REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1273/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada C., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik T. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu V., J., Š., S., J. & J. u R., protiv tuženika Z. J. iz C., OIB: ..., kojeg zastupaju punomoćnici A. S., D. M., A. M. i I. G., odvjetnici u R., radi predaje posjeda, isplate i naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1255/2020-3 od 17. ožujka 2021., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju poslovni broj P-3178/2017-28 od 20. prosinca 2019., u sjednici održanoj 5. travnja 2022.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-1255/2020-3 od 17. ožujka 2021., u dijelu kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju poslovni broj P-3178/2017-28 od 20. prosinca 2019.
2. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da materijalnopravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu, s obzirom na to da je tužbeni zahtjev za naknadu štete u iznosu od 185.898,30 kn odbijen uz obrazloženje da je tuženik u razdoblju na koje se sporna šteta odnosi legitimno očekivao da će o njegovom zahtjevu za isplatu ulaganja (koji je bio predmet posebne parnice) biti pozitivno odlučeno, pa samim time i o tome da mu pripada pravo retencije sporne nekretnine, čime je tuženiku neizravno za sporno razdoblje priznat status poštenog posjednika.
3. Pored takvih razloga odbijanja zahtjeva za naknadu štete (izostanak protupravnog postupanja tuženika/držanja spornog poslovnog prostora), pitanja kojima tužitelj problematizira pravo nepoštenog posjednika na isticanje prava zadržanja i uskratu prava vlasnika da mu, kao nepošteni posjednik, isplati naknadu štete i koristi koje je ostvario (protupravnim) korištenjem tuđe nekretnine, nisu važna za odluku u konkretnom sporu, pa time niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Stoga niti odluke na koje se tužitelj u obrazloženju svojih pitanja poziva (prema kojima se na pravo zadržanja prema vlasniku stvari može pozivati samo pošteni posjednik, odnosno prema kojima je nepošteni posjednik dužan vlasniku naknaditi sve štete koje su na stvari nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja) nisu komparabilne s konkretnom činjeničnom i pravnom situacijom.
4. Slijedom navedenoga, kako ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz članka 385.a stavak 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe članka 392. stavak 1. članka 387. stavak 5. ZPP, odlučiti kao u izreci rješenja.
Zagreb, 5. travnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek, v. r.
