REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 71 Pž-1125/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Davor Pustijanac, u pravnoj stvari tužiteljice REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Puli, protiv tuženika MAISTRA, OIB 25190869349, Rovinj, Obala V. Nazora 6, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-344/2020-60 od 14. siječnja 2022., 5. travnja 2022.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se rješenje Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-344/2020-60 od 14. siječnja 2022. i predmet vraća tom sudu na ponovan postupak.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Rješenjem Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-344/2020-60 od 14. siječnja 2022. odbačena je tužba.

2. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je tužitelj podnio tužbu radi ispravka upisa u zemljišnoj knjizi jer su u postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga za k.o. Vrsar, koji se vodio pred Općinskim sudom u Poreču, osnovane nove k. č. broj 1805/2 i 1913/1 k.o. Vrsar te je upisano pravo vlasništva na predmetnim česticama u korist tuženika u ½ dijela i Općine Vrsar u ½ dijela, a tužitelj smatra da zemljišnoknjižni sud u tom postupku nije bio ovlašten upisati tuženikovo pravo vlasništva u 1/2 dijela jer se pravo vlasništva trebalo utvrditi u upravnom postupku sukladno Zakonu o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije („Narodne novine“ broj 92/10; dalje: ZTOGZ) pa traži da prvostupanjski sud presudom naloži zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Poreču da izvrši ispravak upisa prava vlasništva na ½ dijela novoformiranih k. č. 1913/1 i 1805/2 k.o. Vrsar s imena tuženika na tužitelja. Tuženik se tome protivi, osporava pravni interes za podnošenje tužbe i aktivnu legitimaciju te ističe da su objekti izgrađeni na predmetnim nekretninama unijeti i procijenjeni u vrijednost društvenog kapitala pravnog prednika tuženika.

3. Prvostupanjski sud je odbacio tužbu smatrajući da sporno pravo vlasništva nije moglo biti predmet rješavanja u postupku preoblikovanja zemljišne knjige, kao ni u predmetnom parničnom postupku jer da je za rješavanje svih pitanja u vezi prava vlasništva na predmetnim nekretninama, nadležno upravno tijelo u upravnom postupku i da je sudska zaštita osigurana kroz upravni spor, a sukladno odredbama Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu („Narodne novine“ broj: 50/20, dalje: ZNGZ), kojim je u čl. 50. stavljen van snage Zakon o neprocijenjenom građevinskom zemljištu te da je odredbom čl. 8. ZNGZ-a predviđeno da će pravo vlasništva na turističkom zemljištu rješavati Ministarstvo nadležno za državnu imovinu, u upravnom postupku.

4. Protiv rješenja žalbu je podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da je rješenje nerazumljivo i da postoji proturječnost u razlozima navedenih u obrazloženju rješenja, čime da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP) te povreda čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 16. st. 1. i 2. ZPP-a. Ističe da se u obrazloženju navodi da na temelju provedenog dokaznog postupka nije utvrđeno da je tužbeni zahtjev osnovan pa da nije jasno je li sud odlučivao o osnovanosti tužbenog zahtjeva ili je tužbu odbacio smatrajući da nije apsolutno nadležan, odnosno da rješavanje spora nije u sudskoj nadležnosti. Dodaje da ukoliko sud smatra da nije apsolutno nadležan, utoliko nije mogao samo odbaciti tužbu, već se trebao oglasiti nenadležnim i ukinuti sve provedene radnje u postupku. Zbog navedenog smatra da je pobijano rješenje nerazumljivo jer su razlozi suprotni izreci rješenja. Smatra da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno zaključio da nije apsolutno nadležan jer da je nadležno upravno tijelo sukladno odredbama Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu. Ističe da je sud pogrešno zaključio da se radi o zemljištu koje je djelomično procijenjeno, odnosno da su procijenjene građevine bez zemljišta budući da je takav zaključak suprotan izvedenim dokazima. Navodi da iz očitovanja Centra za restrukturiranje i prodaju od 27. listopada 2020., s prilozima i to rješenja Hrvatskog fonda za privatizaciju od 17. ožujka 1999. i djelomično rješenja od 20. veljače 1998. proizlazi da nekretnine stare izmjere označene kao k. č. br. 1354/3 i 1081/14 k.o. Vrsar nisu navedene kao procijenjene u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća Anita HTP Vrsar, a činjenica da su bile sadržane u elaboratu o pretvorbi nije ni sporna. Navodi da te nekretnine nisu mogle biti procijenjene u društveni kapital društvenog poduzeća jer je k. č. br. 1081/14 k. o. Vrsar po kulturi šuma, odnosno šumsko zemljište, a k. č. br. 1354/3 k. o. Vrsar po kulturi pašnjak, odnosno poljoprivredno zemljište, dakle ne radi se o nekretninama na kojima postoji suvlasnička zajednica tužiteljice i tuženika sukladno čl. 28. st. 2. ZNGZ-a. Ističe da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo, odnosno odredbi čl. 28. st. 2. ZNGZ-a jer ni jedna od predmetnih nekretnina nije procijenjena u vrijednost društvenog kapitala društvenog poduzeća u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća („Narodne novine“ broj: 19/91, 83/92, 84/92, 94/93, 2/94, 9/95, 21/96 i 118/96; dalje: ZPDP), odnosno čija vrijednost je u dijelu unesena u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije na temelju Zakona o privatizaciji („Narodne novine“ broj: 21/96, 71/97, 16/98, 73/00 i 92/10). Smatra da se radi o nekretninama iz čl. 28. st. 1. ZNGZ-a, odnosno o nekretninama koje predstavljaju ostalo građevinsko zemljište čija vrijednost nije procijenjena u vrijednost društvenog kapitala poduzeća u postupku pretvorbe i privatizacije. Ističe da postoji nadležnost suda jer se tužbeni zahtjev odnosi na nekretnine iz čl. 28. st. 1. ZNGZ-a, a ne na nekretnine iz čl. 28. st. 1. ZNGZ-a za koje je utvrđeno da se suvlasnička zajednica razvrgava na način propisan zakonom, odnosno da je za utvrđivanje prava vlasništva nadležno upravno tijelo. Navodi da pravni sljednik bivšeg društvenog poduzeća može postati vlasnik imovine bivšeg društvenog poduzeća po završenoj pretvorbi društvenog vlasništva ako ispuni tri uvjeta koji su kumulativno postavljena sukladno čl. 390.a Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj:91/96, 68/96, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09,153/09,143/12 i 152/14), a koji su društveno vlasništvo s pravom upravljanja, korištenja i raspolaganja društvenog poduzeća, koje su mogle biti predmet stjecanja prava vlasništva i čija je vrijednost procijenjena u kapital društva i koje su po nadležnom tijelu iskazane u kapitalu društva. Smatra da iz izvedenih dokaza proizlazi da predmetne nekretnine nisu procijenjene niti u dijelu u kapital bivšeg društvenog poduzeća, odnosno njihova vrijednost u cijelosti nije procijenjena u vrijednost društvenog kapitala pa se radi o nekretninama iz čl. 28. st. 1. ZNGZ-a, a za koje ne postoji nadležnost upravnog tijela. Predlaže pobijano rješenje ukinuti i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Potražuje trošak žalbe.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba je osnovana.

7. Ispitavši pobijanu presudu i rješenje na temelju odredbe čl. 365. st. 1. i 2. u vezi s čl. 381. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je zaključio da pobijano rješenje nije pravilno ni zakonito.

8. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za ispravak upisa prava vlasništva koji je u postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga proveden na nekretninama upisanim u zemljišne knjige Općinskog suda u Poreču, označenim kao k.č. br. 1805/2 i 1913/1 k.o. Vrsar u i to u korist tuženika u ½ dijela, a u korist Općine Vrsar u ½ dijela, te upis prava vlasništva na ½ dijela navedenih čestica sa imena tuženika na tužitelja. Ističe da je k. č. br. 1805/2 k.o. Vrsar, označena kao Belveder, dvorište i spremnik propan- butan nastala od čestica stare izmjere br. 1081/2 k.o. Vrsar upisane kao vlasništvo Općine Vrsar i 1081/14 k.o. Vrsar upisane kao društveno vlasništvo s pravom korištenja društvenog poduzeća Anita (pravnog prednika tuženika). Navodi da je k. č. br. 1913/1 k. o. Vrsar, označena kao Konversada, zgrade za iznajmljivanje, nastala od čestica stare izmjere br. 1354/1 i 1354/2 k. o. Vrsar upisane kao vlasništvo Općine Vrsar te br. 1354/3 k. o. Vrsar upisane kao društveno vlasništvo s pravom korištenja HTP Anita; kao i da čestice stare izmjere br. 1081/4 i 1354/3 k. o. Vrsar, ni objekti na njima izgrađeni nisu bili procijenjeni u društveni kapital prilikom pretvorbe navedenog društvenog poduzeća Anita niti je tuženik podnio zahtjev sukladno čl. 27. st. 1. ZTOGZ-a pa da su vlasništvo Republike Hrvatske.

9. Dakle, radi se o tužbi koju je tužitelj podnio sukladno odredbi čl. 197. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08 i 126/10; dalje: ZZK), tvrdeći da su u postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga odbijeni njegovi prigovori, a čime da je povrijeđeno njegovo pravo vlasništva jer se pravo vlasništva nije moglo utvrđivati u postupku preoblikovanja zemljišnih knjiga.

10. Osnovan je tužiteljev žalbeni navod kojim ističe da je prvostupanjski sud dužan u slučaju apsolutne nenadležnosti, osim odbacivanja tužbe što je u konkretnom slučaju pobijanim rješenjem i učinio, oglasiti se nenadležnim i ukinuti provedene radnje u postupku. Naime, odredbom čl. 16. st. 2. ZPP-a propisano je da kad sud u tijeku postupka, do pravomoćnosti odluke, utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud, nego kakav drugi domaći organ, oglasit će se nenadležnim, ukinut će provedene radnje u postupku i odbaciti tužbu.

11. Međutim, u konkretnom slučaju za odbacivanje tužbe zbog apsolutne nenadležnosti suda nije bilo osnove, stoga pravilno tužitelj ističe da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a jer je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 16. st. 1. i 2. ZPP-a.

12. Naime, o tužbi za ispravak iz čl. 197. st. 1. ZZK-a i posljedično tome o utvrđenju prava vlasništva na predmetnim nekretninama nadležan je sud. Navedeno proizlazi i iz presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5385/2020 od 8. veljače 2021. i Pž-974/2022 od 9. ožujka 2022.

13. Ovaj postupak pokrenut je 13. travnja 2012. dok je na snazi bio Zakon o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije. Tužitelj je tijekom postupka tvrdio da je vlasnik predmetnih nekretnina primjenom odredbe čl. 28. st. 3. ZTOGZ-a kojom je propisano da ako osoba iz čl. 27. st. 4. tog Zakona (u konkretnom slučaju tuženik) ne podnese zahtjev iz čl. 27. st. 1. tog Zakona (za određivanje oblika i veličinu z. k. čestica iz čl. 18., 19., 24. i 25. ZTOGZ-a, a što rješenjem utvrđuje nadležno upravno tijelo za poslove prostornog uređenja) ili taj zahtjev bude pravomoćno odbačen ili odbijen sukladno odredbama tog Zakona, pravo vlasništva na nekretninama stječe Republika Hrvatska.

14. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je Zakonom o neizgrađenom građevinskom zemljištu koji je stupio na snagu 2. svibnja 2020., stavljen van snage Zakon o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu, i da je (među ostalim) propisan postupak donošenja rješenja o utvrđivanju prava vlasništva na turističkom zemljištu na kojem su izgrađeni hoteli i turistička naselja, a koji postupak provodi Ministarstvo državne imovine (čl. 8.). Međutim, kako je ovaj postupak započeo prije stupanja na snagu Zakon o neprocijenjenom građevinskom zemljištu te je sud bio nadležan za odlučivanje o tužbenom zahtjevu u vrijeme podnošenja tužbe nadležan je i dalje za odlučivanje o predmetu spora. Odredbe Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu ne sprečavaju dovršetak parničnih postupak pokrenutih radi utvrđenja (su)vlasništva između Republike Hrvatske i trgovačkog društva na turističkom zemljištu jer to ne proizlazi iz prijelaznih i završnih odredbi tog Zakona.

15. O spornom pitanju prava (su)vlasništva na predmetnim nekretninama, iako je tuženik dokazao da je podnio zahtjev sukladno odredbi čl. 27. st. 1. ZTOGZ-a zbog čega je i ovaj parnični postupak bio u prekidu, nadležno upravno tijelo nije riješilo, a stupanjem na snagu Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu takvi su upravni postupci obustavljeni. S tim u vezi se ističe i da kad odluka suda ovisi o nekom pravnom pitanju postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije odluku donio sud ili drugi nadležni organ (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno (čl. 12. st. 1. ZPP-a).

16. Slijedom navedenog, sukladno čl. 380. t. 3. ZPP-a valjalo je pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovan postupak po podnesenoj tužbi.

Zagreb, 5. travnja 2022.

Sudac

Davor Pustijanac

Broj zapisa: eb309-04ba3

Kontrolni broj: 0d19f-7eceb-62479

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=DAVOR PUSTIJANAC, L=ZAGREB, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.