REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 4669/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Jasenke Žabčić članice vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. C. (OIB:…), iz Z., zastupanog po punomoćnici E. Č., odvjetnici u Z., i punomoćniku T. M., odvjetniku u Odvjetničkom društvu M. i Š. d.o.o. u Z., protiv tuženika M. d.d. (OIB:…), Z., zastupanog po punomoćniku M. R., odvjetniku u Odvjetničkom društvu R. i partneri u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-345/19-2 od 18. srpnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-463/17-44 od 12. ožujka 2019., u sjednici održanoj 5. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom odbijen tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete u iznosu od 150.000,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka I. izreke) te za isplatu rente u mjesečnom iznosu od 1.788,00 kn počev od 18. listopada 2016. do stjecanja prava na starosnu mirovinu, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka II. izreke). Ujedno je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 14.937,50 kn, dok je odbijen zahtjev tuženika za naknadom preostalog dijela parničnog troška u iznosu od 24.437,50 kn (točka III. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitnih povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te podredno pozivom i na odredbe čl. 382. st. 1. ZPP. Predložio je reviziju prihvatiti i preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu na način da se prihvati tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno ukinuti nižestupanjske presude te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje trošak revizije.

4. Tuženik nije odgovorio na reviziju.

5. Revizija nije osnovana.

6. Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude: ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi iznos od 200.000,00 kn, ako je presuda donesena u sporu protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa te ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ZPP.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske (u iznosu od 150,000,00 kn) i imovinske štete (mjesečne rente u iznosu od 1.788,00 kn od 18. listopada 2016. pa nadalje) koju tvrdi da je pretrpio zbog ozljeđivanja na radu 17. veljače 2010.

8. Prema odredbi čl. 37. st. 1. ZPP ako jedna tužba protiv istog tuženika obuhvaća više zahtjeva koji se temelje na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, vrijednost predmeta spora se određuje prema zbroju svih zahtjeva.

8.1. Prema odredbi čl. 36. ZPP ako se zahtjev odnosi na buduća davanja koja se ponavljaju, vrijednost predmeta spora računa se po njihovom zbroju, ali najviše do iznosa koji odgovara zbroju davanja za vrijeme pet godina.

9. Polazeći od odredbe čl. 36. i 37. st. 1. ZPP proizlazi da vrijednost predmeta spora pobijane presude protiv koje je tužitelj podnio reviziju iznosi 257.280,00 kn (150,000,00 + 107.280,00 (1.788,00 x 60 mjeseci)), odnosno da prelazi odredbom čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP zakonom propisani minimum za dopuštenost revizije, pa je stoga revizija iz odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP dopuštena te je kao takva i razmatrana.

10. Na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

11. Suprotno revizijskim navodima pobijana presuda sadrži razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor, koji razlozi su jasni i međusobno ne proturječe baš kao što o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, zbog čega nema apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP na koju tužitelj u reviziji kroz više razloga ukazuje.

11.1. Time što utvrđene činjenice i provedene dokaze, drugostupanjski sud nije tumačio u skladu sa stavom tužitelja, nije počinjena bitna povreda odredaba.

12. Neosnovani su i navodi u reviziji o počinjenju relativno bitne povrede iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi s čl. 8. ZPP iz razloga što su nižestupanjski sudovi ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva donijeli na temelju iskaza tužitelja i dva svjedoka.

12.1. Prema odredbi čl. 8. ZPP, koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

12.2. Prema ocjeni ovog suda, ocjena dokaza i način na koji su utvrđene odlučne činjenice rezultat je pravilne primjene odredbe čl. 8. ZPP, stoga revizijskim navodima ocjena dokaza nije dovedena u sumnju i nema proturječnosti između obrazloženja presude i izvedenih dokaza.

13. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je u bitnom utvrđeno:

- da je tužitelj bio dugogodišnji radnik tuženika;

- da je 17. veljače 2010. doživio ozljedu na radu obavljajući poslove svog radnog mjesta-strojobravara, na način da se prilikom silaska s ljestvi, na visini od oko 1 metar od zemlje, poskliznuo na prečku ljestvi i propao, ali se nastavio rukama pridržavati za ljestve i sišao s njih te je na taj način trznuo i istegnuo ruku;

- da su ljestve bile ispravne;

- da je tužitelju radni odnos kod tuženika prestao osnovom osobno uvjetovanog otkaza zbog odlaska u invalidsku mirovinu;

- da je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način i da je imao zaštitnu opremu (radne hlače, zaštitne cipele i rukavice).

14. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski su sudovi ocijenili da se osnovanost tužbenog zahtjeva temelji na odredbi čl. 103. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 - dalje: ZR), odredbi čl. 15. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj 59/96, 94/96, 114/03, 100/04 i 75/09, 143/12 - dalje: ZZR) te odredbama čl. 1063., čl. 1064. i čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08 i 125/11 - dalje: ZOO).

14.1. Sukladno navedenom, nižestupanjski su sudovi polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, zaključili da se tužitelj koji je obavljao opasnu djelatnost u konkretnoj situaciji nije kretao ljestvama sa dužnom pažnjom, odnosno nije silazio sa ljestva na siguran način procijenivši postojeću opasnost te je stoga svojim postupanjem isključivo odgovoran za nastanak štete. Nadalje su zaključili da, iako u konkretnom slučaju za štetu od opasne djelatnosti odgovara tuženik, isti se oslobađa od odgovornosti jer je šteta nastala isključivom radnjom odnosno propustom tužitelja, koju tuženik nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ni otkloniti.

15. Revident u reviziji navodi da su sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada odgovornost tuženika za nastanak štete procjenjivali prema odredbama ZOO i to odredbama čl. 1064., a ne prema odredbi čl. 15. ZZR i odredbama ZR.

16. Odredbom čl. 103. stavak 1. ZR je propisano da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi po općim propisima obveznog prava.

16.1. Odredbom čl. 9. st. 1. ZID ZZR (koji je stupio na snagu 8. srpnja 2009.) odnosno čl. 15. st. 1. ZZR propisano je da poslodavac odgovara radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti, na koju ne utječu propisane obveze radnika u području sigurnosti i zdravlja na radu. Stavak 2. propisuje da iznimno od stavka 1., poslodavac se može osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može ograničiti prema općim propisima obveznog prava, ako se radi o događajima nastalim zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti, odnosno više sile, a na koje poslodavac unatoč njegovoj dužnoj pažnji nije mogao utjecati.

17. Prema tome, navedenim zakonskim odredbama, koje su u odnosu na opći obveznopravni propis specijalne prirode, ni u kojem slučaju nije isključena primjena općih propisa obveznog prava. Naprotiv, kada naznačeni propisi nisu potpuno riješili pitanje objektivne odgovornosti poslodavca i kada ne sadrže cjelovita pravila o oslobođenju poslodavca od objektivne odgovornosti, već u tom dijelu izrijekom upućuju na primjenu općih propisa obveznoga prava, tada se u slučaju naknade štete koju pretrpi radnik na radu i u svezi radom, moraju primijeniti opće odredbe o oslobođenju od odgovornosti iz čl. 1067. ZOO.

17.1. Međutim, koje odredbe ZOO valja primijeniti, ovisi od činjenice je li šteta nastala kao posljedica skrivljenog ponašanja ili djelovanja opasne stvari odnosno opasne djelatnosti, što znači da se odgovornost može temeljiti na presumiranoj krivnji ili na objektivnom kriteriju uzročnosti.

18. U konkretnom slučaju radi se o opasnoj djelatnosti (rad na visini na ljestvama) stoga valja primijeniti objektivni kriterij uzročnosti, odnosno načelo objektivne odgovornosti.

19. Odredba čl. 1063. ZOO propisuje da šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.

19.1. Odredba čl. 1064. ZOO propisuje da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.

19.2. Prema odredbi čl. 1067. st. 2. ZOO vlasnik se oslobađa odgovornosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti.

20. Slijedom svega navedenog, u konkretnom slučaju za štetu od opasne djelatnosti odgovara tuženik, ali se oslobađa odgovornosti jer je tužitelj isključivo odgovoran za nastanak štete, budući je utvrđeno da se nije kretao ljestvama sa dužnom pažnjom i na siguran način.

21. Tužitelj, kao radnik koji je osposobljen za rad na siguran način, na poslovima koje je obavljao dugi niz godina, morao je u svakom trenutku moći procijeniti postojeću opasnost i ponašati se uz svijest o posljedicama obavljanja poslova suprotno pravilima zaštite na radu, a što nije, pa je upravo to od utjecaja na oslobađanje poslodavca od objektivne odgovornosti za štetu.

22. Slijedom svega navedenog, nižestupanjski su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo iz odredbi ZOO, kada su primjenom odredbe čl. 1067. ZOO, oslobodili tuženika odgovornosti zaključivši da je tužitelj isključivo odgovoran nastanku štete.

23. Kako nisu ostvareni revizijski razlozi, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP, odlučit je kao u izreci.

Zagreb, 5. travnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.