REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2321/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. S., OIB … , Z., koju zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva B. i p. j.t.d., odvjetnici u Z., protiv tuženice Opće bolnice Šibensko-kninske županije, OIB … , Š., koju zastupaju punomoćnici J. P. Č. i D. D., odvjetnici iz Z. odvjetničkog ureda u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1457/2019-2 od 21. srpnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-4381/11-81 od 16. siječnja 2019., u sjednici održanoj 5. travnja 2022.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije tužiteljice odbacuje se kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1457/2019-2 od 21. srpnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn- 4381/11-81 od 16. siječnja 2019.
2. Tuženica nije podnijela odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljena pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer polaze od tvrdnji o činjeničnom stanju kakvo u postupku koji je prethodio revizijskome nije utvrđeno. Naime, tužiteljica kroz tri postavljena pitanja problematizira pobijanu odluku u dijelu koji se odnosi na tijek zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku štetu, imajući u vidu odredbu čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08 i 78/15, dalje:ZOO) kojom je propisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.
4. Međutim, postavljajući navedena pitanja tužiteljica polazi od pogrešnog činjeničnog utvrđenja, koje ne proizlazi iz obrazloženja pobijane odluke gdje je utvrđeno da je liječenje tužiteljice završilo 9. siječnja 2018. Naime, od navedenog dana se smatra kako se njezino zdravstveno stanje stabiliziralo, pa je slijedom navedenog tuženica došla u zakašnjenje s isplatom pravične novčane naknade prvog idućeg dana od dana završetka liječenja kada su se mogle utvrdite trajne posljedice po njezino zdravlje, kao i sve druge okolnosti pravno odlučne za utvrđivanje visine pravične novčane naknade. Navedeno pravno shvaćanje izraženo je i u odluci ovog suda poslovni broj Rev 2249/2012-2 od 5. ožujka 2013. te je pobijana odluka u skladu s pravnim shvaćanjem ovog revizijskog suda. Također, valja reći i to da kriteriji po kojima su nižestupanjski sudovi odredili visinu pravične novčane naknade nisu samostalni oblici povrede prava osobnosti, pa samim time tijek zateznih kamata nije moguće razdvojiti na više razdoblja, kako to smatra tužiteljica. Navedeno pravno shvaćanje izraženo je u odluci revizijskog suda Revr 1351/10 od 10. siječnja 2012., koju odluku tužiteljica navodi kao razlog važnosti.
5. Slijedom navedenog, nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, pa je valjalo na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP riješiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 5. travnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić, v.r.
