REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 954/2015-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. F. iz V. G., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik Ž. O., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ž. O., I. P., F. O. u Z., protiv tuženika Z. h. d.o.o., Podružnica T. Z., Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik I. S., odvjetnik iz Odvjetničkog društva S. i partneri u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-5278/14-3 od 5. svibnja 2015., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7233/13-144 od 23. svibnja 2014., u sjednici vijeća održanoj 5. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e :

I. Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka nastalih u povodu sastava odgovora na reviziju.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"1. Nalaže se tuženiku Z. h. d.o.o., Podružnica T. Z., isplatiti tužitelju I. F. iz V. G., na ime izgubljene zarade, iznos od 653.685,70 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose, kako slijedi:

- na iznos od 0,63 kn od dana 01.01.1989. pa do isplate,

- na iznos od 10,33 kn od dana 01.01.1990. pa do isplate,

- na iznos od 60,23 kn od dana 01.01.1991. pa do isplate,

- na iznos od 101,30 kn od dana 01.01.1992. pa do isplate,

- na iznos od 420,08 kn od dana 01.01.1993. pa do isplate,

- na iznos od 6.632,01 kn od dana 01.01.1994. pa do isplate,

- na iznos od 15.712,20 kn od dana 01.01.1995. pa do isplate,

- na iznos od 22.906,89 kn od dana 01.01.1996. pa do isplate,

- na iznos od 25.615,80 kn od dana 01.01.1997. pa do isplate,

- na iznos od 29.950,20 kn od dana 01.01.1998. pa do isplate,

- na iznos od 33.780,60 kn od dana 01.01.1999. pa do isplate,

- na iznos od 38.493,00 kn od dana 01.01.2000. pa do isplate,

- na iznos od 41.907,60 kn od dana 01.01.2001. pa do isplate,

- na iznos od 44.616,60 kn od dana 01.01.2002. pa do isplate,

- na iznos od 46.872,00 kn od dana 01.01.2003. pa do isplate,

- na iznos od 79.544,10 kn od dana 01.01.2004. pa do isplate,

- na iznos od 49.207,39 kn od dana 01.01.2005. pa do isplate,

- na iznos od 28.613,52 kn od dana 01.01.2006. pa do isplate,

- na iznos od 37.992,27 kn od dana 01.01.2007. pa do isplate,

- na iznos od 66.636,70 kn od dana 01.01.2008. pa do isplate,

- na iznos od 84.612,34 kn od dana 01.01.2009. pa do isplate,

s tim da se zakonska zatezna kamata za vremenski period od dospijeća pa do 31. prosinca 2007. obračunava po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se tuženiku Z. h. d.o.o., Podružnica T. Z., isplatiti tužitelju I. F. iz V. G., trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 74.991,87 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. svibnja 2014. pa do isplate, u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe".

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

»I. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-7233/13-144 od 23. svibnja 2014, te sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja I. F., koji glasi:

"1. Nalaže se tuženiku Z. h. d.o.o., Podružnica T. Z., isplatiti tužitelju I. F. iz V. G., na ime izgubljene zarade, iznos od 653.685,70 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine iznose, kako slijedi:

- na iznos od 0,63 kn od dana 01.01.1989. pa do isplate,

- na iznos od 10,33 kn od dana 01.01.1990. pa do isplate,

- na iznos od 60,23 kn od dana 01.01.1991. pa do isplate,

- na iznos od 101,30 kn od dana 01.01.1992. pa do isplate,

- na iznos od 420,08 kn od dana 01.01.1993. pa do isplate,

- na iznos od 6.632,01 kn od dana 01.01.1994. pa do isplate,

- na iznos od 15.712,20 kn od dana 01.01.1995. pa do isplate,

- na iznos od 22.906,89 kn od dana 01.01.1996. pa do isplate,

- na iznos od 25.615,80 kn od dana 01.01.1997. pa do isplate,

- na iznos od 29.950,20 kn od dana 01.01.1998. pa do isplate,

- na iznos od 33.780,60 kn od dana 01.01.1999. pa do isplate,

- na iznos od 38.493,00 kn od dana 01.01.2000. pa do isplate,

- na iznos od 41.907,60 kn od dana 01.01.2001. pa do isplate,

- na iznos od 44.616,60 kn od dana 01.01.2002. pa do isplate,

- na iznos od 46.872,00 kn od dana 01.01.2003. pa do isplate,

- na iznos od 79.544,10 kn od dana 01.01.2004. pa do isplate,

- na iznos od 49.207,39 kn od dana 01.01.2005. pa do isplate,

- na iznos od 28.613,52 kn od dana 01.01.2006. pa do isplate,

- na iznos od 37.992,27 kn od dana 01.01.2007. pa do isplate,

- na iznos od 66.636,70 kn od dana 01.01.2008. pa do isplate,

- na iznos od 84.612,34 kn od dana 01.01.2009. pa do isplate,

s time da se zakonska zatezna kamata za vremenski period od dospijeća pa do 31. prosinca 2007 obračunava po stopi iz čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

2. Nalaže se tuženiku Z. h. d.o.o., Podružnica T. Z., isplatiti tužitelju I. F. iz V. G., Trg Stjepana Radića 4, trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 74.991,87 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 23. svibnja 2014. pa do isplate, u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe".

II. Nalaže se tužitelju I. F. naknaditi tuženiku Z. h. d.o.o., Podružnica T. Z., trošak parničnog postupka u iznosu od 93.940,16 kn, u roku 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak sastave žalbe u iznosu od 10.218,75 kn, u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška odgovora na žalbu.«

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud prihvati reviziju, preinači pobijanu drugostupanjsku presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev, podredno da istu ukine i predmet vrati sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

4. U odgovoru na reviziju tuženik predlaže da se revizija odbije kao neosnovana i da se tužitelja obaveže na naknadu troškova nastalih u povodu sastava odgovora na reviziju.

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

6. Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 43/13, 89/14 - dalje: ZPP) ispitana u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 653.687,70 kn na ime izgubljene zarade, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka.

8. Neosnovan je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 373.a i čl. 373.b ZPP, kao i odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP koja je počinjena pred drugostupanjskim sudom.

9. Naime, revident u reviziji ističe kako je bitna povreda odredaba parničnog postupka učinjena pred drugostupanjskim sudom, a sastoji se u tome što drugostupanjska odluka ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, proturiječi sama sebi i razlozima presude, a u presudi uopće nema razloga o odlučnim činjenicama ili su ti razlozi nejasni i proturječni.

10. Suprotno navodima revizije, drugostupanjska presuda sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama koji nisu međusobno proturječni. Također je drugostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 373.a st. 3. ZPP.

11. U okviru žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka revident ustvari ističe i razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer iznosi svoju ocjenu provedenih dokaza. Zbog tog razloga se ne može podnijeti revizija, pa sud i nije ispitivao pobijanu presudu zbog navedenog razloga.

12. U postupku pred sudovima prvog i drugog stupnja utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

- da tuženik nije tužitelju predao iznajmljeni poslovni prostor, u naravi kiosk, a kako je to utvrđeno u čl. 11. Ugovora broj 383/87-M od 28. svibnja 1985.;

- da prednik tuženika nije osigurao drugi tržišni prostor tužitelju;

- da u odredbama Samoupravnog sporazuma od 25. srpnja 1986. nema niti jedne riječi o obvezi osiguranja drugog tržišnog prostora tužitelju, dok u čl. 1. Ugovora broj 383/87-M od 28. svibnja 1985. da Grad daje tužitelju na korištenje tržni prostor na svojoj tržnici bivše tvornice G. a u čl. 5. toč. 2. je ugovoreno da davalac može premjestiti korisnika na drugo prodajno mjesto na tržnici bez posebnog otkaza, u slučaju razmještaja ili drugih promjena na tržnici;

- da se sklapanjem Samoupravnog sporazuma od 25. srpnja 1986. tužitelj obvezao udruženi iznos od 6.500.000 dinara za izradu i postavu kioska, Kiosk br. 16, a pravni prednik tuženika se obvezao, ovisno o pritjecanju udruženih sredstava na žiro-račun nastojati da se kiosci izrade do polovine 1986.;

- da iz Ugovora broj 383/87-M od 28. svibnja 1985. o korištenju tržnog prostora i usluga proizlazi da je predmet tog Ugovora priručna radionica – skladište od 20 m2, koje davalac RO Tržnice Z. – OOUR Tržnica M. daje korisniku na korištenje na svojoj tržnici bivša tvornica G. a naknada za iznajmljeni tržni prostor i objekt iznosi mjesečno 30.000 dinara, s time da je pored ove naknade korisnik dužan i naknadu za čuvanje štanda i pohranu robe u skladište, kao i naknadu za odvoz smeća.

13. Drugostupanjski sud smatra da, budući da u SAS-u i Ugovoru stranke nisu ugovorile rok kao bitan sastojak, Ugovor nije raskinut po samom zakonu sukladno odredbi čl. 125. ZOO, već da tuženik nije mogao ispuniti ugovornu obvezu jer je pravni prednik tuženika bio dužan ukloniti kiosk koji je bio predmet SAS-a sklopljen između tužitelja i pravnog prednika tuženika s lokacije G. i to na temelju izvršne odluke Odbora za pripremu građevinskog zemljišta Općine M. od 20. veljače 1989.

13.1. S obzirom na naprijed navedeno, sud smatra da u konkretnom slučaju treba primijeniti odredbu čl. 137. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, kojim je propisano da kad je ispunjenje obveze s jedne strane u dvostranom ugovoru postalo nemoguće zbog događaja za koji nije odgovorna ni jedna ni druga strana, gasi se obveza druge strane, a kako je ova nešto ispunila od svoje obveze, može zahtijevati vraćanje po pravilima o stečenom bez osnove. Slijedom navedenog, kako je tužitelj potraživao naknadu štete zbog izgubljene zarade, a ne isplatu iznosa po pravilima o stjecanju bez osnove, valjano je drugostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

14. Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe čl. 137. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, ovaj sud prihvaća pravno shvaćanje drugostupanjskog suda kao razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.

15. Odredbom čl. 396.a st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja, pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća, ili na razloge iz neke ranije odluke revizijskog suda. Na temelju odredbe čl. 396.a st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. ovoga članka, revizijski sud je dužan uz svoju presudu na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

16. S obzirom da je revizijski sud prihvatio razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci u kojem bi ove razloge samo trebalo ponoviti u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396.a st. 1. ZPP, upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koja će se na temelju odredbe st. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

17. Kako se nisu ostvarili revizijski razlozi, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu i presuditi kao pod toč. I. izreke.

18. Odredba o troškovima parničnog postupka nastalim u povodu sastava odgovora na reviziju temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP.

Zagreb, 5. travnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.