Poslovni broj: Usž-916/22-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Ante Galića, predsjednika vijeća, Sanje Štefan i Blanše Turić, članova vijeća te više sudske savjetnice Lane Štok, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja S. M. iz S., kojeg zastupa opunomoćenik T. F., odvjetnik iz O., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi naplate trošarine na duhanske proizvode, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 2 UsI-726/2021-6 od 28. prosinca 2021., na sjednici vijeća održanoj 5. travnja 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: 2 UsI-726/2021-6 od 28. prosinca 2021.
Obrazloženje
1. Uvodno naznačenom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-471-01/20-01/136, urbroj: 513- 04-21-3 od 11. svibnja 2021. i rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda O., klasa: UP/I-471-01/20-18/130, urbroj: 513-02-7056/29-20-1 od 5. ožujka 2020. (točka I. izreke). U točki II. izreke te presude se odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Rješenjem tuženika od 11. svibnja 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 5. ožujka 2020., kojim je tužitelj obvezan na plaćanje iznos od 612.210,31 kn obračunatog na ime trošarine na duhanske prerađevine i duhansku sirovinu (na trošarinsku osnovicu od 139,30 kg sitno rezanog duhana i trošarinsku osnovicu od 871,60 kg duhana u listu) koji duhan nije označen nadzornim markicama Ministarstva financija Republike Hrvatske.
3. Daljnjim točkama izreke prvostupanjskog rješenja se pobliže utvrđuju uvjeti i način plaćanja trošarinske obveze, uz navod da će se, ukoliko trošarinski obveznik ne izvrši uplatu po tom rješenju, naplata utvrđenog iznosa izvršiti u ovršnom postupku, a da žalba izjavljena protiv tog rješenja ne odgađa izvršenje.
4. Protiv navedene presude tužitelja je podnio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava, tj. svih razloga propisanih u žalbu 66. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine", 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS).
5. Nastavno u žalbi tužitelj pobliže obrazlaže razloge zbog kojih smatra da je utvrđenje kaznene odgovornosti tužitelja u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom u Virovitici, pod poslovnim brojem: K-416/2021, a koji nije pravomoćno dovršen, prethodno pitanje bez kojeg nije moguće riješiti predmetnu upravnu stvar. Stoga, tužitelj smatra da je upravni postupak trebalo prekinuti do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka sukladno članku 55. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. – dalje: ZUP). Dalje tužitelj dodaje da će se u kaznenom postupku utvrditi je li i tužitelj nezakonito posjedovao trošarinske proizvode, odnosno činjenice koje su bitne i u upravnom postupku u kojem je tužitelju naloženo plaćanje trošarinske obveze.
6. Tužitelj u žalbi ističe da prvostupanjski sud u cilju utvrđenja bitnih činjenica nije proveo odgovarajući dokazni postupak, zbog čega da niti zaključci suda nisu utemeljeni na valjanoj argumentaciji. Tužitelj dodaje i druge razloge zbog kojih smatra da nema zakonskog uporišta da se utvrdi trošarinskim obveznikom dok se pravomoćno ne dovrši kazneni postupak. Predlaže da ovaj Sud po provedenoj raspravi usvoji žalbu i prvostupanjsku presudu te predmet vrati sudu na ponovni postupak.
7. Tuženik, iako uredno pozvan da se očituje o žalbenim navodima, nije dostavio odgovor na žalbu.
8. Žalba nije osnovana.
9. Ispitivanjem zakonitosti osporene presude, kao i postupka koji joj je prethodio u granicama žalbenih razloga, pazeći pri tome na razloge ništavosti po službenoj dužnosti, sukladno članku 73. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud ocjenjuje da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija.
10. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da su kod tužitelja, na temelju naloga Županijskog suda u Bjelovaru, broj: Kir-t-13/2020-2 od 10. siječnja 2020., policijski službenici Policijske postaje S. izvršili pretragu doma i drugih prostorija na adresi K. koje koristi tužitelj, a tom prilikom je pronađeno 14 PVC vreća ispunjenih sitno rezanim duhanom težine 139,26 kg i 29 PVC ispunjenih duhanom u listu težine oko 700 kg, a koji duhan nije označen nadzornim markicama Ministarstva financija Republike Hrvatske. Također je izvršena pretraga kuće na adresi B., kojom se koristi tužitelj, a tom prilikom je pronađeno 11 vreća ispunjenih duhanom u listu težine oko 216 kg koji duhan nije označen nadzornim markicama Ministarstva financija Republike Hrvatske. Spisu predmeta prileži zapisnik o pretrazi doma i drugih prostorija, broj: 511-16-07-3/5-KU-5/2020 od 10. siječnja 2020. Navedeni duhan je od tužitelja oduzet o čemu je izdana Potvrda o privremenom oduzimanju predmeta, serijski broj: 00023832 i 00023832 od 10. siječnja 2021. Također spisu predmeta prileži zapisnik o izvršenom vaganju izuzetog duhana broj: 511-16-07-3/5-KU-5/2020 od 13. siječnja 2020.
11. Odredbom članka 12. Zakona o trošarinama ("Narodne novine", 106/18.) propisano je kada nastaje obveza obračunavanja i plaćanja trošarine sukladno odredbama tog Zakona, nezakonito postupanje s predmetima oporezivanja podrazumijeva i posjedovanje predmeta oporezivanja za koje se ne može dokazati pravilnost stjecanja, posjedovanja i svakog drugog činjeničnog ili pravnog raspolaganja, tj. ako na predmet oporezivanja nije obračunata i plaćena trošarina ili na koje trošarina nije obračunata i plaćena u cijelosti, odnosno svako drugo propisano nezakonito postupanje.
12. Odredbom članka 82. stavak 1. Zakona o trošarinama propisano je što se smatra duhanskim prerađevinama, a odredbom članka 83. stavak 1. je propisano da se u smislu tog Zakona predmetnom oporezivanja smatra i duhanska sirovina koja je predmet nezakonitog postupanja.
13. Prema daljnjom odredbi članka 90. stavak 1. Zakona o trošarinama, duhanske prerađevine koje su proizvedene u Republici Hrvatskoj i kada se puštaju u potrošnju na teritoriju Republike Hrvatske moraju biti označene duhanskim markicama Ministarstva financija, koje uz tekst "Republika Hrvatska – Ministarstvo financija" moraju imati naznačenu i slovnu oznaku predmeta oporezivanja i broj markice.
14. Iz podataka spisa, kao i obrazloženja pobijane presude proizlazi da je tužitelj u prostorijama koje su u njegovom vlasništvu i koje tužitelj koristi, posjedovao trošarinsku robu u navedenoj količini, koja nije bila označena duhanskim markicama Ministarstva financija Republike Hrvatske, odnosno za koju ne može dokazati pravilnost stjecanja i da su u odnosu na predmetnu robu plaćene zakonom propisane obveze, zbog čega se i posjedovanje te robe smatra nezakonitim. Slijedom toga je prvostupanjsko carinsko tijelo nakon cjelokupno provedenog dokaznog postupka tužitelju naložilo plaćanje trošarinske obveze u pobliže naznačenom iznosu, na prethodno utvrđenu trošarinsku osnovicu.
15. Tužitelj je protiv prvostupanjsko rješenja izjavio žalbu, koju je tuženik odbio i time potvrdio pravilnost rješenja, navodeći razloge i zaključke na kojima temelji rješenje, a koje je prihvatio i prvostupanjski sud.
16. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude daje osvrt na okolnost vođenja kaznenog postupka, zaključujući da nije odlučna za ishod ovog postupka i donošenje drugačije odluke o predmetnoj stvari, jer je riječ o posebnim postupcima. Stoga zaključuje da utvrđenje tužiteljeve kaznene odgovornosti u kaznenom postupku nije odlučna za ishod upravnog postupka u kojem se utvrđuje nezakonito postupanje s trošarinskim proizvodima i utvrđenom trošarinskom obvezniku se nalaže obveza plaćanja trošarine.
17. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude obrazlaže da je u konkretnom slučaju javnopravno tijelo pravilno i zakonito provelo postupak radi utvrđenja trošarinske obveze i trošarinskog obveznika, jer je tužitelj već posjedovanjem predmetne robe u prostorijama koje koristi, nezakonito postupao u smislu mjerodavnih odredbi Zakona o trošarinama, a što je dalo zakonsku osnovu da mu se utvrdi trošarinska obveza. Dalje, prvostupanjski sud u pobijanoj presudi pobliže obrazlaže da su kazneni postupak i upravni postupak odvojeni i različiti postupci u kojima se ne utvrđuju iste vrste odgovornosti, zbog čega ishod jednog postupka ne utječe na tijek i ishod drugog postupka. Također prvostupanjski sud dodaje da trošarinska obveza nema obilježje kaznene sankcije, nego je riječ o posebnom porezu na trošarinske proizvode čiji nastanak, obračunavanje i plaćanje uređuju mjerodavni propisi koji reguliraju predmetnu materiju.
18. Stoga, a uvažavajući naprijed navedeno, kao i tko sve može biti obveznik plaćanja trošarine i u kojim slučajevima te pod kojim uvjetima, tužitelj nije doveo u sumnju pravilnost zaključaka javnopravnih tijela i prvostupanjskog suda da je nezakonito posjedovao trošarinske proizvode i time sudjelovao u nezakonitom postupanju u svezi trošarinskih proizvoda.
19. Ovaj Sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud pravilno donio presudu bez održavanja rasprave, jer je u konkretnom slučaju imao za to uporište u odredbi članka 36. točki 4. ZUS-a, utvrđujući da u predmetnom slučaju bitne činjenice odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke nisu sporne, a stranke u upravnom sporu nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave.
20. Slijedom navedenog, Sud ocjenjuje da je pobijana presuda zakoniti i s osnove primjene mjerodavnog materijalnog prava, a u obrazloženju te presude su dani iscrpni razlozi na kojima je utemeljena, s kojima je ovaj Sud suglasan.
21. Ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno primijenio mjerodavno pravo, jer je pravilno protumačio cilj i svrhu primijenjenih odredbi materijalnog prava, a tijekom provedenog postupka nije počinio bilo kakvu povredu ZUS-a koja bi bila od značaja za donošenje pravilne i zakonite odluke, dok je činjenično stanje koje su utvrdila javnopravna tijela u cijelosti prihvatio pravilnim. Kako je tijekom žalbenog stadija postupka predmet ocjene bila pravilnost primjene prava, ovaj Sud je presudu donio bez prethodno održane rasprave u kojem pravcu tužitelj sugerira u žalbi. Tužitelj žalbenim navodima nije s uspjehom osporio pravilnost i zakonitost pobijane presude.
22. Kako je ovaj Sud utvrdio da nisu osnovani žalbeni navodi kojima tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, niti postoje razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti (članak 73. stavak 1. ZUS-a), to je na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a žalbu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.
23. Budući da ovaj Sud nije utvrdio osnovanost žalbenih razloga niti da postoje oni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a žalbu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Zagrebu 5. travnja 2022.
Predsjednik vijeća
Ante Galić
