REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revt 412/2016-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasenke Žabčić članice vijeća, Marine Paulić članice vijeće i Dragana Katića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. M. A. Š. d.o.o. u stečaju, Z., koga zastupa stečajni upravitelj mr. V. P., dipl. pravnik, protiv tuženika M. Š. iz Z., koga zastupa punomoćnik D. G., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja podnesene protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-8000/13-3 od 23. ožujka 2016., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P- 6134/11 od 18. veljače 2013., u sjednici održanoj 5. travnja 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da plati tužitelju 1.208.991,92 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 10. rujna 1998. pa do isplate te trošak parničnog postupka od 5.000,00 kn (toč. I izreke). Ujedno je odbijen zahtjev za naknadom troškova postupka (toč. II izreke).

2. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda tako da je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja (toč. 1. izreke) te je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi trošak postupka od 115.257,75 kn (toč. 2. izreke).

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i dosuditi mu trošak parničnog postupka.

4. Odgovoru na reviziju nije podnesen.

5. Revizija nije osnovana.

6. Sukladno čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) ovaj revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Suprotno revizijskim navodima kojima se opisno ističe da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, obrazloženje drugostupanjske presude nije proturječno. Naime, tužitelj ističe da je proturječna rečenica da je “A. š. u stvari dala u zalog svoja sredstva kao osiguranje povrata kredita, kao što je mogla dati i bilo koju drugu stvar (pokretnu i nepokretnu) i primatelj zaloga, vjerovnik u čiju korist je zalog dan, mogao se prema pravilima iz članka 985. Zakona o obveznim odnosima namiriti iz založene stvari, ali nije mogao od zalogodavca, u ovom slučaju deponenta, zahtijevati ispunjenje obveze povrata kredita, kojeg je dao tuženik, jer se A. š. na to nije obvezala.” Drugostupanjski sud je jasno izrazio pravno shvaća je da je A. š. dala zalog za povrat kredita ali da nije jamac od kojeg je vjerovnik mogao tražiti da vrati kredit umjesto dužnika. Stoga se neosnovano prigovara da je obrazloženje proturječno.

8. Preostali revizijski navod tužitelja kojim ističe da je tuženik (M. Š.) u vrijeme oročenja sredstava bio direktor A. š., pravnog prednika tužitelja (deponenta 1.000.000,00 kn) i kreditni dužnik Š., kao i potpisnik ugovora o oročenju depozita gdje je u točki 2. ugovora o oročenju depozita u Š. izrijekom je navedeno da su deponirana sredstva namijenjena osiguranju povrata kratkoročnog kredita za M. Š. – ne samo da predstavlja novu činjenicu koja se u ovoj fazi postupka ne može iznositi, nego i po svom sadržaju te sagledavajući u kontekstu činjeničnih tvrdnji iz tužbe, nisu relevantni za razrješenje predmetnog spora.

9. Budući da ne postoji razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu.

Zagreb, 5. travnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.