REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1132/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Šarića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari Z. S. iz Z., ..., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik I. J., odvjetnik u Z., protiv tuženika Grada Zagreba iz Z., ..., OIB ..., kojeg zastupa Lj. T. dipl. iur., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-696/2017-2 od 13. prosinca 2018., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-2146/16-63 od 16. prosinca 2016., u sjednici održanoj 5. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je odbijen tužbeni zahtjev kojim je naloženo tuženiku da isplati tužitelju iznos od 36.840,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom (toč. I. izreke), te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 13.429,50 kn (toč II. izreke).

2. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda prvostupanjskog suda u dijelu pod toč. I. izreke kojom je tužbeni zahtjev odbijen za iznos od 6.000,00 kn, a preinačuje se u pobijanom odbijajućem dijelu toč. I. izreke za iznos od 30.840,00 kn sa zateznom kamatom kao i u odluci o trošku parničnog postupka pod toč. II. izreke te je suđeno da se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 30.840,00 kn sa zateznom kamatom uz naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 18.942,00 kn, a odbija se zahtjev tuženika da mu tužitelj naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 13.429,50 kn. Tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju trošak nastao podnošenjem žalbe u iznosu od 1.307,96 kn.

3. Protiv točke II. i III. presude suda drugoga stupnja tuženik je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11 – dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da revizijski sud prihvati reviziju tuženika i preinači drugostupanjsku presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja odnosno podredno da ukine prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu i predmet vrati sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

4. Tužitelj nije odgovorio na reviziju.

5. Revizija tuženika nije osnovana.

6. U skladu s odredbom čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Suprotno tvrdnji revidenta da je drugostupanjski sud donio odluku koja ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, revizijski sud zaključuje da drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da u pobijanoj presudi o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika pri čemu presuda nema nedostataka i može se ispitati.

8. Nije osnovan revizijski prigovor koji sadržajno ukazuje da sudovi nisu pravilno primijenili odredbu čl. 8. ZPP. Naime, prema odredbi čl. 8. ZPP koje će se činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. Budući da su nižestupanjski sudovi postupajući upravo u smislu odredbe čl. 8. ZPP - a ocjenom izvedenih dokaza i rezultata cjelokupnog postupka utvrdili dokazanim činjenice na temelju kojih su ocijenili tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim, to se neosnovano prigovara da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 8. ZPP-a.

9. Predmet ovog postupka je zahtjev za naknadu materijalne i nematerijalne štete nastale ozljeđivanjem tužitelja u štetnom događaju od ... kada je tužitelj pao u nezaštićeni i otvoreni šaht – vodomjerno okno kod prodavaonice K. u ... u Z.

10. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno da je tužitelj kao pješak pao u otvoreni šaht pri čemu je zadobio tjelesne ozljede u vidu natučenja s oguljotinama kože područja lijeve strane zdjelice i prijelom krila lijeve kosti te da je pretrpio strah i duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti.

11. Obzirom na takva činjenična utvrđenja prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev, jer je nastupila zastara potraživanja. Utvrđujući da je tužitelju, uslijed ozljeđivanja, bila potrebna tuđa pomoć i njega do 17. lipnja 2001. godine, a da se liječenje tužitelja, po mišljenju vještaka liječnika, može smatrati okončanim 2. studenog 2001., kada je mogao saznati za konačni opseg štete temeljem pretrpljenih fizičkih boli, straha i duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti, sud prvog stupnja zaključuje da je tužba podnesena izvan subjektivnog roka od 3 godine za zastarijevanje potraživanja naknade uzrokovane štete, sukladno odredbi čl. 376. mjerodavnog Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 112/99, 88/01 - dalje: ZOO), jer su danom štetnog događaja tužitelju bili dostupni podaci i o osobi štetnika, slijedom čega zbog nastupa zastare odbija tužbeni zahtjev.

12. Drugostupanjski sud je ocijenio da prvostupanjski sud svoju odluku temelji na pravilnom zaključku da za štetu odgovara tuženik, jer je utvrđeno da je do pada tužitelja došlo u nezaštićeno okno koje se nalazilo na nogostupu navedene ulice, a održavanje i zaštitu okna, kao komunalnog objekta na javnoj površini, bio je dužan organizirati tuženik. No, drugostupanjski sud zaključak prvostupanjskog suda da je nastupila zastara potraživanja ocijenjuje pogrešnim. To zato što uz nespornu činjenicu da je vođen istražni i kazneni postupak protiv odgovorne osobe poduzeća K. u kojemu je kao oštećenik sudjelovao i tužitelj, u kojem postupku je došlo do odustajanja od optužbe jer nije utvrđeno da bi za održavanje vodomjernog okna bila odgovorna ta osoba, koja odluka se temelji i na nalazu i mišljenju vještaka zaštite na radu od 23. ožujka 2005., je osnovano zaključiti da je tek s tim danom tužitelj mogao imati saznanje i o osobi štetnika, iz čega proizlazi da je tužba podnesena unutar zakonskog roka od 3 godine, pa nije nastupila zastara sukladno odredbi čl. 376. st. 1. ZOO, niti je zastara potraživanja za sve vidove štete nastupila u smislu odredbe st. 2. tog zakonskog članka.

13. Tuženik u ovom stupnju postupka navodi da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da je nastupila zastara potraživanja te da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 376. st. 1. ZOO i čl. 377. ZOO iz razloga da se ne može pitanje zastare ocijenjivati temeljem tih odredbi te da je zastara nastupila 3. studenoga 2004. jer je tužitelj 2. studenoga 2001. kad je završeno liječenje mogao saznati za konačni opseg štete. No, te revizijske prigovore ovaj sud ocjenjuje neosnovanim, jer je sud u pobijanoj odluci pravilno utvrdio da je tužitelj tek s danom 23. ožujka 2005., kada je izrađen nalaz i mišljenje vještaka mogao imati saznanje i o osobi štetnika, a iz čega proizlazi da je tužba podnesena unutar zakonskog roka od 3 godine, pa nije nastupila zastara sukladno odredbi čl. 376. st. 1. ZOO, niti je zastara potraživanja za sve vidove štete nastupila u smislu odredbe st. 2. tog zakonskog članka.

14. Revident navodi da je nesporna činjenica da šteta nije počinjena niti uzrokovana kaznenim djelom jer je tijekom kaznenog postupka došlo do odustajanja od optužbe. No, taj revizijski navod nije od odlučnog značaja jer sud nije niti odlučivao na temelju čl. 377. ZOO-a.

15. U okviru revizijskih navoda tuženik zapravo prigovara utvrđenom činjeničnom stanju. Kako se prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizija ne može podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja to revizijski navodi kojima se osporava utvrđeno činjenično stanje nisu niti mogli biti uzeti u razmatranje od strane ovog suda.

16. Zbog toga nisu ostvareni razlozi pogrešne primjene materijalnog prava radi kojih se revizija izjavljuje niti su ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje se u reviziji ukazuje te kako stoga revizijskim navodima pobijana odluka suda ničim nije dovedena u sumnju, valjalo je u svemu reviziju tuženika kao neosnovanu odbiti i tako odlučiti kao u izreci ove presude pozivom na čl. 393. ZPP.

17. Zbog izloženih razloga temeljem čl. 393. ZPP revizija tužitelja je odbijena.

Zagreb, 5. travnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.