REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 5516/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. B., OIB … , iz S., P., koga zastupa punomoćnik I. Š., odvjetnik u Z., protiv tuženika V. G. pok. S., OIB … , iz N., koga zastupa punomoćnik F. K., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-53/2021-5 od 8. rujna 2021. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-2945/2019-19 od 13. studenoga 2020., u sjednici održanoj 5. travnja 2022.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv dijela drugostupanjske presude kojim je preinačena prvostupanjska presuda u dijelu koji se odnosi na isplatu dvostruke kapare.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je naznačio tri pravna pitanja u odnosu na koja predlaže dopustiti podnošenje revizije, jer smatra da se radi o pitanjima koja su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu. U obrazloženju važnosti postavljenih pitanja pozvao se na odluku ovog suda broj Revt-320/15 od 3. srpnja 2018. i presudu Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-5155/11 od 14. veljače 2012.
3. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385., 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da nisu ostvarene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda.
5. Predmet spora je zahtjev za isplatu dvostruke kapare koji tužitelj kao kupac temelji na odredbama predugovora sklopljenog s tuženikom kao prodavateljem.
6. Tuženik predlaže dopustiti podnošenje revizije u odnosu na sljedeća pravna pitanja:
1. Da li se pravni institut kapare iz čl. 303. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018) primjenjuje u slučaju sklapanja predugovora ili isključivo ugovora, obzirom da se kapara isplaćuje kao znak da je ugovor sklopljen?
2. Da li je odredba iz čl. 304. st. 2. ZOO-a kogentna zakonska norma ili ugovorne strane mogu svojom ugovornom voljom ugovoriti da za slučaj da do neispunjenja ugovora dođe krivnjom ugovorne strane koja je primila kaparu, da je ta ugovorna strana obvezna vratiti samo primljeni iznos na ime kapare, a ne dvostruku kaparu?
3. Ukoliko je predugovorom ugovoreno sklapanje kupoprodajnog ugovora za nekretninu koja tek treba nastati u postupku parcelacije, da li se isplaćena svota novaca kod sklapanja takvog predugovora može smatrati uopće kaparom obzirom da se radi o prodaji buduće stvari?
7. Drugostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev pri čemu je pošao od utvrđenja da su stranke ugovorile plaćanje dvostruke kapare u slučaju da tuženik ne ispuni obveze preuzete predugovorom. Budući da su u konkretnom slučaju stranke ugovorile posljedice u slučaju neizvršenja preuzetih obveza, a drugostupanjski sud je pošao od teksta predugovora i volje ugovornih strana, to o odgovoru na prvo naznačeno pitanje ne ovisi odluka u ovom sporu.
8. U odnosu na prvi dio drugog pitanja tuženik nije izložio odgovarajuće razloge važnosti, jer u odlukama na koje se pozvao u odnosu na pitanje kogentnosti odredbe čl. 304. st. 2 ZOO-a nije izraženo pravno shvaćanje. U drugom dijelu drugog pitanja tuženik, suprotno obrazloženju pobijane presude i sklopljenom predugovoru, polazi od pretpostavke da stranke nisu ugovorile vraćanje dvostruke kapare, pa o odgovoru na taj dio drugog pitanja ne ovisi odluka u ovom sporu.
9. Ni o trećem pitanju u kojem se polazi od pretpostavke da se radi o prodaji buduće stvari, ne ovisi odluka u ovom sporu, a odluka Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-5155/11 od 14. veljače 2012. kojom se obrazlaže važnost tog pitanja, je donesena u drugačijoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.
10. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP-a riješiti kao u izreci.
Zagreb, 5. travnja 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil, v.r.
