REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2624/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice A. Z. iz Z., OIB: …, i drugotužitelja J. Z. iz H., OIB: …, koje zastupa punomoćnik H. V., odvjetnik u Z., protiv tuženika H. a. d.o.o. Z., OIB: …, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi broj Gž-849/2017-5 od 25. svibnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn- 2668/14-21 od 2. svibnja 2017., u sjednici održanoj 5. travnja 2022.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija tuženika, kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljima na jednake dijelove štetu u iznosu 496.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama od 2. svibnja 2017. do isplate (stavak I. izreke); odbijen je zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 496.000,00 kn za razdoblje od 4. kolovoza 2014. do 1. svibnja 2017. (stavak II. izreke); tuženiku je naloženo naknaditi prvotužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu 23.580,00 kn s kamatama od 2. svibnja 2017. do isplate (stavak III. izreke); a drugotužitelju 23.040,04 kn s kamatama od 2. svibnja 2017. do isplate (stavak IV. Izreke); dok je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka (stavak V. Izreke).
2. Drugostupanjskom presudom potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dosuđujućem dijelu pod stavkom I., III. i IV. izreke.
3. Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz članka 382. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud obje nižestupanjske presude ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, a podredno da pobijanu presudu preinači.
4. Tužitelji su u odgovoru na reviziju preložili reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.
5. Revizija je neosnovana.
6. Prema odredbi članka 392. a stavak 1. ZPP ovaj je sud pobijanu presudu ispitao samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. U postupku koji je prethodio reviziji nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer razlozi pobijane presude nisu nejasni, a niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.
8. Naime, pobijana presuda sadrži jasne i argumentirane razloge zašto je sud prihvatio nalaz i mišljenje građevinskog vještaka, nakon što su njegovim usmenim saslušanjem raspravljeni svi oni prigovori koje je tuženik istaknuo u svom očitovanju na pisani nalaz i mišljenje. Pritom je posebno obrazloženo neprihvaćanje onih žalbenih razloga koji su se odnosili na paušalne, ničim argumentirane prigovore o nepostojanju narušene kvalitete zraka i buke.
9. Suprotno revizijskim navodima, u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena niti bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u vezi članka 8. ZPP, time što je drugostupanjski sud u cijelosti prihvatio ocjenu dokaza koju je dao prvostupanjski sud, jer je riječ o prihvaćanju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, a ta je ocjena opravdana uvjerljivim razlozima, pa tako i o svim relevantnim parametrima za izračun predmetne štete.
9.1. Tuženik u okviru ovog revizijskog razloga, nezadovoljan nalazom i mišljenjem građevinskog vještaka, preispitujući njegovu procjenu o smanjenoj vrijednosti nekretnine prema Pravilniku o metodama procjene vrijednosti nekretnina („Narodne novine“ broj 105/15- dalje: Pravilnik), drukčije ocjenjuje provedene dokaze i daje drugačije zaključke od zaključaka drugostupanjskog suda iznesenih u obraloženju pobijane odluke (koji se odnose na nastanak i visinu štete), što sve predstavlja činjenične progovore koji nisu od značaja u revizijskom stupnju postupka (argumentum a contrario iz članka 385. stavak 1. ZPP, prema kojoj odredbi reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja).
10. Predmet spora je zahtjev za naknadu prekomjerne štete, koja je tužiteljima nastala uslijed izgradnje dionice autoceste, a ista se sastoji u umanjenju vrijednosti njihove nekretnine koja u naravi predstavlja stambeni objekt – kuću i dvorište.
11. Polazeći od toga:
- da se izgrađena dionica autoceste (nadvožnjak) nalazi na udaljenosti od 25 m od kuće tužitelja, dok je rub dvorišta od prometnice udaljen svega 6-7 m,
- da je zbog izgradnje mikrolokacija u potpunosti promijenjena,
- da je zbog navedene izgradnje povećana razina buke, pogoršana kvaliteta zraka te smanjen komfor življenja,
- da je parcela i noću osvijetljena,
- da je vrijednost nekretnine zbog štetnih imisija i opasnosti koje joj prijete umanjena za 50%, tako ta ona sada vrijedi 496.000,00 kn (prije izgradnje njezina vrijednost je bila 992.000,00 kn),
nižestupanjski sudovi zaključuju da je time bitno umanjena vrijednost nekretnine tužitelja, pa kako tužitelji u konkretnom slučaju trpe prekomjernu štetu, obvezan je tuženik, na temelju odredbe članka 1047. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO), naknaditi tužiteljima štetu u iznosu 496.000,00 kn.
12. Imajući na umu činjenicu da je nekretnina tužitelja zbog stalnih štetnih imisija od korištenja prometnice kojom upravlja tuženik sagrađena uz odobrenje nadležnog tijela, odgovornost tuženika za konkretnu štetu ocjenjuje se prema odredbi članka 1047. stavak 3. ZOO.
13. Prema toj odredbi, ako šteta nastane u obavljanju opće korisne djelatnosti za koju je dobivena dozvola nadležnog tijela, može se zahtijevati naknada štete koja prelazi uobičajene granice.
14. Kako je sporna dionica autoceste, na udaljenosti 25 m od tužiteljeve kuće, a od ruba dvorišta tek 6-7 m, izgrađena uz odobrenje nadležnog tijela i u obavljanju općekorisne djelatnosti, ali je time tržišna vrijednost nekretnine tužitelja umanjena za 50%, što predstavlja bitno umanjenje njezine vrijednosti i time prelazi uobičajene granice, onda je šteta koju tužitelji u konkretnom slučaju trpe prekomjerna šteta u smislu odredbe članka 1047. stavak 3. ZOO.
15. Prigovor tuženika da u konkretnom slučaju ne bi odgovarao po principu objektivne odgovornosti, jer da autocesta nije opasna stvar, je neosnovan, jer tuženik u konkretnom slučaju ne odgovara kao vlasnik autoceste, već je riječ o odgovornosti za prekomjernu štetu iz članka 1047. stavak 3. ZOO, a tužitelji su dokazali da se radi o prekomjernoj šteti.
16. Kako, dakle, nije ostvaren ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava, valjalo je na temelju odredbe članka 393. ZPP reviziju tuženika dbiti kao neosnovanu i presuditi kao u izreci.
Zagreb, 5. travnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek, v.r.
