REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 869/2019-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, te Jasenke Žabčić, Marine Paulić i Darka Milkovića članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Puli-Pola, protiv tuženika Općine Vrsar, OIB 03592077573, Vrsar, Trg De Grasi I, koju zastupa punomoćnica, odvjetnica Anka Zaharija iz Rovinja, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji i dopuni revizije tužiteljice od 23. svibnja 2019., protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3946/2016-2 od 19. rujna 2018., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-1125/2015-14 od 31. ožujka 2016., u sjednici održanoj 5. travnja 2022.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija tužiteljice te se preinačuje presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3946/2016-2 od 19. rujna 2018., u točkama I. i II. izreke i sudi:

1. Odbija se žalba tuženika, kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-1125/2015-14 od 31. ožujka 2016.

2. Naleže se tuženiku da nadoknadi trošak revizijskog postupka u iznosu od 1.125,00 kuna, u roku od osam dana.

II. Odbacuje se dopuna revizije tužiteljice, kao nepravovremena.

III. Odbija se zahtjev tuženika za nadoknadu troškova sastava odgovora na reviziju tužiteljice, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno da je tužitelj vlasnik 76804/100000 dijela nekretnine k.č.br. 1565 k.o. Vrsar, slijedom čega je određeno brisanje prava suvlasništva tuženika na 76804/100000 dijela navedene nekretnine, uz istovremeni upis prava vlasništva tužitelja na 76804/100000 dijela navedene nekretnine (točka I. izreke), te je tuženik obvezan naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.500,00 kn, u roku od osam dana (točka II. izreke).

2. 1. Presudom suda drugog stupnja u točki I. izreke preinačena je presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-1125/2015-14 od 31. ožujka 2016., te je suđeno:

"1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

Utvrđuje se da je tužiteljica Republika Hrvatska vlasnica 76804/100000 dijela nekretnine označene kao zk.č.br. 1565 k.o. Vrsar, slijedom čega se određuje brisanje prava suvlasništva Općine Vrsar na 76804/100000 dijela nekretnine označene kao zk.č.br. 1565 k.o. Vrsar, uz istovremeni upis prava vlasništva Republike Hrvatske na 76804/100000 dijela nekretnine označene kao zk.č.br. 1565 k.o. Vrsar."

2. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 1.500,00 kn (tisućupetsto kuna).".

2. 2. U točki II. izreke naloženo je tužiteljici da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 600,00 kn u roku od osam dana.

2. 3. U točki III. izreke odbijen je kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u iznosu od 400,00 kn.

3. Protiv drugostupanjske presude, tužiteljica je protiv točke I. i II. njene izreke pravovremeno podnijela reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 454. st. 2. t. 11. ZPP-a, bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 454. st. 1. ZPP-a, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže predlaže ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti tome sudu na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na reviziju tuženica osporava osnovanost podnesene revizije, predlaže istu odbiti, a tužiteljicu obvezati da joj nadoknadi troškove sastava odgovora na reviziju.

4. Revizija je osnovana, a dopuna revizije od 23. svibnja 2019., je nepravovremena.

5. Prema odredbi čl. 382. st. 4. ZPP-a revizija se podnosi u roku od trideset dana od dostave drugostupanjske presude. Prijepis drugostupanjske presude tužiteljici je dostavljen putem punomoćnika 25. listopada 2018., a tužiteljica je dopunu revizije zatražila podneskom zaprimljenim 23. svibnja 2019., dakle, po proteku prekluzivnog roka iz čl. 392. st. 1. ZPP-a.

6. Stoga je dopunu revizije, kao nepravovremenu valjalo odbaciti temeljem čl. 392.b st. 1. u vezi čl. 389. st. 1. ZPP-a.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje prava suvlasništva u 76804/100000 dijela nekretnine k.č.br. 1565 k.o. Vrsar, uz trpljenje brisanja prava suvlasništva tuženika na 76804/100000 dijela nekretnine k.č.br. 1565 k.o. Vrsar i istovremeni upis prava vlasništva tužitelja na 76804/100000 dijela navedene nekretnine.

8. Tužiteljica navedeni tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da su čestice stare oznake k.č.br. 1395/1, 1395/5, 1395/6, 1395/8, 1395/9, 1396/1 i 1621, sve k.o. Vrsar, koje su obuhvaćene novonastalom nekretninom k.č.br. 1595 k.o. Vrsar, i čija površina iznosi 76.804 m2, postale njezino vlasništvo na temelju zakona, jer su ranije bile upisane kao društveno vlasništvo s pravom korištenja Općine Poreč i jer su na dan 16. listopada 1990., bile obuhvaćene Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem u vlasništvu tužiteljice, pa su stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama ("Narodne novine" broj 41/90 - dalje: ZID ZŠ) postale vlasništvo tužiteljice.

9. U postupku koji je prethodio reviziji nižestupanjski sudovi su utvrdili:

- da je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Poreču nekretnina k.č.br. 1565 k.o. Vrsar, u naravi šuma, ukupne površine 91.817 m2 upisana kao vlasništvo više fizičkih i pravnih osoba kao suvlasnika s nejednakim idealnim suvlasničkim dijelovima, uz ostalo i tuženice u 89558/100000 dijela, i tužiteljice u 934/100.000 dijela,

- da je nekretnina k.č.br. 1565 k.o. Vrsar nastala u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za katastarsku općinu Vrsar,

- da je k.č.br. 1565 k.o. Vrsar nastala iz trinaest čestica stare oznake k.č.br. 1395/7, dijela 1619/5, 1395/1, 1395/4, 1395/5, 1395/6, 1395/8, 1395/9, 1396/1, 1399/1, 1399/2, 1403/4 i 1621, sve k.o. Vrsar,

- da su sedam čestica od navedenih trinaest, a radi se o česticama stare oznake k.č.br. 1395/1, 1395/5, 1395/6, 1395/8, 1395/9, 1396/1 i 1621, sve k.o. Vrsar, obuhvaćene novonastalom k.č.br. 1595 k.o. Vrsar, prije preoblikovanja bile u cijelosti upisane kao vlasništvo tuženika, a prije toga kao društveno vlasništvo s pravom korištenja Općine Poreč kao tuženikova pravnog prednika, i

- da ukupna površina navedenih sedam čestica iz prethodne alineje iznosi 76.804 m2,

- da se iste nalaze u šumskogospodarskoj osnovi, odnosno da su obuhvaćene Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima u vlasništvu Republike Hrvatske, u Gospodarskoj jedinici "Lim",

- da tijekom postupka nisu predočeni dokazi da bi za navedene nekretnine bio proveden postupak izdvajanja iz šumskogospodarske osnove sukladno članku 17. ZŠ (niti da je to tuženik tvrdio) ili da bi status te nekretnine bio izmijenjen kroz reviziju šumskogospodarske osnove (koja se treba obavljati redovito svakih 10 godina u skladu s čl. 31. ZŠ).

10. Na temelju naprijed navedenih utvrđenja prvostupanjski sud, cijeneći da se radi o šumskom zemljištu koje se na dan stupanja na snagu ZID ZŠ, 16. listopada 1990., nalazilo u društvenom vlasništvu, neovisno o tome je li se nalazilo u zoni građevinskog zemljišta ili izvan nje, smatra da je ono postalo temeljem samog zakona vlasništvo Republike Hrvatske, te odlučuje odlučeno u točki I. izreke, a pri iznošenju navedenog pravnog shvaćanja poziva se na odluku revizijskog suda broj Rev-450/12-2 od 11. siječnja 2012.

11. Drugostupanjski sud primjenom odredbe čl 373.a ZPP-a otklanja, po njemu utvrđenu bitnu povredu postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a počinjenu pred prvostupanjskim sudom, smatrajući tu presudu nejasnom glede odlučnih činjenica, te pozivom na odredbu čl. 36. st. 1. i čl. 37. 1. 2. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP) utvrđuje da pravo vlasništva koje bi tužiteljici na temelju zakona eventualno i pripadalo na tom realnom dijelu k.č.br. 1595 k.o. Vrsar, za slučaj da su za to utvrđenje ispunjene zakonske pretpostavke, a koji realni dio ima površinu 76.804 m2, nije jednako niti se može izjednačiti s njegovim suvlasništvom na 76804/100000 idealnog dijela cijele nepodijeljene nekretnine k.č.br. 1565 k.o. Vrsar, čije utvrđenje prava vlasništva je predmet tužbenog zahtjeva, slijedom čega tužbeni zahtjev tužiteljice utvrđuje neosnovanim te ga odbija, preinačujući prvostupanjsku presudu.

12. Neosnovano se tužiteljica poziva na bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer drugostupanjska presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama pa nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a to stoga što je u odnosu na iznesena stajališta i zaključke suda prvog stupnja drugostupanjski sud dao jasne razloge zbog kojih ih ne prihvaća i zbog čega iznosi drugačije pravno shvaćanje.

13. Ni pozivanje tužiteljice na bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 375. st. 1. ZPP-a (tužiteljica u reviziji očito greškom u pisanu navodi čl. 374. st. 1. ZPP-a), nije osnovano jer je drugostupanjski sud odgovorio na sve prigovore od odlučnog značaja, a ni sada u reviziji ne ističe koji bi to bili neodgovoreni prigovori od odlučnog značaja.

14. Neosnovano se tužiteljica poziva i na bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 368. st. 1., čl. 373.a i čl. 369. ZPP-a, kada tvrdi da je drugostupanjski sud umjesto čl. 373.a ZPP-a mogao primjeniti čl. 368. st. 1 i čl. 369. ZPP-a, jer je drugostupanjski sud dao, ovome sudu, prihvatljive razloge za primjenu čl. 373.a ZPP-a.

15. U revizijskoj fazi postupka ostalo je sporno je li tužiteljičin tužbeni zahtjev, onako kako je postavljen, osnovan, ili je zahtjev, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje trebalo postaviti na realno određeni dio.

16. Osporavajući pravilnost navedenih pravnih shvaćanja tužiteljica u reviziji ponavlja naprijed navedena utvrđenja nižestupanjskih sudova, te se poziva na čl. 6. ZID ZŠ-a ističući da je ex lege stekla pravo vlasništva na utuženoj nekretnini, šumskom zemljištu, s obzirom da su nekretnine koje su preoblikovanjem zemljišne knjige, kojom je zasnovano i njezino suvlasništvo, ušle u sastav predmetne nekretnine, na dan stupanja toga zakona bile u društvenom vlasništvu, tim više što je tužiteljica već upisana kao suvlasnik u 934/100000 dijela, a tuženica u 89558/100000 dijela, pa se ne zasniva novo suvlasništvo već se samo povećava suvlasnički udio koji je nastao odlukom suda i suglasnošću suvlasnika, odnosno vlasnika stare k.č. stare izmjere. Dalje navodi da nije jasno na kojoj odredbi materijalnog prava je utemeljena pobijana presuda i da je izneseno pravno shvaćanje drugostupanjskog suda protivno pravnom shvaćanju ovoga suda iznesenom u odluci broj Rev-x- 1075/2012 od 29. siječnja 2014.

17. Prije svega je nužno reći da prema shvaćanju ovog suda šume i šumsko zemljište koje se na dan stupanja na snagu ZID ZOŠ-a (16. listopada 1990.) nalazilo u društvenom vlasništvu, nezavisno od toga da li se nalazilo u zoni građevinskog zemljišta ili izvan nje, postalo je temeljem samog zakona vlasništvo Republike Hrvatske. U konkretnom slučaju predmetna nekretnina nalazila se i u šumsko gospodarskoj osnovi, te sukladno čl. 17. ZŠ-a za predmetnu nekretninu nikada nije proveden postupak izdvajanja iz šumsko gospodarske osnove. Ni prema odredbi čl. 87. Zakona o lokalnoj samoupravi i upravi ("Narodne novine" broj 90/92, 94/93, 117/97 – dalje: ZLSU) jedinice lokalne samouprave i uprave nisu postale vlasnicima nekretnina na svom području. Naime, pretvorba društvenog vlasništva na šumama i šumskom zemljištu izvršena je 16. listopada 1990., te su od toga dana šume i šumsko zemljište koje je do tada bilo u društvenom vlasništvu postale vlasništvo Republike Hrvatske. Zbog toga niti ZLSU (koji je donesen 1992.) nije mogao mijenjati vlasnički status nekretnina – šuma i šumskog zemljišta. Niti jednom odredbom tog Zakona nije određeno da bi šume i šumsko zemljište unutar granica građevinskog zemljišta postale vlasništvo jedinice lokalne samouprave i uprave na čijem se području pojedina nekretnina nalazi. Dakle, za vlasnički status nekretnina – šuma i šumskog zemljišta nije odlučno je li zemljište prostornim planom predviđeno za gradnju. Provedba prostornih planova može biti razlog za izdvajanje nekretnine - zemljišta iz šumskog gospodarskog područja, ali samim prostornim planom ne može se mijenjati pravni status šume i šumskog zemljišta. To ne predviđa ZŠ kao specijalni propis, a niti je provedba prostornih planova predviđena kao temelj za stjecanje vlasništva odnosno promjenu pravnog statusa zemljišta. (tako i u Rev-2056/10-2 od 30. listopada 2013.)

18. 1. Nadalje, predmetna nekretnina nastala je u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za katastarsku općinu Vrsar, sukladno odredbama čl. 202. do 210. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13 – dalje: ZZK), u kojem postupku je doneseno rješenje iz čl. 208.c ZZK-a, a na temelju kojeg je i upisan navedeni suvlasnički dio stranaka iz ovoga postupka u zemljišnim knjigama, a u odnosu na koje rješenje ni jedna stranka nije podnijela prigovor iz čl. 208.c st. 3. ZZK-a. U tome postupku nije se raspravljalo pitanje (su)vlasništva na novonastaloj nekretnini, koja je predmet ovoga postupka već je predmetna k.č.br. 1565 k.o. Vrsar formirana od trinaest čestica stare oznake k.č.br. 1395/7, dijela 1619/5, 1395/1, 1395/4, 1395/5, 1395/6, 1395/8, 1395/9, 1396/1, 1399/1, 1399/2, 1403/4 i 1621, sve k.o. Vrsar, od kojih je sedam čestica ukupne površine 76.804 m2, a radi se o česticama stare oznake k.č.br. 1395/1, 1395/5, 1395/6, 1395/8, 1395/9, 1396/1 i 1621, sve k.o. Vrsar, obuhvaćene novonastalom k.č.br. 1595 k.o. Vrsar, koje su prije preoblikovanja bile u cijelosti upisane kao vlasništvo tuženika, a prije toga kao društveno vlasništvo s pravom korištenja Općine Poreč kao tuženikova pravnog prednika, na koji način je nastala predmetna k.č.br. 1565 k.o. Vrsar ukupne površine 91.817 m2.

18. 2. Slijedom navedenog, nekretnine koje su bile formalno upisane na tuženika postale su vlasništvo tužiteljice na temelju zakona, jer su ranije bile upisane kao društveno vlasništvo s pravom korištenja Općine Poreč i jer su na dan 16. listopada 1990., bile obuhvaćene Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištem u vlasništvu tužiteljice, pa su stupanjem na snagu ZID ZŠ-a postale vlasništvo tužiteljice. Kako je tužiteljica već u postupku preoblikovanja zemljišne knjige upisana kao suvlasnica u 934/100000 dijela, a tuženik u 89558/100000 dijela, tuženik od tada nije više vlasnik realnog dijela, kako to pogrešno smatra drugostupanjski sud, jer je njegov realni dio u tom postupku pretvoren u navedeni suvlasnički dio, pa prvostupanjskom presudom nije „zasnivano novo suvlasništvo“ već je samo povećan suvlasnički udio tužiteljice za veličinu suvlasničkog dijela tuženika, koji je nastao u naprijed navedenom postupku odlukom suda i suglasnošću suvlasnika, odnosno vlasnika k.č. stare izmjere. Sukladno navedenom predmetna činjenična i pravna situacija nije identična pravnoj i činjeničnoj situaciji kao u odluci broj Rev-x- 1075/2012 od 29. siječnja 2014., zbog čega se drugostupanjski sud pogrešno pozvao na tu odluku.

19. Na temelju iznesenog, uvažavajući sve okolnosti ovog slučaja, pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo je reviziju tužiteljice prihvatiti kao osnovanu i temeljem odredbe čl. 395. st. 1. ZPP-a preinačiti pobijanu presudu i odbiti žalbu tuženika protiv prvostupanjske presude, kao neosnovanu.

20. Preinačenjem drugostupanjske presude tužiteljici je valjalo, sukladno odredbama čl. 166. st.2. čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/2012, 103/14 i 118/14 - dalje OT), prema vrijednosti predmeta spora (10.000,00 kn) priznati trošak revizijskog postupka i to trošak sastava revizije u iznosu od 1.125,00 kuna.

21. Tuženiku nije dosuđen trošak sastava odgovora na reviziju tužiteljice, jer je, sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a taj trošak ocijenjen nepotrebnim.

Zagreb, 5. travnja 2022.

Predsjednica vijeća:

Viktorija Lovrić

Broj zapisa: eb309-086f3

Kontrolni broj: 0f017-97dec-306f1

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=VIKTORIJA LOVRIĆ, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.