REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 338/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Lj. S. iz Z., OIB ..., koju zastupa punomoćnica I. B., odvjetnica u Z., protiv tuženika 1. T. J. iz Z. (OIB ....) i 2. I. Ć. iz Z. (OIB ...) (oboje nasljednici iza sada pok. M. J. iz Z., OIB ...), 3. L. S. iz Z. (OIB ...) i 4. F. V. iz Z. (OIB ...) (oboje nasljednici iza pok. B. V. iz Z., OIB ...), radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Varaždinu - Stalna služba u Koprivnici broj Gž-1525/16-3 od 6. ožujka 2018. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-6561/11-33 od 6. svibnja 2016. koja je ispravljena rješenjem istog suda broj P-6561/11-37 od 27. svibnja 2016., u sjednici vijeća održanoj 5. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e :

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana u odnosu na glavnu stvar.

r i j e š i o  j e :

Odbacuje se revizija tužiteljice kao nedopuštena u odnosu na troškove postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Utvrđuje se da u ostavinu iza pok. G. J. iz Z., umrle iza 1. studenog 1965.godine u z.k.ul.10666 za k.o. Z. upisana kao G. J. i G. T. iz Z., umrlog 21. kolovoza 1990.godine ne ulazi 1. kat kuće adresi u Z., izgrađenoj na č.zem.5540/202 upisane u z.k.ul.10666 k.o. G. Z. u A-posjedovnici kao zk. tijelo I dvorište ukupne površine 188 m2, 52,3 čhv zemljište u AI kao društveno vlasništvo s pravom korištenja u korist vlasnika zgrade u AII-kuća upisana kao vlasništvo G. J. za udio od 1/4+1/4 i G. T. za udio od 2/4 u z.k.ul.br.10666 za k.o. G. Z.

II Odbija se tužiteljica s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva.

III Nalaže se tužiteljici Lj. S. naknaditi II tuženoj B. V. prouzročen parnični trošak u iznosu od 21.250,00 kn u roku od 15 dana.“

2. Drugostupanjskom odlukom suđeno je:

„Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-6561/11-33 od 6. svibnja 2016. godine koja je ispravljena rješenjem istog suda broj P-6561/11-37 od 27. svibnja 2016. godine, u pobijanom odbijajućem dijelu pod točkom II izreke te pod točkom III izreke. Nepobijani dosuđujući dio presude pod točkom I izreke nije bio predmetom drugostupanjskog postupka.“

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava kao i u odnosu na troškove postupka, na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 – dalje: ZPP), s prijedlogom da se ista preinači podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija nije osnovana u odnosu na glavnu stvar, dok nije dopuštena u odnosu na odluku o troškovima postupka.

6. Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a, u povodu revizije iz st. 382. st. 1. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka revizijski sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

7.1. Pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, u obje nižestupanjske presude navedeni su jasni i razumljivi razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni činjenicama koje proizlaze iz dokaza provedenih tijekom trajanja postupka, a drugostupanjski sud ocijenio je sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja te ne postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP niti iz čl. 354. st. 2. ZPP na koju ukazuje tužiteljica.

7.2. Premda tužiteljica revizijom pobija presudu zbog bitnih povreda odredaba postupka i pogrešne primjene materijalnog prava u obrazloženju tih revizijskih razloga se u bitnome osporavaju činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova. Iz tih navoda slijedi da tužena pobija drugostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što nije dopušten revizijski razlog po čl. 385. ZPP, pa zbog tog razloga revizijski sud nije ispitivao pobijanu odluku.

8. Nije ostvaren niti revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

9. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice radi utvrđenja da je svojim sredstvima sagradila 1. kat na kući u Z., te garažu, tavan i stubište nekretnine u Z., upisane u z.k.ul.10666 k.o. G. Z. pa da navedeno ne ulazi u ostavinu iza pokojnih G. J. i G. T.

10. U postupku do revizijskog utvrđeno je:

-da je rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, O-5298/00; O-7789/99 od 30. svibnja 2011., ostavina iza pok. J. Đ. i pok. T. G. prekinut ostavinski postupak te da je nasljednica Lj. S., ovdje tužiteljica, upućena na parnicu protiv sunasljednica, ovdje prethodnica tuženika B. V. i M. J., radi utvrđenja da je svojim sredstvima sagradila prvi kat na kući u Z., te garažu, tavan i stubište na istoj adresi i da to ne ulazi u ostavinu navedenih ostavitelja,

-da je u ostavinskom postupku broj O-7789/99 Općinskog suda u Zagrebu utvrđeno da iza pok. G. T. kao nasljednici dolaze njegova žena K. G. te kćeri Lj. S., M. J. i B.

V. i u tom postupku je proglašena oporuka pok. G. T., a radi se o pismenoj oporuci pred svjedocima,

-u toj oporuci je prednik parničnih stranaka G. T. određeno naveo da posjeduje kuću u Z., te da je 1967. dao suglasnost za nadogradnju kata na prizemnici koja je postojala, kćeri Lj., no istovremeno tom oporukom je odredio način korištenja te nekretnine time da je kćeri Lj. dao pravo korištenja garaže, podruma te tavana, te naveo da korištenje tih dijelova nekretnine daje i svojoj ženi K. te kćerima M. i B.,

-da je G. J. nesporno, a prema stanju spisa predmeta, prednik G. T., njegova majka, time da je tužiteljica unuka iste,

-da iz odobrenja za izgradnju proizlazi da je T. G. 28. lipnja 1966. dao suglasnost da njegova kćer, ovdje tužiteljica Lj. S. te njezin suprug B., izvrše nadogradnju kuće koja je njegovo vlasništvo, te da iz rješenja Grada Z., Odjela za građevinske, komunalne i stambene poslove od 2. prosinca 1966. slijedi da je po tom upravnom tijelu odobrena nadogradnja na tom objektu, izdana je građevinska dozvola 30. siječnja 1967. upravo nadogradnju jednog kata prizemne obiteljske kuće.

11. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su pravilno ocijenili da je volja pok. prednika parničnih stranaka T. G. bila da tužiteljica zajedno sa svojim suprugom nadogradi prvi kat na postojećoj kući, te da ostali dio nekretnine nije bio obuhvaćen kako oporukom, tako niti izjavom pok. T. G., a niti građevinskom dozvolom izdanom od Grada Z., Odjela za građevinske, komunalne i stambene poslove.

12. Tvrdnja tužiteljice koju ističe tijekom postupka pa tako i u reviziji da je stekla pravo vlasništva građenjem kako na 1. katu kuće, tako i na garaži, tavanu i stubištu i to sve na temelju paragrafa 418. OGZ nije osnovana.

13. Prema §418. OGZ, a čije se odredbe primjenjuju u ovoj pravnoj stvari obzirom da se nadogradnja vršila 1967.-1969., kada je netko gradio na tuđem zemljištu bez znanja vlasnika i protiv njegove volje zgrada je pripala vlasniku zemljišta. Pritom je pošteni graditelj mogao tražiti naknadu nužnih i korisnih troškova, a na nepoštenog graditelja su se primjenjivale odredbe o poslovodstvu bez naloga. Isti paragraf određuje da je pošteni graditelj mogao steći vlasništvo na zemlji i zgradi samo u slučaju kada je vlasnik zemlje bio nepošten (ako je znao za građenje pa ga nije odmah zabranio) – pri čemu je morao vlasniku naknaditi uobičajenu tržišnu cijenu zemljišta.

14. Suprotno revizijskim navodima tužiteljice da iz građevinske dozvole proizlazi da je ista izdana za nadogradnju i dogradnju kako prvog kata tako i garaže, tavana i stubišta, pravilno nižestupanjski sudovi navode da tužiteljica nije ničim dokazala da su ona i njezin pokojni suprug svojim sredstvima nadogradili ili dogradili tavan, stubište i garažu, te da tehnička dokumentacija uz rješenje upravnih tijela o izvedbi gradnje, obuhvaća samo nadogradnju jednog kata na postojećoj prizemnici i ne više od toga, što decidirano proizlazi iz te dokumentacije.

15. Pravilno su stoga sudovi prihvatili tužbeni zahtjev tužiteljice te utvrdili da u ostavinu iza pok. G. J. i G. T. ne ulazi 1. kat kuće adresi u Z., izgrađenoj na č.zem.5540/202 upisane u z.k.ul.10666 k.o. Grad Z. u A-posjedovnici kao zk. tijelo I dvorište ukupne površine 188 m2, 52,3 čhv zemljište u AI kao društveno vlasništvo s pravom korištenja u korist vlasnika zgrade u AII-kuća upisana kao vlasništvo G. J. za udio od 1/4+1/4 i G. T. za udio od 2/4 u z.k.ul.br.10666 za k.o. Grad Z., a u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbili kao neosnovan.

16. Stoga je reviziju tužiteljice kao neosnovanu trebalo odbiti te odlučiti kao u izreci sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a.

17. U odnosu na reviziju tužiteljice na odluku o troškovima postupka valja reći da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

17.1. Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom "postupak" iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na kojeg bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako npr. u Rev-1353/11-2).

Zagreb, 5. travnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.