REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

ZAGREB

Broj: Ppž-3321/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Anđe Ćorluke, kao predsjednice vijeća, te Ivanke Mašić i Mirjane Margetić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Bastić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. J.M. zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17), odlučujući o žalbi okr. J.M., podnijetoj po braniteljima iz OD XX, odvjetnicima iz S. protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu poslovni broj: Pp -16/2022-4 od 2. veljače 2022. , na sjednici vijeća održanoj dana 5. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. J.M. i prvostupanjska presuda se potvrđuje.

II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“broj 107/07 39/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okr. J.M. obvezuje se naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka u iznosu od 200, 00 (dvjesto) kuna, u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se naplatiti prisilnim putem.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom okr. J.M. je proglašen krivim zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci presude, te je okr. temeljem istog propisa, izrečena kazna zatvora u trajanju od 30 (trideset) dana, u koju je uračunato vrijeme uhićenja kao dva dana zatvora, tako da okr. ima izdržati 28 (dvadesetosam) dana zatvora, te je, temeljem odredbe čl. 44. Prekršajnog zakona okr. primijenjena uvjetna osuda tako da se odgađa izvršenje izrečene kazne zatvora na vrijeme od 9 (devet) mjeseci i ista se neće izvršiti ukoliko okr. u tom vremenu ne počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom.

2. Temeljem čl. 15. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okr. je izrečena zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana, u trajanju od najmanje šest mjeseci.

3. Okr. je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna.

4. Protiv te presude okr. J.M. je pravodobno po branitelju podnio žalbu zbog bitne povrede postupka, povrede materijalnog prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

5. Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati, te da se da se oslobodi od optužbe, ili podredno da se pobijana presuda ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

6. Žalba nije osnovana.

7. Rješavajući predmet u okviru navoda žalbe, te ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona po ocjeni ovog Suda u prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede postupka niti povrede odredaba prekršajnog materijalnog prava na štetu žalitelja na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

8. U odnosu na bitne povrede postupka žalitelj u svojoj žalbi sadržajno navodi kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11 Prekršajnog zakona, odnosno da presuda nema razloga, odnosno u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, tj. razlozi su potpuno nejasni ili u znatnoj mjeri proturječni. No, međutim ovaj sud je utvrdio da su neutemeljeni i proizvoljni navodi žalitelja kada ukazuje na ovu bitnu povredu postupka. Naime , izreka presude nije u proturječnosti s obrazloženjem, odnosno razlozima presude , ona je razumljiva, a razlozi o odlučnim činjenicama su jasni i logično iskazani i nema proturječnosti. Obrazloženi zaključak prvostupanjskog suda o odgovornosti žalitelja u potpunosti prihvaća i ovaj Sud.

9. Nadalje, pogrešno žalitelj smatra kako se ovo prekršajnog djelo može počiniti jedino i isključivo namjerom, a kako on nije imao namjeru za počinjenje ovog djela, nema niti njegove krivnje.

Naime, čl. 25. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona propisano je:

(1) Kriv je za prekršaj počinitelj koji je u vrijeme počinjenja prekršaja bio ubrojiv, koji je postupao iz nehaja, a bio je svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je djelo zabranjeno ili s namjerom, kad je propisom o prekršaju propisana prekršajna odgovornost za taj oblik krivnje. (2) Iznimno, propisom o prekršaju može se propisati odgovornost samo za namjeru.“

Dakle, iz citirane zakonske odredbe jasno proizlazi da namjera kao oblik krivnje, mora biti izričito propisana propisom o prekršaju i samo kod takvih djela namjera čini zakonsko obilježje prekršaja, a time i odlučnu činjenicu od koje ovisi prekršajna odgovornost okrivljenika, a o čemu se u konkretnom slučaju ne radi, s obzirom odredbom čl. 21. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, nije propisano da se predmetno djelo može počiniti samo s namjerom.

10. U odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje Vijeće ovog Suda smatra da je prvostupanjski sud nakon provedenog postupka i svih potrebnih dokaza, opravdano u cijelosti prihvatio iskaz svjedokinje T.K. i njezin iskaz kao dokaz, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, a za svoju odluku je dao razloge koji su, po mišljenju ovog suda, opravdani, logični i pravno utemeljeni, a navodi žalbe nisu doveli u sumnju činjenično stanje niti pravilnost provedenog prekršajnog postupka. Prvostupanjski sud je pravilno cijenio iskaz svjedokinje prilikom suočenja, opisujući njezin iskaz razložnim i vjerodostojnim, prilikom čega svjedokinja je iskazala nepokolebljivost i ustrajnost. Obrazloženje prvostupanjskog suda o krivnji okrivljenika prihvaća i ovaj Sud,a navodi žalbe ne ukazuju na postojanje novih činjenica u smislu članka 193.stavka 5. Prekršajnog zakona,niti žalitelj dovodi u sumnju činjenično utvrđenje ,pa se provođenje dokaznog postupka ukazuje nepotrebnim.

Stoga kako žalbeni navodi nisu doveli u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku, i kako je odluka o krivnji valjano i argumentirano obrazložena valjalo je žalbu žalitelja odbiti kao neosnovanu.

11. Ispitujući odluku o kazni ovaj Sud smatra da je izrečena kazna primjerena težini prekršaja,opasnosti djela,te ostalim okolnostima mjerodavnim za izbor visine kazne. Prvostupanjski sud pravilno je utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je istima za počinjeni prekršaj izrekao zatvorsku kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti, te svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i 32. Prekršajnog zakona, ujedno primijenivši mjeru upozorenja-uvjetnu osudu tako da se izrečena kazna neće izvršiti ukoliko okrivljenik ne počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom.

12. Zaštitna mjera obaveznog psihosocijalnog tretmana na zakonu je osnovana, sud je primjenu zaštitne mjere valjano i argumentirano obrazložio, koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud, kako bi se zaustavilo i spriječilo nasilničko ponašanje postizanjem pozitivnih promjena u ponašanju okrivljenika prepoznavanjem njegovog nasilnog ponašanja, prihvaćanjem odgovornosti za takvo ponašanje i usvajanjem obrazaca nenasilnog ponašanja.

13. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. Prekršajnog zakona, koji propisuje da se troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, te je stoga okrivljenik obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka, uzimajući u obzir trajanje i duljinu postupka.

14. Iz navedenih razloga valjalo je presuditi kao u izreci.

U Zagrebu, 5. travnja 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Martina Bastić, v.r.

Anđa Ćorluka, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.