REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj:Jž-1600/2020

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjane Margetić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv prvookrivljenog S.D. i dr. zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj: 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi prvookrivljenog S.D., drugookrivljenog J.D. i trećeokrivljene M.D., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku broj:PpJ-386/2019-50 od 18. prosinca 2019., na sjednici vijeća održanoj 5. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba prvookrivljenog S.D., drugookrivljenog J.D. i trećeokrivljene M.D. i za žalitelje prvostupanjska presuda potvrđuje.

II. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) prvookrivljeni S.D., drugookrivljeni J.D. i trećeokrivljena M.D. obvezni su naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 300,00 (tristo) kuna svaki u roku petnaest dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Šibeniku broj:PpJ-386/2019- 50 od 18. prosinca 2019. proglašeni su krivima prvookrivljeni S.D., drugookrivljeni J.D., trećeokrivljena M.D., četverookrivljeni Z.K. i petookrivljeni D,B,, da su na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinili prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, a za koju prekršaj su kažnjeni novčanom kaznom u iznosu od 595,00 kuna, što je protuvrijednost 80 Eura svaki, koju kaznu su obvezni platiti u roku petnaest dana od pravomoćnosti presude, a ako u tom roku plate dvije trećine izrečene novčane kazne smatrati će se da je novčana kazna plaćena u cjelini sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.

2. Okrivljenici su na ime troškova postupka dužni platiti iznos od po 300,00 kuna svaki.

3. Protiv te presude prvookrivljeni S.D., drugookrivljeni J.D. i trećeokrivljena M.D. su podnijeli zajedničku žalbu u kojoj izričito ne navode žalbene osnove, ali je iz sadržaja žalbe razvidno da žalbu podnose zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Prvookrivljenik S.D. ističe da je uredno primio poziv za glavnu raspravu, da se nije mogao odazvati iz zdravstvenih razloga, a da drugookrivljeni i trećeokrivljena uopće nisu primili pozive, te predlažu da se postupak ponovi na način da im se omogući davanje obrane pred prvostupanjskim sudom, da se istovremeno provede i postupak suočenja sa svim sudionicima događaja. Predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

3.1. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud je ispitao pobijanu presudu u granicama navoda žalbe i po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona te ovaj Sud nije utvrdio da bi u prvostupanjskom postupku bile počinjene povrede na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti. Nadalje, suprotno žalbenim navodima i činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je u potpunosti i pravilno utvrđeno.

5. Prvostupanjski sud je pozvao žalitelje na raspravu zakazanu za dan 11. studenog 2019., 25. studenog 2019., na raspravu zakazanu za dan 18. prosinca 2019. godine, pozivi za žalitelje na glavnu raspravu za 18. prosinca 2019. su na temelju odredbe članka 145. stavka 5. istaknuti su na oglasnoj ploči suda, budući da je citiranom odredbom zakona propisano ako se poziv ili odluka ne može stranci ili sudioniku u postupku (članak 108. stavak 1. i 2.) dostaviti jer nije sudu prijavila promjenu adrese ili sve okolnosti koje ukazuju da očito izbjegava primitak poziva ili odluke, sud će istaknuti poziv ili odluku, osim presude kojom je okrivljeniku izrečena kazna zatvora ili maloljetnički zatvor, na oglasnu ploču suda, a protekom osmog dana od stavljanja na oglasnu ploču suda dostava se smatra uredno obavljenom. Na jednak način postupit će se u svezi dostave pravomoćne odluke radi njezina izvršavanja.

6. Slijedom navedenog, kako je žaliteljima uručena obavijest o počinjenom prekršaju 3. kolovoza 2018. godine te je u točki 7. citirane obavijesti navedeno da su do pravomoćnog postupka i završetka postupka izvršenja sankcije dužni obavijestiti tijelo postupka o svakoj promjeni adrese prebivališta i boravišta, odnosno sjedišta, jer će mu se, ako tako ne postupi, ili ako izbjegava dostavu, sva pismena dostaviti putem oglasne ploče tijela postupka, prvostupanjski sud je pravilno i zakonito poziv za glavnu raspravu zakazanu za dan 18. prosinca 2019. godine stavio na oglasnu ploču suda za žalitelje i na taj način smatra se da je dostava uredno izvršena.

7. Nadalje, žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenici pobijaju vjerodostojnost iskaza ispitanih svjedoka, a jednako tako i obrane okrivljenika Z.K. i D.B., predlažući da se ispitaju u prvostupanjskom postupku te da se suoče sa okrivljenicima i svjedocima. Međutim, kako se okrivljenici nisu odazvali na gore zakazane glavne rasprave prvostupanjski sud je proveo dokazni postupak, ispitao četvertookrivljenika Z.K. i petookrivljenika D.B. na navode optužnog prijedloga, u postupku su provedeni dokazi ispitivanja svjedoka B.G. te policijskih službenika G.T. i A.G., koji su pozvani na intervenciju kritične zgode i koji su bili prisutni predmetnom događaju, prvostupanjski sud je sve provedene dokaze doveo u međusobnu svezu te ih cijenio na temelju ovlaštenja iz članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona po slobodnom sudačkom uvjerenju, odnosno iskaze svjedoka policijskih službenika A.G. i G.T. sud cijenio je kao vjerodostojne i istinite jer su policijski službenici bili neposredni očevici kritičnog događaja. Svjedoci su bitnom suglasno iskazivali da su na mjestu događaja zatekli žalitelje obitelj D., J., S. i M. u vidno alkoholiziranom stanju, da su im prišla sva tri okrivljenika i krenuli istovremeno pričati, da im je istovremeno prišao Z.K. i vidio je da se preko njega zaletjela M.D. i obratila D.B. riječima: „ma što ti hoćeš i da ga je ošamarila ispred njih“, te je nakon toga reagirao četvrtookrivljenik Z.K., na način da je nasrnuo na njih, da ga je uhvatio i svladao, međutim da su se okrivljenici D.B., S.D. i J.D. sukobili sa okrivljenikom D.B. i Z.K. na način da su se udarali nogama i rukama po tijelu, dok ih njegov kolega policajac nije razdvojio.

8. Slijedom navedenog, kraj navedenih dokaza, ocjene i analize istih, prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje suprotno navodima žalbe, odnosno prvostupanjski sud je na temelju iskaza policijskih službenika u čijim iskazima nema proturječnosti i nedosljednosti, koji su bili neposredni očevici događaja, je imao dovoljno osnova za zaključak da su žalitelji inkriminirane zgode narušavali javni red i mir na način kako je to navedeno u izreci pobijane presude te je bezuspješan pokušaj žalitelja da iskaze navedenih svjedoka obezvrijedi.

9. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio i dao u svemu prihvatljive razloge na koje se žalitelji upućuju, pa nije prihvaćen prijedlog žalitelja da se prvostupanjska presuda ukine da se ispitaju u prvostupanjskom postupku i suoče sa ostalim okrivljenicima i svjedocima, jer se žalitelji nisu odazvali na pozive za glavnu raspravu, odnosno imali su mogućnost iznijeti svoju obranu pred prvostupanjskim sudom, a činjenično stanje je utvrđeno u potpunosti provedenim dokazima.

10. Nadalje, žalitelj S.D. u žalbi ističe, između ostalog, da je neprimjeren vokabular naveden u presudi da je njegova kći M. koristila opijate ili narkotike, međutim prvostupanjski sud je reproducirao iskaz petookrivljenika D.B., koji je između ostalo iskazao da sumnja da je M.D. bila pod utjecajem opijata – droge, jer njezino ponašanje nije bilo normalno, međutim prvostupanjski sud takav navod okrivljenika nije niti ocjenjivao, niti je isto odlučno za krivnju žaliteljice, već je u izreci pobijane presude navedeno da je trećeokrivljena M.D. bila u alkoholiziranom stanju, a što je razvidno iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu i iz kojeg proizlazi da je imala koncentraciju alkohola 1,04 g/kg. 11. Slijedom navedenog, kako žalbenim navodima žalitelji nisu doveli u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku, glede nepravilnosti i stupnja pouzdanosti i utvrđivanja odlučnih činjenica, odnosno nije osnovana žalba žalitelja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

12. Nadalje, iz sadržaja žalbe ne proizlazi da bi se žalitelji žalili zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, međutim Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud, ispitao je pobiju presudu i po toj osnovi ju sukladno odredbi članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prava u sebi sadrži žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

13. Razmotrivši odluku o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti, koje u smislu vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja. Cijeneći sve okolnosti relevantne za odmjeravanje prekršajnopravne sankcije stanovište je ovog suda da izrečena novčana kazna kao blaža vrsta prekršajnopravne sankcije budući da je za počinjeni prekršaj propisana i kazna zatvora je primjerena svim okolnostima djela i svim vidovima svrhe kažnjavanja, odnosno dovoljno je individualizirana osobama žalitelja i po ocjeni ovog Suda tako izrečenom novčanom kaznom će se ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona.

14. Nadalje, žalitelji su obvezani na naknadu troškova drugostupanjskog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona u paušalnom iznosu od 300,00 kuna, imajući u vidu trajanje i složenost žalbenog postupka, a paušalna svota je određena sukladno Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (N.N. broj: 18/13.), kojim rješenjem je propisano opći okvir paušalne svote od 100,00 do 5.000,00 kuna, odnosno žaliteljima su odmjereni troškovi postupka bliže posebnom minimumu propisanih navedenim rješenjem.

15. Zbog navedenih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 5. travnja 2022.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Stanislav Walaszek v.r.

Mirjana Margetić v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku u 7 ovjerenih prijepisa: za spis, žalitelje i tužitelja.