REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 44 Pž-3868/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Jagoda Crnokrak, u pravoj stvari tužitelja ELICOM d.o.o., OIB 76370234816, Zagreb, Štefanovec 138, kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Mučnjak, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika GRAD ZAGREB, OIB 61817894937, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-624/2017 od 15. lipnja 2021., 5. travnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-624/2017 od 15. lipnja 2021. u pobijanim točkama II., III. i V. izreke.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom je točkom II. izreke djelomično ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-43/16 od 14. rujna 2016., javnog bilježnika Branka Ranogajca iz Zagreba u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužitelju platiti iznos od 215.915,00 kn sa zateznom kamatom od 5. rujna 2016. do isplate i troškom ovršnog postupka u iznosu od 4.534,34 kn sa zateznim kamatama od 14. rujna 2016. do isplate i za predvidivi trošak ovršnog postupka u iznosu od 37,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom od nastanka troška i u tom dijelu je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. Točkom III. izreke tužitelju je naloženo tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.220,00 kn, u roku od osam dana, a točkom V. izreke je odbijen u cijelosti kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

2. Sud je utvrdio da su stranke sklopile Ugovor o prigodnom ukrašavanju za božićno i novogodišnje uređenje grada Zagreba 2015/2016 25. listopada 2015. temeljem kojeg je tužitelj kao izvršitelj preuzeo obvezu ukrašavanja Grada Zagreba za cijenu od 2.656.252,50 kn, da su jedinične cijene iz tog troškovnika nepromjenjive, da ugovorena dekoracija započinje 3. studenog 2015. do 28. studenog 2015., skidanje i odvoz dekoracije počinje 11. siječnja 2016., a završava 3. veljače 2016., da su u jediničnu cijenu uključeni stalni nadzor ispravnosti dekorativnih elemenata potrebno servisiranje na licu mjestu, dovoz, postavljanje priključivanje na električnu instalaciju postojeće dekoracije, skidanje i odvoz u skladište iste, kao i nabava, dovoz, postavljanje, priključenje na električnu instalaciju nove dekoracije te skidanje i odvoz iste u skladište kao i skladištenje istih. Ugovoreno je da dekoracija treba biti u potpuno funkcionalnom stanju od postavljanje do skidanja. Stranke su sklopile Aneks ugovora o prigodnom ukrašavanju od 31. prosinca 2015. za dodatne usluge s vrijednošću radova u iznosu od 264.600,00 kn. Sud je ocijenio djelomično osnovanim, a djelomično neosnovanim potraživanje po ispostavljenom računu u iznosu od 324.747,37 kn kojeg je tužitelj ispostavio za radove koji nisu obuhvaćeni ugovorom, niti odobreni od strane tuženika pri konačnom obračunu te je po provedenom dokaznom postupku koji je uključivao i vještačenje po vještaku elektrotehničke struke, nakon saslušanja svjedoka, zaposlenika tužitelja i tuženika, utvrdio da je tužiteljevo potraživanje osnovano za iznos od 108.832,37 kn, a neosnovano za iznos od 215.915,00 kn, u kojem dijelu je zahtjev odbio. Odbijeni iznos odnosi se na pojedine stavke iz rekapitulacije, koja je priložena uz utuženi račun, a sukladno nalazu i mišljenju vještaka te odredbama međusobnog ugovora. Tako je sud odbio zatražene iznose iz stavke 1. i 9. rekapitulacije za paljenje nakita i gašenje nakita, koje je u tom računu tužitelj zaračunao s obrazloženjem da je tuženik zahtijevao da se paljenje nakita ne obavlja istodobno s postavljanjem, odnosno da se gašenje nakita ne obavlja istodobno sa skidanjem pa je stoga tužitelj više puta morao dolaziti na iste lokacije radi obavljanja takvih radova. Sud obrazlaže da je u jediničnoj cijeni koja je ugovorena troškovnikom koji je sastavni dio osnovnog ugovora uključena i stavka paljenja kao i stavka gašenja nakita, a u navedenim stavkama rekapitulacije utuženog računa tužitelj ne traži naknadu dodatnog troška uslijed ponovnog izlaska radi paljenja, odnosno gašenja dekoracija već potražuje upravo trošak paljenja ili gašenja nakita što je prema ugovornom troškovniku obuhvaćeno jediničnom cijenom. Odbijen je i dio zahtjeva koji se odnosi na cjelodnevno dežurstvo za vrijeme od 11. siječnja do 15. siječnja 2016., a s obzirom na odgođeni rok skidanja nakita za četiri dana, pri čemu sud obrazlaže da je u ugovornom troškovniku navedeno kako jedinična cijena sadrži cjelodnevno dežurstvo i da dekoracija treba biti u potpuno funkcionalnom stanju od postave do skidanja i odvoza u skladište, dakle dogovoreno je dežurstvo sve do odvoza nakita u skladište, pa sama činjenica što skidanje nakita nije počelo 11. siječnja 2016. već nekoliko dana kasnije ne utječe na tužiteljevu dužnost u tom razdoblju obavljati nadzor koji je trebao obavljati sve dok nakit ne bude odvezen u skladište. Stoga je sud ukupno ocijenio neosnovanim tužbeni zahtjev u cijelosti po stavkama 1., 8. i 9. te rekapitulacije, u smanjenom iznosu je priznao stavke 4., 5. i 6. sukladno nalazu vještaka u ukupnom iznosu od 33.810,00 kn, stavku 7. u iznosu od 1.470,00 kn te stavku 10. u iznosu od 10.050,00 kn, pa je pozivom na odredbe članka 590. i 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO) ocijenio osnovanim zahtjev i održao na snazi citirani platni nalog do iznosa od 108.832,37 kn, a ukinuo ga je i odbio tužbeni zahtjev za iznos od 215.915,01 kn. Odluka o trošku se temelji na odredbi članka 154. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, s time da sud ocjenjuje tužiteljev uspjeh u omjeru od 33,05, a tuženikov od 66,05%.

3. Tužitelj je protiv točaka II., III. i V. izreke presude podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga ističući da se na odnos između stranaka ima primijeniti Zakon o obveznim odnosima i to članak 12. stavak 2. kojim je propisano da se u odnosima među trgovcima primjenjuju trgovački običaj koje trgovci redovno primjenjuju u istim takvim odnosima, a to u vezi s utvrđenjem jediničnih cijena iz spornog troškovnika za izvantroškovničke usluge, jer je u trgovačkom poslovanju uobičajeno da dobavljači određene proizvode izdaju po povoljnijoj cijeni ako se nabavljaju u većoj količini. U konkretnom slučaju riječ je o nabavi dodatne manje količine led dioda, njihova nabavna cijena ne može biti jednaka nabavnoj cijeni koja je dobivena za veći broj koje su bile nabavljene za izvršenje usluge sukladno ugovornom troškovniku. Ističe da utuženi račun predstavlja račun kojim su obračunate stvarno izvedene i izvršene usluge, koje su usluge ovjerene od stručnog nadzora tuženika, a prilikom samog nadzora pregledane su sve količine izvršenih usluga te je ovjeren i građevinski dnevnik. Ukazuje na to da se prema nalogu investitora postavljeni nakit nije mogao odmah priključiti na električnu mrežu već dva tjedna kasnije kada je ponovno trebao doći na svaku lokaciju, postaviti dizalicu, postaviti prometnu regulaciju i izvršiti potrebna spajanja, da je prema ugovoru dežurstvo trebalo trajati do 11. siječnja 2016., a tuženik ga je produžio do 15. siječnja 2016., da se postavljeni nakit nije smio isključiti s električne mreže istovremeno s demontažom, da je u rekapitulaciji dodatnih vantroškovničkih usluga tužitelj jasno naznačio koje troškove potražuje u točkama I. i IX. pa smatra da je dokazao da je po nalogu tuženika, suprotno ugovoru tužitelj umjesto četiri radnje u četiri različita izlaska na teren bio primoran izvršiti više radnji, da je sve izvršene usluge i pribavljeni materijal opisao u rekapitulaciji dodatnih vantroškovničih usluga, da je nesporno dokazao provedenim dokazima, a naročito nalazom i mišljenjem ovlaštenog sudskog vještaka za električne instalacije da je obavio dodatne usluge. Smatra da presuda nema obrazloženje u smislu odredbe iz članka 338. stavka 3. Zakona o parničnom postupku, pa predlaže preinačiti presudu, a podredno ukinuti i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijana je presuda ispitana na temelju odredbe članka 365. stavka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), u granicama žalbenih navoda, pri čemu je ovaj sud po službenoj dužnosti na bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Presuda je u pobijanom dijelu pravilna i zakonita.

7. Pobijana presuda nije zahvaćena bitnom povredom postupka, niti onom na koju ukazuje žalitelj, niti onima na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. I materijalno pravo je pravilno primijenjeno kada je sud ocijenio da su se parnične stranke nalazile u ugovornom odnosu na temelju ugovora o djelu. Sud je ocijenio neosnovanim tužbeni zahtjev u odnosu na dio potraživanja po utuženom računu za izvantroškovničke radove u iznosu od 215.915,00 kn prihvaćajući nalaz i mišljenje vještaka, te pozivom na odredbe međusobnog ugovora.

8. Neosnovano žalitelj smatra da je sud pogrešno prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, odnosno da su razlozi iz obrazloženja proturječni određenim stavkama nalaza i mišljenja sudskog vještaka. Prije svega valja reći da je tuženik iznio primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka koje je vještak otklonio svojim iskazom na ročištu za glavnu raspravu 28. svibnja 2021. (list 376. do 379. spisa), a nakon toga stranke više nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga. Prvostupanjski sud je pak ocijenio nalaz i mišljenje vještaka kao i ostale dokaze te je sukladno odredbama ugovora dijelom prihvatio vještakov nalaz i mišljenje, a dijelom je pozivom na ugovorne odredbe ocijenio da tužitelj nema pravo na pojedine zaračunate stavke koje se odnose na dodatno obračunati trošak paljenja i gašenja rasvjete te trošak dežurstva u razdoblju od 11. do 15. siječnja 2016.

9. Naime, pravilno se pri tome sud poziva na odredbe ugovora čiji sastavni dio je i troškovnik radova, pa se sud pravilno poziva na uvodne napomene iz troškovnika (list 69. spisa) da u jediničnoj cijeni svake stavke treba biti sadržano i cjelodnevno dežurstvo održavanje nad kompletno postavljenom dekoracijom na svim lokacijama u gradu od postave do skidanja i odvoza u skladište. Također se sud pravilno poziva i na to da u sastav opisanih poslova ulazi uz stalni nadzor, potrebno servisiranje i dovoz, postavljanje, priključivanje na električnu instalaciju postojeće dekoracije, skidanje i odvoz u skladište te iste radnje za novu dekoraciju, pa sud pravilno obrazlaže da stavke 1. i 9. rekapitulacije izvantroškovničkih radova koje se odnose na paljenje i gašenje dekoracije nisu osnovane, jer tužitelj zaračunava upravo radnju paljenja i gašenja koja je sastavni dio jedinične cijene iz ugovornog troškovnika, a ne zahtijeva druge troškove koje je navodno imao zbog ponovljenog izlaska na teren prilikom paljenja i gašenja dekoracije. Uz to valja ukazati i na iskaz svjedoka Krešimira Jurekovića, tužiteljevog djelatnika koji je iskazivao da je uobičajeno bilo dolaziti četiri puta na svaku lokaciju prilikom postavljanja, skidanja, paljenja i gašenja božićne dekoracije, što ukazuje na neosnovanost žalbenih navoda da je sud propustio uzeti u obzir navedeno postupanje kao postupanje izvan ugovorene usluge, odnosno kao izvantroškovnički rad.

10. Neosnovano žalitelj ukazuje i na to da je sud pogrešno obračunao stavke dodatnih radova koje su obračunate u točkama 4., 5. i 6. rekapitulacije u ukupnom iznosu od 27.048,00 kn, odnosno uvećano za PDV u iznosu od 33.810,00 kn, jer da je sudski vještak te stavke izračunao u iznosu od 28.224,00 kn. Naime, iz točaka 4., 5., i 6. rekapitulacije uz utuženi račun proizlazi da se radi o zaračunatim troškovima nabave, dovoza, montaže, izrade, napajanja, priključivanja na napon, odspajanja s napona, demontaže i odvoz u skladište niza od 600 bijelih LED dioda po stablu, a navedene stavke ukupno sadržavaju sedam stabala i 27. komada dioda pa kako je sudski vještak kao primjerenu jediničnu cijenu naveo iznos od 1.176,00 kn bez PDV, odnosno s PDV 1.480,00 kn, pravilno je prvostupanjski sud za navedene stavke dosudio iznos od 33.810,00 kn, no iz stavke 7. rekapitulacije proizlazi da se zaračunava još jedna lokacija po istoj cijeni tako da proizlazi da je ukupno osam puta valjalo obračunati jediničnu cijenu za postavljanje LED dioda s nizom od 600 dioda po stablu što ukupno daje iznos na kojeg ukazuje žalitelj.

11. Dakle, prvostupanjski sud je pravilno djelomično odbio potraživanje po stavkama 4., 5., 6. i 7. troškovnika sukladno nalazu vještaka, s obzirom na utvrđenu jediničnu cijenu LED dioda u iznosu od 1.176,00 kn bez PDV, a ne kako je tužitelj zaračunao u iznosu od 2.120,00 kn bez PDV. Također pravilno je odbijen zahtjev za naknadu troškova paljenja i gašenja nakita od dodatnog dežurstva, pravilno pozivom na odredbe međusobnog ugovora, odnosno troškovnika koji je sastavni dio ugovora pa je obrazloženje jasno i razumljivo, na utvrđene činjenice sud je pravilno primijenio materijalno pravo, slijedom čega je presuda u pobijanom dijelu u svemu pravilna i zakonita.

12. Zbog navedenog je na temelju odredbe članka 380. točke 1. ZPP-a presuđeno kao u izreci.

Zagreb, 5. travnja 2022.

Sudac

Jagoda Crnokrak

Broj zapisa: eb309-012f7

Kontrolni broj: 07e5b-bbc85-71ddb

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=JAGODA CRNOKRAK, L=ZAGREB, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.