REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 3907/2019-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Darka Milkovića članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. g. - S. b. d.d., OIB: ..., S., kojeg zastupa punomoćnica D. V., odvjetnica u Z., protiv tuženika I. Ž., OIB:... iz R., i I. Ž., OIB:... iz R., koje zastupa L. B., odvjetnica u R., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4156/2018-3 od 2. travnja 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P-3709/2011-74 od 27. travnja 2018., u sjednici održanoj 5. travnja 2022.,
r i j e š i o j e
Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-4156/2018-3 od 2. travnja 2019. u dijelu u toč. I. izreke i predmet se u tom dijelu vraća istom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.781,08 EUR, 61,39 i 769,94 EUR s pripadajućim zateznim kamatama i troškom postupka pobliže opisanim izrekom prvostupanjske presude. Ujedno je naloženo tužitelju da tuženicima naknadi troškove postupka u iznosu od 14.750,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama.
2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:
„I. Uvažava se žalba tužitelja kao djelomično osnovana, preinačuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3709/2011-74 od 27. travnja 2018. u točki 1. izreke, dijelu točke 2. izreke kojim je naloženo tužitelju naknaditi tuženicima parnične troškove u iznosu od 14.750,00 kn sa zateznim kamatama, dijelu kojim tužitelju nisu priznati troškovi prvostupanjskog postupka u daljnjem iznosu od 14.800,00 kn iznosu od i sudi:
1. Nalaže se tuženicima solidarno, do visine nasljednog dijela, na ime duga pokojnog T. Ž. po kreditu, isplatiti tužitelju iznosa od 1.781,08 €, u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju tužitelja na dan plaćanja, sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 21. rujna 2011. do namirenja, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određivala za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, iznos od 61,39 € na ime dospjele redovne kamate u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju tužitelja na dan plaćanja, iznos od 769,94 € na ime zateznih kamata u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju tužitelja na dan plaćanja i solidarno naknaditi tužitelju troškove prvostupanjskog postupka u iznosu od 15.300,00 kn, sve u roku 15 (petnaest) dana.
2. Odbija se zahtjev prvo i drugo tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 14.750,00 kn sa zateznim kamatama od 27. travnja 2018. do isplate.
3. Nalaže se tuženicima solidarno naknaditi tužitelju troškove žalbenog postupka u iznosu od 2.762,50 kn, u roku od 15 (petnaest) dana.
II. Odbija se žalba tužitelja kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-3709/2011-74 od 27. travnja 2018. u dijelu kojim tužitelju nisu priznati troškovi prvostupanjskog postupka u iznosu od 12.687,50 kn."
3. Protiv presude suda drugog stupnja, u dijelu kojim nisu uspjeli u sporu (toč. I. izreke), tuženici podnijeli su reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu, a podredno da ukine drugostupanjsku presudu i predmet vrati drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija je osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev za isplatu u ispunjenju obveze iz ugovora o kreditu usmjeren protiv nasljednika zajmoprimca.
7. Prvostupanjski sud tužbeni zahtjev ocijenio je neosnovanim, uz obrazloženje, u bitnom,
- da prema odredbi čl. 139. st. 1., 3. i 4. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013 i 33/2015-dalje: ZON) nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove i to do visine vrijednosti naslijeđene imovine, a u slučaju kada ima više nasljednika oni odgovaraju solidarno za ostaviteljeve dugove do visine svog nasljednog dijela;
- da je teret dokaza o opsegu obveze vezano na vrijednost naslijeđene imovine na tuženicima koji su istakli prigovor ograničenja njihove obveze za dugove ostavitelja;
- da tuženici nisu dokazali da su dugovi ostavitelja veći od naslijeđene imovine, međutim;
- da tužitelj nije dokazao osnovu svog potraživanja ni visinu istog.
8. Drugostupanjski sud, nasuprot prvostupanjskom sudu, zaključuje da osnova ni visina tražbine tužitelja tijekom postupka nije bila sporna i da se o istima može zaključiti na temelju stanja spisa. Stoga nastavno zaključuje da su tuženici solidarno dužni tužitelju platiti iznose od 1.781,08 EUR, 61,39 i 769,94 EUR.
9. Sukladno odredbi članka 392.a stavak 1. ZPP-a, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
10. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).
11. Postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tuženici temelje na tvrdnji o počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, između ostaloga jer da je izreka presude neodređena, budući da je sud propustio utvrditi do koje visine, s obzirom na opseg dugova ostavitelja prema trećim osobama, postoji njihova odgovornost.
12. Tvrdnja revidenata je osnovana.
13. Prema odredbi čl. 338. st. 3. ZPP-a izreka presude sadrži odluku suda o prihvaćanju ili odbijanju pojedinih zahtjeva koji se tiču sporednih traženja te odluku o postojanju ili nepostojanju potraživanja istaknutog radi prebijanja.
14. Navodeći u izreci presude da se nalaže tuženicima solidarno „do visine nasljednog dijela“ (koja visina je i u žalbenom stadiju postupka bila sporna) na ime duga pokojnog T. Ž. po kreditu, isplatiti tužitelju iznose od 1.781,08 EUR, 61,39 i 769,94 EUR, drugostupanjski sud nije izrekao jasnu i određenu odluku o prihvaćanju tužbenog zahtjeva, već je izrekao tek odredivu odluku, koja ovisi o naknadnim utvrđenjima o visini nasljednog dijela. Stoga je osnovana tvrdnja revidenata da je izreka presude nerazumljiva i neodređena, zbog čega ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.
15. Slijedom iznesenog, budući da je osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Zagreb, 5. travnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
