REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-352/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. osiguranje d.d., OIB …, iz Z., kojega zastupaju punomoćnici - odvjetnici Odvjetničkog društva G. i partneri, protiv prvotutužene Županijske uprave za …, OIB …, iz P., koju zastupa punomoćnik D. Č., odvjetnik u P. i drugotužene L. udruge "Š.", OIB …, iz C., koju zastupa punomoćnik M. Č., odvjetnik u Z., uz sudjelovanje umješača na strani prvotužene C. osiguranje d.d., OIB ., iz Z., kojeg zastupa punomoćnica E. O., zaposlenica ovog umješača te uz sudjelovanje umješača na strani drugotužene T. osiguranje d.d., OIB …, iz Z., Podružnica P., kojega zastupa punomoćnik M. P., zaposlenik ovog umješača, radi isplate, odlučujući o reviziji drugotužene protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-811/2020-2 od 13. siječnja 2021. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu - Pisino poslovni broj P-551/2019 od 30. ožujka 2019., u sjednici održanoj 5. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija drugotužene L. udruge "Š." odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je prvotuženoj Županijskoj upravi za … i drugotuženoj L. udruzi "Š." tužitelju solidarno isplatiti iznos od 12.943,69 kuna s pripadajućim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 9. srpnja 2015. do 31. srpnja 2015. po stopi obračunatoj prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanoj za tri postotna poena (točka I. izreke). Nadalje je naloženo tuženicama solidarno tužitelju naknaditi troškove postupka u iznosu od 10.054,00 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 30. ožujka 2020. do isplate po stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima uvećanoj za tri postotna poena (točka II. izreke), dok je zahtjev tužitelja za naknadu troškova u preostalom dijelu odbijen kao neosnovan (točka III. izreke). Ujedno je odbijen i zahtjev prvotužene Županijske uprave za … za naknadu troškova postupka (točka IV. izreke), kao i istovrsni zahtjev drugotužene L. "Š." za naknadu troškova postupka (točka V. izreke).

2. Drugostupanjskom su presudom odbijene kao neosnovane žalbe tuženica te je u pobijanom dijelu (točke I., II. IV. i V. izreke) potvrđena prvostupanjska presuda.

3. Ovaj je sud rješenjem broj Revd-2222/2021-2 od 3. studenoga 2021. dopustio drugotuženoj L. udruzi "Š." reviziju protiv drugostupanjske presude zbog pitanja: "…ekskulpira li nepostupanje osobe ovlaštene upravljati javnom cestom po zahtjevu iz članka 50. stavka 2. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14) lovovlaštenika od odgovornosti za štetu?" ocjenjujući da je postavljeno pitanje važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu imajući na umu da praksa drugostupanjskih sudova po ovom pitanju nije jedinstvena.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, drugotužena podnosi reviziju protiv drugostupanjske presude pozivom na odredbu članka 382. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) pobijajući je zbog pravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena u dijelu kojim je u odnosu na nju tužbeni zahtjev prihvaćen, s prijedlogom da se preinakom odbije tužbeni zahtjev u odnosu na drugotuženu u cijelosti, podredno predmet vrati na ponovno odlučivanje.

5. Prvotužena je odgovorila na reviziju drugotužene i predložila ju odbiti kao neosnovanu.

6. Revizija nije osnovana.

7. Pobijana je presuda, sukladno odredbi članka 391. stavka 1. ZPP, ispitana samo u dijelu u kojem je dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet je spora tužiteljeva regresna tražbina za isplatu iznosa od 12.943,69 kuna koju je tužitelj platio 8. srpnja 2015. temeljem police kasko osiguranja za popravak vozila reg. oznake … marke "…" čiji je vlasnik M. G., a koji je zahtjev utemeljen na odredbi članka 963. stavka 1 . Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO).

9. Nižestupanjski su sudovi utvrdili slijedeće pravno odlučne činjenice:

- da se 27. travnja 2015. oko 7,50 sati na kolniku županijske ceste broj … B. - C., na kilometar stupu 6 km i 800 metara, dogodila prometna nesreća na način da je pred vozilo marke "…" reg. oznake …, kojim je upravljao M. G., s lovišta L. udruge "Š." iskočila srna i udarila u prednji lijevi dio vozila čime je na vozilu nastala imovinska šteta u iznosu od 12.943,69 kuna;

- da divljač nakon nesreće nije pronađena;

- da je brzina kretanja vozila prije naleta bila 51,30 km/h, a u času naleta oko 30 km/h te da se nalet mogao izbjeći brzinom kretanja vozila nižom od 44 km/h, dok je ograničenje brzine na toj dionici ceste 90 km/h;

- da pri brzini kojom se kretalo vozilo nije postojala mogućnost izbjegavanja naleta;

- da u vrijeme štetnog događaja na toj dionici ceste nije bio postavljen prometni znak opasnosti "divljač na cesti", iako je drugotužena izvijestila prvotuženu o potrebi postavljanja navedene signalizacije;

- da vozač vozila ni na koji način nije mogao izbjeći nalet na divljač u konkretnoj prometnoj situaciji.

10. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski su sudovi zaključili da su za predmetni štetni događaj solidarno odgovorne obje tužene. Pritom su ocijenili da je prvotužena Županijska uprava za … odgovorna na temelju odredbe članka 50. stavka 2. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj 84/11, 22/13 i 54/13, dalje: ZC), i to po osnovi krivnje, jer na zahtjev drugotužene (podnesen prije 18. rujna 2011. - list 29 spisa) nije postavila znak opasnosti "divljač na cesti" (znak je postavljen nakon nastanka štetnog događaja) koji će sudionike u prometu upozoravati na opasnost od mogućeg naleta divljači. S druge su strane, sudovi odgovornost drugotužene L. udruge "Š." utemeljili na odredbi članka 83. stavka 1. Zakona o lovstvu ("Narodne novine" broj 140/05, 75/09 i 153/09 - dalje: ZL), uz supsidijarnu primjenu pravila o odgovornosti sadržanih u odredbama ZOO, i to članaka 1063. do 1067. ZOO, prema kriteriju odgovornosti za štetu od opasne stvari, slijedom čega drugotužena odgovora kao vlasnica divljači (srne) jer divljač na cesti predstavlja opasnu stvar. Pritom su se pozvali na pravna shvaćanja ovog suda izražena u odluci broj Rev 1889/2016 od 5. lipnja 2019. i Ustavnog suda RH broj U- I/6264/2014.

11. U reviziji je navedeno da o pitanju odgovornosti drugotužene kao osobe koja gospodari lovištem za štetu nastalu trećim osobama na javnoj cesti zbog naleta na divljač u okolnostima kada na prometnici nisu postavljeni prometni znakovi niti oprema koji bi je činili sigurnom za promet, postoji različita praksa nižestupanjskih sudova jer je praksa Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću izražena u presudi broj Gž-441/2019 od 26. srpnja 2019. suprotna praksi Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-472/2019 od 17. kolovoza 2020., koja je, pak, podudarna s praksom izraženom u pobijanoj presudi, na način da je u toj nepodudarnoj praksi izraženo pravno shvaćanje prema kojem podnošenje zahtjeva za postavljanje prometne signalizacije i opreme osobi koja upravlja javnom cestom te nepostupanje po podnesenom zahtjevu predstavlja ekskulpacijski razlog na strani drugotužene.

12. Iz sadržaja spomenute presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću, u bitnom, proizlazi pravno shvaćanje da se odgovornost za štetu nastalu naletom na divljač 24. studenoga 2014. prosuđuje prema članku 50. ZC, a ne prema ZL, zato što za to nisu ispunjene pretpostavke iz ZL, pri čemu je sud odluku utemeljio na odredbi članka 37. stavka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o lovstvu ("Narodne novine" broj 75/09) koji je bio na snazi od 8. srpnja 2009. do 29. prosinca 2009. kada je prestao važiti na temelju odredbe članka 29. Zakona o Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnim cestama ("Narodne novine" broj 153/09). Tom je odredbom novelirana odredba članka 86. stavka 3. ZL te je propisano da odgovornost za nastalu štetu snosi vozač ukoliko nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti, tako da može pravovremeno postupati po prometnom pravilu ili znaku, u protivnom pravna osoba koja gospodari prometnicom na kojoj je šteta nastala, a tek iznimno štetu snosi ovlaštenik prava lova, ako je šteta uvjetovana vršenjem skupnog lova. U tom je postupku utvrđeno da te pretpostavke nisu ostvarene jer je uzrok predmetnog štetnog događaja propust pravne osobe koja gospodari cestama u vidu neadekvatnog označavanja prometnom signalizacijom i opremom što je prometnicu učinilo nesigurnom za odvijanje prometa.

13. Pravno pitanje zbog kojeg je drugotuženoj dopušteno podnijeti reviziju, a koje glasi "...ekskulpira li nepostupanje osobe ovlaštene upravljati javnom cestom po zahtjevu iz članka 50. stavka 2. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14) lovoovlaštenika od odgovornosti za štetu", tiče se mogućnosti oslobođenja od odgovornosti lovoovlaštenika kao pravnog subjekta koji odgovara za štetu nastalu na javnoj cesti od naleta divljači solidarno s pravnom osobom koja upravlja javnom cestom, u slučaju kada on, kao osoba koja gospodari lovištem, u skladu s odredbom članka 50. stavka 2. ZC, zatraži od pravne osobe koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionara, da javnu cestu označi prometnom signalizacijom i opremom sukladno prometnim propisima, a ovaj to ne učini.

14. Naime, sukladno odredbi članka 50. stavaka 1. i 2. ZC, pravna osoba koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionar, odgovora za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta divljači po osnovi krivnje, ukoliko na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, javnu cestu ne označi prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. To znači da se krivnja pravne osobe koja upravlja cestom odnosno koncesionara može sastojati samo u propustu da postavi posebnu signalizaciju i znakove koji će sudionike u prometu upozoravati na opasnost od mogućeg naleta divljači.

15. S druge strane, odgovornost drugotužene za štetu koja je nastala naletom divljači na vozilo na javnoj cesti je objektivna, što znači da lovačka društva ili udruge za tu štetu odgovaraju po načelu uzročnosti jer je divljač u takvim okolnostima opasna stvar, o kojem je pitanju praksa ovog suda jedinstvena (primjerice, Rev 1057/14 od 5. prosinca 2017. i Rev-2902/16 od 28. kolovoza 2019.)

16. Stoga je odgovor na pravno pitanje zbog kojeg je revidentici dopušteno podnijeti reviziju vezan uz postojanje mogućnosti oslobođenja od odgovornosti za štetu prouzročenu opasnom stvari. Slučajeve oslobođenja od odgovornosti za tu štetu propisuje odredba članka 1067. stavka 1. ZOO u skladu s kojom se vlasnik opasne stvari oslobađa odgovornosti ako je šteta nastala, među ostalim, isključivo radnjom treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao spriječiti (stavak 2.), a ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari, a dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje (stavak 4.).

17. To znači da bi se revidentica u okolnostima konkretnog slučaja mogla osloboditi od objektivne odgovornosti za štetu od opasne stvari ukoliko dokaže da je propust prvotužene koji je vezan uz nepostavljanje prometnog znaka opasnosti "divljač na cesti" na predmetnoj prometnici, usprkos zahtjevu revidentice, bio u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem, a ako to ne dokaže ne bi se mogla osloboditi od odgovornosti. O toj okolnosti upravo i ovisi odgovor na pitanje zbog kojega je revizija dopuštena.

18. Zato nepostupanje osobe ovlaštene upravljati javnom cestom po zahtjevu lovoovlaštenika iz članka 50. stavka 2. Zakona o cestama ("Narodne novine" broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14) oslobađa lovoovlaštenika od objektivne odgovornosti za štetu nastalu naletom divljači (srne) na vozilo na cesti samo ukoliko je to nepostupanje u uzročnoj vezi sa štetnim događajem i štetom jer bi u tom slučaju lovoovlaštenik dokazao da je šteta, djelomično ili potpuno, nastala radnjom treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ni otkloniti čime bi bile ostvarene pretpostavke za oslobođenje od odgovornosti u smislu odredbe članka 1067. stavaka 1., 2. i 4. ZOO.

19. U postupku utvrđene činjenice, međutim, ne ukazuju da je opisano nepostupanje prvotužene u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem. Naime, znakovi opasnosti, kao što je znak "divljač na cesti", služe da se sudionici u prometu na cesti upozore na opasnost koja prijeti na određenom mjestu, odnosno dijelu ceste i da se obavijeste o prirodi te opasnosti (članak 16. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama - "Narodne novine" broj 67/08, 48/10, 71/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19 i 42/20). S obzirom da su nižestupanjski sudovi utvrdili da je u konkretnom slučaju ograničenje brzine na predmetnoj dionici ceste u vrijeme štetnog događaja bilo 90 km/h, a da je brzina kretanja vozila prije naleta bila 51,30 km/h te da se nalet mogao izbjeći brzinom kretanja vozila nižom od 44 km/h, zaključiti je da opisani propust drugotužene nije u uzročnoj vezi s predmetnim štetnim događajem jer je vozač i bez tog prometnog znaka vozio značajno manjom brzinom od dopuštene što upućuje na njegov oprez u vožnji koji bi se opravdano mogao očekivati i uz postojanje spomenutog prometnog znaka.

20. Stoga je reviziju valjalo odbiti i odlučiti kao izreci temeljem odredbe članka 393. stavka 1. ZPP.

Zagreb, 5. travnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić, v. r.