REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1809/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Poljoprivredna zadruga O., S., OIB ..., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu D. Š., I. K., B. R. i I. M. u O., protiv tuženika N. d.o.o. Veterinarska ambulanta, I., OIB ..., zastupanog po punomoćniku D. M. odvjetniku u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-8053/16-3 od 6. prosinca 2017., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Osijeku broj P-1081/11-61 od 13. ožujka 2012., u sjednici održanoj 5. travnja 2022.,
p r e s u d i o j e:
Revizija se odbija kao neosnovana.
Tuženiku se ne dosuđuje trošak sastava odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-8053/16-3 od 6. prosinca 2017., preinačena je dosuđujuća presuda Trgovačkog suda u Osijeku broj P-1081/11-61 od 13. ožujka 2012., te odbijen tužbeni zahtjev kojim je traženo da se tuženiku naloži isplatiti tužitelju iznos 580,000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama počev od 6. travnja 2006. do isplate i ujedno naloženo tužitelju isplatiti tuženiku na ime troška postupka iznos 88.017,26 kn.
2. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pobijajući je iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši njezino preinačenje odbijanjem žalbe tuženika i potvrđivanje prvostupanjske presude uz naknadu tužitelju troškova revizijskog postupka, odnosno njezino ukidanje i vraćanje predmeta tom sudu na ponovno suđenje.
3. Tuženik je odgovorio na reviziju predloživši njezino odbijanje.
4. Revizija nije osnovana.
5. Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi s odredbom čl. 78. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19 - dalje: ZID/ZPP) primjenjuje na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tužitelja ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
6. Premda se tužitelj poziva na pogrešnu primjenu materijalnog prava kao revizijski razlog, iz sadržaja revizije proizlazi da tužitelj u njoj određeno prigovara i da bi pobijana presuda bila opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa odredbom čl. 394.a ZPP, a koju nalazi u tome što je drugostupanjski sud u pobijanoj presudi unatoč rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-377/15-2 od 12. srpnja 2016., a kojim je ukinuta prethodna presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5853/12-4 od 25. ožujka 2015., u novoj, ovoj revizijom pobijanom presudi broj Pž-8053/16-3 od 6. prosinca 2017. ponovno preinačio prvostupanjsku presudu te odbio tužbeni zahtjev tužitelja.
7. Odredbom čl. 394.a ZPP propisano je da sud kome je predmet vraćen na ponovno suđenje vezan je u tom predmetu pravnim shvaćanjem na kojem se temelji rješenje revizijskog suda kojim je ukinuta pobijana drugostupanjska presuda, odnosno kojim je ukinuta drugostupanjska i prvostupanjska presuda.
8. U rješenju Revt-377/15-2 od 12. srpnja 2016., kojim je ukinuta presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5853/12-4 od 25. ožujka 2015. Vrhovni sud Republike Hrvatske je polazeći od odredbi Zakona o veterinarstvu ("Narodne novine 70/97, 105/01 i 172/03 - dalje: Zakon o veterinarstvu) i baš čl., 3., 5., 8., 11., 12., 85. i 112., te primjenjujući ih na činjenični supstrat ovog spisa predmeta izrazio shvaćanje da to što se tužitelj oglušio na poziv tuženika da predujmi troškove cijepljenja, odnosno da nije pozvao tuženika da poduzme cijepljenje njegove teladi, a bez ocjene ukupnih rezultata postupka, nije moguće smatrati razlogom za ekskulpaciju tuženika od odgovornosti za utuženu štetu tužitelju.
9. Kako je drugostupanjski sud upravo polazeći od razloga iz ukidnog rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-377/15-2 od 12. srpnja 2016., ponovno ocjenjujući ukupne rezultate provedenog postupka i sagledavajući ih u svjetlu relevantnih odredbi na koje je uputio Vrhovni sud Republike Hrvatske u tom ukidnom rješenju, ocijenio da na strani tuženika nije bilo postupanja odnosno propuštanja, a time ni odgovornosti tuženika za štetu tužitelju u vidu gubitka poticaja za 2005., zbog čega je ponovno preinačenjem prvostupanjske presude odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, to, suprotno revizijskim navodima tužitelja u donošenju pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 394.a ZPP.
10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete zbog neostvarenih poticaja u 2005. godini za uzgoj teladi u iznosu od 580.000,00 kn.
11. Tužitelj smatra da je zbog nepostupanja tuženika, ustanove ovlaštene za provođenje cijepljenja stoke, uključujući i cijepljenje protiv tuberkuloze, telad tužitelja u 2005. godini ostala necijepljena, a zbog čega da nije stekao uvjete za ostvarivanje poticaja, a koji po jednom grlu stoke iznose po 800,00 kn.
12. Drugostupanjski sud je polazeći od nespornih činjenica te onih utvrđenih u postupku pred prvostupanjskim sudom, a prema kojima je jedna od pretpostavki za ostvarivanje prava za poticaje za uzgoj stoke osobama koje se bave stočarskim uzgojem kao tužitelj bila potvrda o procijepljenosti stoke, u odnosu na telad onu o njihovoj turbekulinizaciji; da je procjepljivanje stoke na području Općine I. gdje je tužitelj imao farmu, kao javna ovlast bila dodijeljena tuženiku; da je tuženik 6. lipnja 2005. uputio tužitelju predračun vezano za troškove turbekulinizacije za 1.000,00 grla teladi uz poziv tužitelju da odredi dan provedbe te mjere; da tužitelj, koji je predračun primio 8. lipnja 2005. se oglušio o poziv tuženika te niti je uplatio predujam troškova cijepljenja niti definirao datum cijepljenja, a niti je to učinio naknadno nakon što je dopisom Hrvatskog stočarskog centra od 25. studenog 2005. obaviješten da mu za ostvarivanje prava na poticaj u 2005. godini nedostaje potvrda o izvršenom cijepljenju,
a polazeći od odredbe čl. 12. st. 3. ZV kojom je propisano da posjednik životinje snosi troškove zaštitnih cijepljenja i dijagnostičkih pretraga te sve druge troškove u svezi s provođenim naređenih mjera …; odredbe čl. 112. ZV, a prema kojoj posjednik životinje snosi sve troškove preventivnog cijepljenja, dijagnostičkog i drugog ispitivanja, kao i sve druge troškove u svezi s provedbom mjera koje su propisane ili naređene …; te odredbe čl. 8. ZV, a prema kojoj su zarazne bolesti životinja čije sprječavanje i suzbijanje je od interesa je za Republiku Hrvatsku u smislu tog Zakona i zarazne bolesti goveda … goveđa tuberkuloza,
ocijenio da time što tuženik, a bez da ga je tužitelj pozvao, nije samoinicijativno pristupio na farmu tužitelja, a radi provođenja turbekulinizacije njegovih 758,00 teladi nije počinio protupravnu radnju odnosno propuštanje i time da nije odgovoran za nastalu štetu tužitelju zbog neostvarenog poticaja u 2005. godini.
13. Stoga je drugostupanjski sud zahtjev tužitelja za naknadu mu štete ocijenio neosnovanim te ga odbio ocijenivši da na strani tužitelja nisu ostvarene pretpostavke iz čl. 154. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO), jer na strani tuženika u njegovom postupanju - propuštanju nema protupravnosti kao jedne od pretpostavki za odgovornost za štetu.
14. Pravilnost takvog pravnog shvaćanja drugostupanjskog suda tužitelj revizijskim navodima nije doveo u sumnju. Naime, u okolnostima konkretnog spisa predmeta, polazeći od činjenice da je tužitelj poljoprivredna zadruga čija djelatnost je između ostalog uzgoj stoke i kao takav pretendira na ostvarivanje poticaja radi unaprjeđenja poslovanja, tada je tužitelj dužan poduzimati sve zakonom propisane mjere vezano za pravilni i kvalitetni uzgoj stoke, posebno one koje se odnose na zaštitu životinja od bolesti i zaraza. U tom pravcu ne bi trebalo biti sporno da je prvenstveno tužitelj taj koji treba voditi brigu o urednom i redovitom cijepljenju svojih životinja na njegovoj farmi, neovisno od ostvarivanja prava na poticaj.
15. Okolnost što je tuženik u predračunu upućenom tužitelju vezano za provedbu turbekulinizacije njegove stoke temeljio na 1.000,00 grla stoke, a tužitelj je u to vrijeme imao 758 grla stoke koje je podlijegalo cijepljenju, svakako nije valjan razlog koji bi opravdavao postupak tužitelja koji se oglušio na poziv da odredi dan cijepljenja, koji poziv je bio sadržan u predračunu koji mu je tuženik dostavio 8. lipnja 2005.
16. Kako se konačni račun za izvršeno cijepljenje ispostavlja na temelju stvarnog broja cijepljenih grla stoke, to se ispostavljeni predračun tuženika doista ne može smatrati argumentom zbog kojeg tužitelj nije dogovorio termin cijepljenja stoke. S druge pak strane, doista se ne može očekivati od tuženika da bez prethodno dogovorenog termina sa tužiteljem pristupi na njegovu farmu, a radi turbekulinizacije 758 grla teladi. Radi se o ozbiljnom i zahtjevnom poslu koji izvjesno treba biti unaprijed dogovoren i organiziran.
17. U konkretnim okolnostima ocijeniti je da se tuženik, polazeći od njegovih ovlasti dužnosti povjerenih mu Zakonom o veterinarstvu te Naredbom o mjerama zaštite životinja od zaraznih i nametničkih bolesti i njihovom financiranju tijekom 2005. u provedbi mjera vezano za turbekulinizaciju stoke tužitelja nije postupio mimo ovih, zbog čega i nema njegove odgovornosti za nastalu štetu tužitelju.
18. Slijedom navedenog, a kako je odbijanjem tužbenog zahtjeva materijalno pravo pravilno primijenjeno, reviziju trebalo odbiti i odlučiti kao u izreci sve na temelju odredbe čl. 393. ZPP, a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi s odredbom čl. 80. ZID/ZPP primjenjuje na ovaj spor.
19. Tuženiku nisu priznati troškovi sastava odgovora na reviziju jer ta parnična radnja nije bila od utjecaja pri donošenju odluke o reviziji tužitelja.
Zagreb, 5. travnja 2022.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug, v.r.
