REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 4560/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. m. i. C. d.o.o. u stečaju, C., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik V. T., odvjetnik u Z., protiv tuženika E. & S. B. d.d. R., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu H. & p. u Z., radi utvrđenja osnovanosti osporavanja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-6474/17-2 od 10. travnja 2019., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu, Stalna služba u Dubrovniku br. P-766/13 od 23. svibnja 2014., u sjednici održanoj 5. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja utvrđeno je osnovanim osporavanje tražbine tuženika u iznosu od 26.333.010,53 kn, kao tražbine drugog višeg isplatnog reda (toč. I.). Naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 385.000,00 kn (toč. II.).

2. Presudom suda drugoga stupnja preinačena je prvostupanjska presuda, te je zahtjev tužitelja u cijelosti odbijen (toč. I.1.). Naloženo je tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove postupka u iznosu od 388.125,00 kn (toč. I.2.). Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 127.500,00 kn (toč. II.).

3. Protiv presude suda drugoga stupnja pravodobnu reviziju je podnio tužitelj primjenom odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže se prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu, podredno pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, ali pred drugo vijeće drugostupanjskog suda.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

6. U konkretnom slučaju je dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP, budući da vrijednost pobijanog dijela presude prelazi iznos od 500.000,00 kn.

7. U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu koji se pobija i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

8. Iako tužitelj u reviziji ističe da istu podnosi i zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, u samoj reviziji se pobliže ne navodi u čemu se taj bitna povreda sastoji, pa taj revizijski razlog ovaj sud cijeni paušalno iznesenim.

9. Preinačujući prvostupanjsku presudu i odbijajući postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja drugostupanjski sud je zaključio da je jamac platac osobni dužnik vjerovnika, pa je slijedom toga tuženik osobni vjerovnik tužitelja, koji je u vrijeme otvaranja stečajnog postupka prema tužitelju imao imovinsku-pravnu tražbinu, te da je slijedom toga i stečajni vjerovnik u smislu odredbe čl. 70. st. 1. Stečajnog zakona („Narodne novine“ br. 44/96, 161/98, 29/99, 129/00, 123/03, 197/03, 187/04, 82/06, 116/10, 25/12, 133/12 i 45/13 – dalje: SZ). Naime, tom odredbom je bilo propisano da su stečajni vjerovnici osobni vjerovnici dužnika koji u vrijeme otvaranja stečajnog postupka imaju koju imovinsku-pravnu tražbinu prema stečajnom dužniku.

10. Tužitelj u reviziji osporava shvaćanje drugostupanjskog suda i tvrdi da obveza tužitelja kao solidarnog jamca ostaje akcesornom obvezi glavnog dužnika, te da se slijedom toga tužitelj ni u kojem slučaju ne može smatrati tuženikovim osobnim vjerovnikom. Kod toga tužitelj daje svoju pravnu ocjenu odredbi Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO) i SZ.

11. U konkretnom slučaju nije sporno da osporena tražbina u iznosu od 26.333.010,53 kn obuhvaća tuženikovo potraživanje po osnovi Ugovora o solidarnom jamstvu br. 5301994868 od 1. kolovoza 2011. temeljem kojeg se tužitelj obvezao tuženiku odgovarati kao jamac platac za obveze društva K. d.o.o. (sada u stečaju), s osnove Ugovora o kratkoročnom revolving kreditu br. ... od 1. kolovoza 2011. (iznos od 12.866.363,69 kn) te po osnovi Ugovora o solidarnom jamstvu br. ... od 13. listopada 2011. temeljem kojeg se tužitelj obvezao tuženiku kao jamac platac za obveze društva K. d.o.o. (sada u stečaju) s osnove Ugovora o kratkoročnom revolving kreditu br. ... od 13. listopada 2011. (iznos od 13.466.646,84 kn).

12. U konkretnom slučaju nije sporno da je tužitelj bio jamac platac za obveze društva K. d.o.o. (sada u stečaju) prema tuženiku. Prema shvaćanju revizijskog suda zauzetog u odluci Revt-277/16-2 od 21. veljače 2017. jamac platac odgovara vjerovniku kao i glavni dužnik za cijelu obvezu, te je ujedno i osobni dužnik. Stoga tuženik kao osobni i stečajni vjerovnik tužitelja (jamca platca) ima postojeću imovinsku pravnu tražbinu prema tužitelju, za koju isti odgovara cijelom svojom imovinom.

13. Naime, pravilno sud drugoga stupnja navodi da se ugovorom o jamstvu jamac obvezao prema vjerovniku ispuniti valjanu i dospjelu obvezu dužnika, ako to dužnik ne učini (čl. 104. ZOO). Ako se jamac obvezao kao jamac platac, odgovara vjerovniku kao glavni dužnik za cijelu obvezu i vjerovnik ima mogućnost zahtijevati njezino ispunjenje bilo od glavnog dužnika, bilo od jamca ili od obojice u isto vrijeme. Stoga je jamac platac osobni dužnik prema vjerovniku, a što znači da je tuženik u ovom predmetu osobni vjerovnik tužitelja, a time i stečajni vjerovnik u smislu odredbe čl. 70. SZ. Radi navedenog tvrdnje tužitelja kojima osporava pravno shvaćanje drugostupanjskog suda nisu osnovane.

14. Kako je shvaćanje drugostupanjskog suda u skladu sa shvaćanjem revizijskog suda zauzetog u odluci Revt-277/16, to su irelevantni navodi tužitelja da je drugostupanjski sud odstupio od svog ranijeg pravnog shvaćanja. Također se tužitelj neosnovano poziva na Zakon o sudovima, odnosno Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao i Odluku Ustavnog suda, budući da iz istih ne proizlazi da bi materijalno pravo u ovom predmetu bilo pogrešno primijenjeno.

15. Slijedom navedenog budući da revizijski razlozi nisu osnovani, valjalo je reviziju tužitelja odbiti primjenom odredbe čl. 393. ZPP.

Zagreb, 5. travnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.