REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3964/2019-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. M., OIB:..., i B. M., OIB:..., oboje iz V. T., koje zastupa punomoćnica M. M., odvjetnica u Z., protiv tuženika P. b. d.d., OIB:..., Z., koju zastupa punomoćnik H. M., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-301/2016-2 od 5. ožujka 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-3582/13-18 od 24. listopada 2014., u sjednici održanoj 5. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e:

I. Revizija se odbija kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za naknadu štete u iznosima pobliže određenim izrekom presude s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i zahtjev za naknadu troška postupka. Ujedno je naloženo tužiteljima da tuženiku naknade troškove postupka u iznosu od 195.386,30 kn.

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli tužitelji na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 -proč. tekst, i 25/13-dalje: ZPP) i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da ovaj sud preinači nižestupanjske presude i tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, a podredno da ih ukine i predmet vrati na ponovno suđenje sudu prvog stupnja.

4. U odgovoru na reviziju tuženik osporava osnovanost revizije i predlaže istu odbiti uz naknadu troška odgovora.

5. Revizija nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti i izgubljenog uzdržavanja, a koji zahtjev tužitelji u tužbi temelje na činjeničnoj osnovi iz koje bi proizlazilo

- da sada pok. kći tužitelja, I. M. zbog gubitka posla tijekom 2011., a i povećanja rate kredita više nije mogla uredno otplaćivati kredit;

- da tuženik nije udovoljio njenoj molbi za odgodu otplate kredita na rok od šest mjeseci, već joj je zbog neuredne otplate kredita slao opomene te u ovršnom postupku i zaplijenio iznos od 2.496,90 kn;

- da se je dana 10. rujna 2011. kći tužitelja obratila službeniku banke radi iznalaženja za nju povoljnijih mogućnosti otplate kredita, no sve tri ponude banke su joj bile neprihvatljive;

- nakon što službenik banke nije htio njezino očitovanje o problemima u otplati kredita proslijediti upravi banke i nakon saznanja da njezino ukupno dugovanje po kreditu iznosi više nego na dan podizanja kredita, kći tužitelja vidno razočarana i uznemirena, s ocem je napustila banku, a istog dana je navečer umrla od zatajenja srca.

7. Prvostupanjski sud prihvatio je navedene činjenične tvrdnje, ali je zaključio da u opisanom postupanju banke nema protupravnosti, kao jedne od pretpostavki odgovornosti za štetu te je tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim.

8. Drugostupanjski sud prihvatio je u cijelosti činjenično utvrđenje i pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, pri čemu je ocijenio da žalbene tvrdnja, prema kojima bi smrt kćeri tužitelja bila izravna posljedica protupravne promjene kamatne stope od strane tuženika, predstavlja iznošenje novih činjenica. Stoga, postupajući sukladno odredbi čl. 352. st. 1. ZPP-a, te žalbene navode, kao nedopuštene nije ocjenjivao.

9. U smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispituje samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

10. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

11. Postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelji temelje na tvrdnji o počinjenju bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 7., i 219. ZPP-a (zapravo sadržajno o počinjenju bitne povrede iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 352. ZPP), te o počinjenju povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8., 502.c i 221. st. 4. ZPP-a te iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a (sadržajno povrede iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 220. st. 2. ZPP-a). te iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP- a.

12. Prema odredbi čl. 7. st.1. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

13. Suprotno tvrdnji revidenata, iz sadržaja tužbe, iako se u tužbi i spominje povećanje anuiteta zbog povećanja kamatne stope, ne proizlazi da su tužitelji odgovornost i protupravno postupanje tuženika temeljili na protupravnoj promjeni kamatne stope, da su na tu činjenicu predlagali dokaze te da je ta činjenica bila predmet raspravljanja. Kad bi se i prihvatila tvrdnja revidenata, da s obzirom na opće poznati „slučaj franak“ takvo zaključivanje predstavlja pretjerani formalizam slijedom čega da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 352. st.1. ZPP-a, takva pogrešna primjena ne bi utjecala na donošenje pravilne i zakonite presude, slijedom čega nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 352. st. 1. ZPP-a jer je vezana na činjenicu (neopravdano povećanje anuiteta) o kojoj u konačnici ne ovisi odluka o sporu.

14. Iz istog razloga (jer su vezane na činjenicu koja ne bi dovela do drugačije odluke suda) nisu počinjene ni povrede iz čl. 354. st.1. u vezi čl. 502. c i 221. st. 4. ZPP-a, te iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP (sadržajno povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 220. st. 2. ZPP-a).

15. Postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a tužitelji posebno ne obrazlažu, stoga ovaj sud, ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 392.a st. 1. i 386. ZPP-a nije našao postojanje navedene povrede.

16. Suprotno tvrdnji revidenata nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer pobijana presuda ima dostatne razloge o odlučnim činjenicama te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Ne postoji stoga revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

17. Postojanje revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava tužitelji temelje na tvrdnji o pogrešnoj primjeni odredaba čl. 322., 327. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO) i čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07 i 79/08), (vezano na protupravnost postupanja promjenom kamatne stope).

18. Tužitelji revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava temelje i na tvrdnji o pogrešnoj primjeni odredaba čl. 4. i 1045. ZOO-a. Smatraju da je tuženik koji je postupanjem prouzročio nasilnu smrt njihove kćeri postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja propisanim odredbom čl. 4. ZOO-a, stoga da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo iz čl. 1045. ZOO-a kada su zaključili da tuženik nije odgovoran za štetu koju trpe tužitelji.

19. Pretpostavke odgovornosti za štetu su subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu, štetna radnja štetnika, šteta, uzročna veza, a koje pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjen, te protupravnost.

20. Odredbom čl. 1045. st. 1. ZOO-a propisano da tko drugome prouzroči štetu, da je dužan naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. To znači da bi neka radnja (postupanje) predstavljala pravno relevantni uzrok za nastanak određene štete ona treba biti tipična za nastanak određene štetne posljedice, dakle, da se redovito prema životnom iskustvu može očekivati da će po određenoj radnji nastupiti određena štetna posljedica.

21. Po ocjeni ovog suda nesusretljivost tuženika u rješavanju problema u otplati kredita kćeri tužitelja, kad bi i bila dokazana, pa čak i neopravdani porast kreditnog anuiteta (na kojoj činjeničnoj osnovi u reviziji tužitelji temelje odgovornost tuženika), uznemirenost i razočaranost kćeri tužitelja nastalom situacijom, ne predstavljaju, po životnom iskustvu, redoviti tipičan uzrok za zatajenje srca neke osobe. Ne postoji stoga uzročno posljedična veza između radnji tuženika i nastale štete.

22. S obzirom na izostanak uzročno posljedične veze, kao jedne od pretpostavki odgovornosti za štetu, pravilno su nižestupanjski sudovi, doduše temeljeći zaključak na izostanku protupravnosti, kao daljnje pretpostavke odštetne odgovornosti, tužbeni zahtjev ocijenili neosnovanim.

22. Budući da je tužbeni zahtjev neosnovan već zbog nepostojanja uzročno posljedične veze ostali revizijski navodi o pogrešnoj primjeni materijalnog prava, kao neodlučni nisu ocjenjivani.

23. Ne postoji stoga revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

24. Slijedom iznesenog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija podnesena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a reviziju odbiti kao neosnovanu.

25. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. i 155. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 5. travnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.