REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 4226/2019-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. I. d.o.o., OIB ..., Z., zastupanog po punomoćnicima K. L., odvjetniku u Z., i K. G., odvjetniku u Z., protiv tuženika S.C. J. I. S..r.L., P. (M.), Republika Italija, porezni broj ..., registarski broj (...) ..., zastupanog po punomoćnici B. Ć., odvjetnica u Z., radi naknade štete, odlučujući o revizijama stranaka protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1364/2018-2 od 21. svibnja 2019. i revizije tužitelja protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1364/2018-5 od 27. kolovoza 2019., u sjednici održanoj 5. travnja 2022.,

r i j e š i o  j e:

I. Ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 1364/2018-2 od 21. svibnja 2019. i predmet vraća tom sudu na ponovno suđenje.

II. Revizija tužitelja protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1364/2018-5 od 27. kolovoza 2019. odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1364/2018-2 od 21. svibnja 2019. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-2522/15- 38 od 17. studenog 2017. u dijelu kojim je naloženo tuženiku na ime naknade obične štete isplatiti tužitelju iznos 1.254.282,47 kn te na ime naknade izmakle koristi iznos 169.534,00 kn, sve sa pripadajućim zateznim kamatama (pobliže naznačenim u toč. I. izreke) te u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu daljnjeg iznosa od 462.365,40 kn na ime izmakle koristi sa pripadajućim zateznim kamatama, dok je djelomičnim preinačenjem prvostupanjske presude odbijen zahtjev tužitelja za isplatu daljnjeg iznosa 2.166.487,88 kn na ime naknade obične štete te daljnjeg iznosa od 292.831,40 kn na ime naknade izmakle koristi, sve sa pripadajućim zateznim kamatama i ujedno naloženo tužitelju isplatiti tuženiku na ime troškova postupka iznos 348.580,25 kn, a odbijen zahtjev tužitelja da mu tuženik na ime troškova sastava dvaju odgovora na žalbu isplati iznos po 48.000,00 kn uvećan za PDV te iznos 10.000,00 kn na ime troškova pristojbe koja se plaća na odgovor na žalbu.

2. Rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1364/2018-5 od 27. kolovoza 2019. odbijen je prijedlog tužitelja za donošenje dopunskog rješenja o troškovima postupka.

3. Protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je odbijen njegov tužbeni zahtjev te odluke o troškovima postupka tužitelj je podnio reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši njezino preinačenje prihvaćanjem čitavog tužbenog zahtjeva tužitelja uz naknadu mu troška postupka podredno njezino ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

4. Tužitelj je podnio reviziju i protiv pravomoćnog rješenja kojim je odbijen njegov prijedlog za donošenje dopunske odluke o troškovima postupka, pobijajući ga iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši njegovo ukidanje.

5. Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja, tuženik je podnio reviziju pobijajući je iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava predloživši njegovo preinačenje odbijanjem i tog dijela tužbenog zahtjeva tužitelja uz naknadu mu troškova postupka, odnosno ukidanje pobijane presude i vraćanje predmeta drugostupanjskom sudu pred izmijenjenim vijećem na ponovno suđenje.

6. Tužitelj i tuženik su odgovorili na revizije protivne stranke.

7. Revizije protiv drugostupanjske presude su osnovane, dok revizija protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske nije dopuštena.

8. Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi s odredbom čl. 78. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19 - dalje: ZID/ZPP) primjenjuje na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije obih stranaka ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u revizijama.

9. Odlučujući o žalbama obih stranaka protiv prvostupanjske presude kojima je djelomično prihvaćen tužbeni zahtjev te naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade obične štete iznos 3.420.770,34 kn te izmakle koristi iznos 462.365,40 kn sve sa pripadajućim zateznim kamatama, a za daljnji iznos 462.365,40 kn izmakle koristi i više traženu zateznu kamatu zahtjev tužitelja odbijen, drugostupanjski sud je pobijanom presudom:

- prihvatio prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je naloženo tuženiku na ime obične štete isplatiti tužitelju iznos 1.225.282,47 kn te izmakle koristi iznos 169.534,00 kn sve sa pripadajućim zateznim kamatama, a za više traženo iz tih osnova (obične štete iznos 2.166.487,80 kn i izmakle koristi iznos 292.831,40 kn s pripadajućim zateznim kamatama) zahtjev tužitelj odbio i ujedno,

- potvrdio prvostupanjsku presudu u njezinom odbijajućem dijelu zahtjeva tužitelja uz izraženo pravno shvaćanje da je tuženik odgovoran tužitelju za štetu koju trpi u vidu umanjenja imovine – obične štete te izmakle koristi, a sve zbog otkazivanja Ugovora o distribuciji sklopljenog između stranaka, no da je i tužitelj doprinio nastanku štete jer da suprotno postignutom dogovoru stranaka nije nastavio s prodajom proizvoda do kraja prosinca 2004. i tako umanjio štetu, zbog čega je takav zahtjev tužitelja za naknadu mu štete kako obične tako izmakle koristi u razdoblju koje je od 8. rujna 2014. - 31. prosinca 2004. ocijenio neosnovanim te ga odbio, a onaj za razdoblje siječanj - ožujak 2005. ocijenio osnovanim.

10. Uporište za to drugostupanjski sud nalazi u sadržaju Zapisnika sa sastanka društva ... održanog 21. rujna 2004.

11. Spisu predmeta (list 288-291) prileži Zapisnik sa sastanka društva ... održanog 21. rujna 2004. (dalje: Zapisnik) u kojem je uz ostalo naznačeno:

- "da su obje stranke suglasne da će: društvo A. nastaviti sa prodajom proizvoda društva S. do 31. prosinca 2004., a da će novi distributer do kraja rujna 2004. kupiti nekurentne zalihe u vrijednosti od oko 1,5 milijuna Eura te ostatak tekućih zaliha robe na dan 31. prosinca 2004."

"Budući će A. nastaviti sa prodajom robe društva S. do kraja 2004. te da će u tom razdoblju nastaviti i s marketinškim aktivnostima, obje su stranke razmatrale obračun dugovanja i potraživanja u odnosu na interni buđet za razdoblje od 1. rujna 2004. do 31. prosinca 2004. dogovoreno je da će sredstva biti kumulirana na isti način kao i prije; da će se troškovi obračunavati na isti način kao i za razdoblje od 31. kolovoza 2004., što znači sukladno ugovornim obvezama prema ključnim kupcima te potvrđenim aktivnostima ..."

-."kada sva spomenuta pitanja budu riješena, nikakvih dodatnih potraživanja stranke neće imati jedna prema drugoj na dan 31. prosinca 2004.

- Zapisnik sa sastanka koji su potpisale obje stranke smatrat će se službenim dokumentom."

12. Sadržaj navedenog Zapisnika, pod uvjetom da su ga stranke potpisale u znak njegovog prihvaćanja (a što iz priloženog Zapisnika čini se ne proizlazi) bi upućivao na to da su stranke njime uredile međusobne odnose, a nakon otkazivanja ugovornog odnosa među ljudima, te da nakon 31. prosinca 2004. više ne bi imali uzajamnih potraživanja.

13. Ako je to tako, a na čemu drugostupanjski sud i temelji razloge zbog kojih je preinačenjem prvostupanjske presude odbio zahtjev tužitelja za naknadu mu štete u razdoblju kolovoz - prosinac 2004., onda je upitna ocjena drugostupanjskog suda zašto bi zahtjev tužitelja za naknadu mu štete za razdoblje nakon 31. prosinca 2004. tj. za razdoblje siječanj - ožujak 2005. bio osnovan.

14. Iz stanja spisa predmeta i razloga iz obrazloženja obih nižestupanjskih presuda razvidno je da u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije ocjenjivan značaj Zapisnika sa sastanka održanog 21. rujna 2004., posebno ne u onom smislu koji njemu pridaje drugostupanjski sud smatrajući da je njime postignut sporazum stranaka oko uređenja i razrješenja njihovog poslovnog odnosa, a nakon otkazivanja Ugovora o distribuciji robe, a na temelju kojeg su oni poslovali u razdoblju od 1998. do kolovoza 2004.

15. U takvim procesnopravnim okolnostima za sada se ne može ispitati pravilnost drugostupanjske presude glede izraženog pravnog shvaćanja o značaju i učinku Zapisnika od 21. rujna 2004. kao navodnog sporazuma stranaka o postojanju i razrješenju njihovog poslovnog odnosa za čitavo utuženo razdoblje (rujan 2004. - ožujak 2005.) kako u odnosu na tužitelja tako i u odnosu na tuženika, jer su u tom pravcu izostali razlozi o odlučnim činjenicama, a bez čega se ne može ni ocijeniti pravilnost pobijane presude kako u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja tako i u dijelu kojim je njegov zahtjev odbijen.

16. Navedeno upućuje na to da pobijana drugostupanjska presuda je opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a na koju osnovano upiru obje stranke u svojim revizijama, zbog čega je, a na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP-a, a koja se na temelju odredbi čl. 117. st. 1. ZID/ZPP primjenjuje na ovaj spor, drugostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje.

17. U nastavljenom postupku drugostupanjski sud će polazeći od prethodno u ovom obrazloženju izloženom otkloniti procesne nedostatke na koje je ukazano te donijeti novu zakonitu presudu.

18. Tužitelj je podnio i reviziju protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je odbijen njegov prijedlog za donošenje dopunskog rješenja o troškovima postupka.

19. Kako rješenje o troškovima postupka pa i onog kojim je odbijen prijedlog za donošenje dopunskog rješenja o troškovima postupka nije rješenje kojim se postupak u ovoj pravnoj stvari dovršava te nema značaj rješenja iz čl. 400. st. 1. ZPP-a, to protiv tog rješenja nije dopušteno izjavljivanje revizije iz čl. 382. ZPP-a.

20. Takvo pravno shvaćanje u skladu je sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na IV. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 16. studenog 2015., a prema kojem: "pravomoćno rješenje o troškovima postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija."

21. Stoga je odlučeno kao u toč. II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 5. travnja 2022.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.