sa pripadajućim dodacima prikazao u Tablici 1 te je nakon izračunate pripadajuće plaće ista pojedinačno za svaki mjesec podijeljena sa pripadajućim brojem sati te je dobivena satnica redovne plaće za svaki utuženi mjesec. Vještak je u varijanti

1. utvrdio da tužitelju u razdoblju od prosinca 2012. do svibnja 2017. nisu obračunati niti isplaćeni dodatni sati, koje je prema tužbenom zahtjevu odradio prilikom svakog turnusa, i to u ukupnom bruto iznosu od 12.258,08 kn,

odnosno po mjesecima kako je prikazano u koloni br. 9, Tablice 2. U drugoj varijanti izračuna na način da se satnica dobiva na način da se ukupna bruto plaća sa obračunskih listova (u koju su uračunati i rad nedjeljom, noću,

subotom, blagdanima…) dijeli sa brojem sati za dobivanje satnice, vještak je utvrdio da tužitelju u tome razdoblju nisu obračunati niti isplaćeni dodatni sati,

koje je odradio u ukupnom iznosu od 15.913,10 kn, odnosno po mjesecima

kako je prikazano u koloni br. 9, Tablice 4.

11. S obzirom da je u postupku utvrđeno da je tužitelj radio duže od redovnog rada, navedeni jedan sat rada duži od redovnog radnog vremena, a kojeg

tužena nesporno nije platila tužitelju treba obračunati na bazi prosječne vrijednosti sata za pojedini mjesec, a do toga se dolazi na način da se bruto

plaća podijeli sa brojem sati u tom mjesecu i dobije se vrijednost jednog sata,

a nakon čega se ta vrijednost pomnoži sa brojem smjena, odnosno sati prema podacima koje je dostavila tužena. Prigovor tužene da je vještak pogrešno izvršio izračun jer da je izračun izvršen suprotno odredbi članka 44. KU-a za državne službenike i namještenike u cijelosti je prema mišljenju ovog suda neosnovan jer su državnim službenicima i namještenicima priznata određena

prava na dodatke na plaću koji jedne druge ne isključuju, osim u slučaju dodatka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni pa je u tom smislu vještak pravilno izračunao visinu zahtjeva temeljem prosječne bruto satnice, a temeljem navedene relevantne dokumentacije koju je dostavila tužena. Kako je tužitelj precizirao tužbeni zahtjev sukladno podacima tužene o broju sati i obračunskim listama za tužitelja za utuženo razdoblje te je isti sukladan nalazu i mišljenju vještaka iz varijante II., to je navedeni tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti kao osnovan zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom

kamatom koja teče od 16.-og dana u mjesecu za protekli mjesec do isplate,

sve temeljem odredbe članka 84. st. 3. ZR-a i odredbe članka 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15). Zatražene zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

koje su sadržane u dosuđenom bruto iznosu razlike naknade plaće valjalo je odbiti jer isti do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, sve sukladno odredbi čl. 45. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 43/13, 120/13, 125/13 i 148/13) i čl. 61. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 9/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13 i 160/13).

12. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi čl. 154. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07,

84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19) te je tužitelju, koji

nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, trebalo priznati trošak postupka u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15) i to: za sastav zahtjeva za

mirno rješenje spora 100 bodova, sastav tužbe 100 bodova, za sastav tri podneska po 100 bodova, za zastupanje na 8 ročišta po 100 bodova za

svako, za zastupanje na jednom ročištu 50 bodova, što pri vrijednosti boda od 10,00 kn daje iznos od 13.500,00 kn. Pored toga tužitelju je dosuđen i trošak vještačenja u iznosu od 2.000,00 kn.

U Splitu, 5. travnja 2022.

SUDAC:

mr.sc. Daniela Pivčević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba

županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku

od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. zz tuženika

3. u spis