REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 341/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. J. iz Z., ..., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik H. H., odvjetnik u Z., protiv tuženika O. d.o.o. iz Z., ..., kojeg zastupa punomoćnik Ž. Ž., odvjetnik u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1456/2017-4 od 15. listopada 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-9071/2014-47 od 30. lipnja 2017., u sjednici održanoj 5. travnja 2022.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je odbijen tužitelj s tužbenim zahtjevom kojim se traži utvrđenje da je Sporazumni raskid radnog odnosa od 24.06.2013. godine ništetan i ne proizvodi pravne učinke te da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika u neprekinutom razdoblju od 25. veljače do 30. lipnja 2013. godine kao i da tuženik tužitelju isplati ukupan iznos od 17.606,02 kn sa zakonskom zateznom kamatom uz naknadu parničnog troška. Odbija se tužitelj s alternativnim tužbenim zahtjevom kojim se traži utvrđenje da je Sporazumni raskid radnog odnosa od 24. lipnja 2013. godine ništetan i ne proizvodi pravne učinke te da je tužitelj B. J. bio u radnom odnosu kod tuženika u neprekinutom razdoblju od 25. veljače do 30. lipnja 2013. kao i da tuženik tužitelju isplati ukupan iznos od 15.732,09 kn sa zakonskom zateznom kamatom uz naknadu parničnog troška. Naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 7.250,00 kn.
2. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda prvostupanjskog suda.
3. Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11 – dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da revizijski sud prihvati reviziju tužitelja i preinači drugostupanjsku presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev odnosno podredno da ukine prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.
4. Tuženik nije odgovorio na reviziju.
5. Revizija tužitelja nije osnovana.
6. U skladu s odredbom čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Suprotno tvrdnji revidenta da je sud propustio navesti razloge o odlučnim činjenicama odnosno obrazložiti, revizijski sud zaključuje da drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da u pobijanoj presudi o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika danim u postupku i samih tih iskaza ili zapisnika pri čemu presuda nema nedostataka i može se ispitati.
8. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti Sporazumnog raskida radnog odnosa od 24. lipnja 2013. potpisanog od strane V. A., direktora tuženika te na utvrđenje da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika od 25. veljače 2013. do 30. lipnja 2013., kao i zahtjev za isplatom razlike od ugovorene do stvarno isplaćene plaće u utuženom iznosu u spornom razdoblju, otpremnine i naknade za neiskorišteni godišnji odmor, sve s odgovarajućom zateznom kamatom.
9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno da su stranke sklopile ugovor o radu na neodređeno vrijeme 25. veljače 2013. te ugovorile plaću u iznosu od 10.418,00 kn bruto mjesečno, no zbog očito pogrešno u ugovoru navedenog iznosa umjesto pravilnog iznosa od 9.043,40 kn bruto, istoga dana sklopile su drugi ugovor navodeći u tom ugovoru onu potonju plaću koja je tuženiku i isplaćivana. Tužitelj je e-mailom od 18. lipnja 2013. otkazao ugovor o radu uz obrazloženje da je u Njemačkoj našao bolje plaćeni posao te istovremeno zatražio da mu se što prije vrati radna knjižica, a tuženik prihvatio zahtjev tužitelja i o tome sastavio potvrdu nazvanu Sporazumni raskid radnog odnosa dana 24. lipnja 2013. Utvrđeno je da tužitelj nije podnio zahtjev za zaštitu prava.
10. Obzirom na takva činjenična utvrđenja prvostupanjski je sud zaključio da tužiteljev otkaz ugovora o radu sadržan u e-mailu od 18. lipnja 2013. predstavlja njegovu izričitu jednostranu volju za prestankom radnog odnosa, a koju je volju tuženik kao poslodavac akceptirao i slijedom toga donio Sporazumni raskid radnog odnosa o prihvaćanju tužiteljevog otkaza ugovora o radu ("temeljem zahtjeva djelatnika..a zbog zasnivanja radnog odnosa u Njemačkoj prihvaća se prijedlog djelatnika za sporazumni raskid radnog odnosa"). S obzirom da je tužitelju radni odnos prestao na njegov zahtjev te od poslodavca nije tražio odobrenje godišnjeg odmora to se ne radi o onemogućavanju konzumiranja tog prava pa tužitelju sud stoga nije ni dosudio naknadu plaće za neiskorišteni godišnji odmor. Prvostupanjski sud je odbio tužitelja i u dijelu tužbenog zahtjeva kojim traži isplatu utužene razlike plaće ugovorene prvotno sklopljenim ugovorom i stvarno isplaćene plaće, jer drugi sklopljeni ugovor s iznosom plaće koja je tužitelju i isplaćivana nije tužitelj nikada niti pobijao zbog eventualnih mana volje a i razvidno je da je riječ o očitoj pogrešci kada je isti dan sklopljen drugi ugovor koji nije osporavan.
11. Drugostupanjski sud je prihvatio sva činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda i ocijenio je tužbeni zahtjev neosnovanim.
12. Tužitelj u ovoj fazi navodi da nije sporno da je tužitelj tuženiku otkazao ugovor o radu, ali da mu tuženik nije omogućio odrađivanje otkaznog roka te da je tuženik nezakonito sastavio jednostranu izjavu koju je nazvao Sporazumni raskid radog odnosa temeljem kojeg je odjavio tužitelja i time mu nanio štetu u vidu naknade plaće za mjesec dana otkaznog roka.
13. Ovaj sud navedene revizijske navode smatra neosnovanim, jer se kroz institut otkaznog roka štiti radnik koji bi u tom razdoblju trebao naći novi posao, a što nije okolnost u ovoj pravnoj stvari gdje je utvrđeno da je tužitelj sam putem e-maila otkazao ugovor o radu kada je našao novi posao u Njemačkoj i kojim je molio poslodavca da mu vrati radnu knjižicu što prije. Slijedom navedenog za zaključiti je da tužitelj niti nije odradio otkazni rok kod poslodavca niti je imao namjeru to učiniti budući da se već nalazio u Njemačkoj gdje je našao bolje plaćeni posao pa su sudovi pravilno odbili tužitelja u tom dijelu tužbenog zahtjeva. Pravilno su sudovi ocijenili da je Sporazumni raskid radnog odnosa sačinjen kao dokument temeljem kojeg je poslodavac mogao odjaviti tužitelja s obzirom na okolnost da tužitelj poslodavcu nije predao otkaz ugovora o radu u pisanom obliku već putem e-maila. Naime, čl. 112. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09) propisuje je da otkaz mora imati pisani oblik, a kako je to nedostajalo, tuženik je sastavio ispravu u kojoj navodi da je tužiteljeva nesporna volja bila da mu prestane radni odnos kod tuženika.
14. Slijedom navedenog nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
15. Zbog izloženih razloga temeljem čl. 393. ZPP revizija tužitelja je odbijena.
Zagreb, 5. travnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Željko Glušić, v.r.
